Uređeno rusko groblje na Savini: Obnovljeno sjećanje na poznate emigrante
1 min readDvadeset pet volontera iz ruske dijaspore odazvali se pozivu lista „Ruski Vjesnik“ i uz podršku firme „Germen“, koja se bavi hortikulturom, minulih dana uredili su rusko groblje i crkvu Svetog Fjodora Ušakova na Savini.
Prema riječima predstavnice firme, Natali Soldatove, Moskovljanke koja sa porodicom živi u Tivtu, njena firma kao i volonteri pročitali su poziv u „Ruskom vjesniku“ i odlučili da pomognu.
„Organizovali smo akciju pošto su nam se javili potomci visokih ruskih oficira, naučnika i umjetnika koji počivaju na groblju na Savini. Obzirom da niko od porodica preminulih ne živi više u Crnoj Gori, odlučili smo da uredimo sve 75 grobnice u kojima počivaju značajni ljudi Ruske vojske i Ruskog carstva koji su tu sahranjeni 1921. nakon Prvog svjetskog rata. Tu počivaju poznati generali, oficiri, profesori. Među volonterima je bilo i onih rusko-crnogorske krvi,“ ističe Soldatova.
Ona kaže i da su volonteri ofarbali novom bojom nadgrobne spomenike, uredili fasadu, zvonik i unutrašnjost crkve svetog ruskog admirala Fjodora Ušakova.
„Preostalo je da se obnovi boja na kupoli crkve. Akciju ćemo nadam se nastaviti krajem maja. Mi smo besplatno organizovali ovu akciju. Nema tu politike, samo dobra volja i želja da se pomogne,“ rekla je naša sagovornica.
Rusko groblje je formirano na Savini u trećoj deceniji prošlog vijeka, a njegovo propadanje otpočelo je već nakon Drugog svjetskog rata. Prije nekoliko godina rađeno je „situaciono rješenje Ruskog groblja“ kada su popisana grobna mjesta mada se precizan broj ruskih emigranata sahranjenih na njemu još uvijek ne zna.
Idejno rješenje projekta rekonstrukcije Ruskog groblja uradio je arhitekta Milorad Petijević, a finansijska sredstva za njegovu rekonstrukciju, u visini od 60.000 evra, opredijelila je „Jedina Rusija“, snažna frakcija ruske Dume. Zbog velikog ruskih generala koji su nakon Oktobarske revolucije emigrirali u Boku kotorsku i koji su na njemu sahranjeni, groblje na Savini je poznato i kao generalsko.
Groblje se nekada još nazivalo i rusko-srpsko groblje, a najčešće samo vojno. Prema nekim podacima na ruskom groblju na Savini počiva devet generala, sedam pukovnika, jedan potpukovnik, tri kapetana i jedan poručnik, a među generalima je bio jedan ljekar, uključujući i generala Vasilija Račinskog koji je stradao u Drugom svjetskom ratu.
U obnovi groblja i prve ruske crkve posvećenu admiralu Fjodoru Ušakovu presudnu ulogu odigralo je Društvo srpsko-ruskog prijateljstva za Herceg Novi i Boku Kotorsku.
Ruska duma je 2006. godine stala iza obnove groblja. Tokom radova, groblje su obišle visoke ruske delegacije, na čelu sa Ljubov Konstantinovom Silskom, a u njihovom sastavu su bili i ambasador Jakov Fedorovič Gerasimov, kao i poslanici Dume – Aleksandar Sarič, Andrija Žukov, Viktor Zavarazin. Radove na groblju nadgledao je slikar Aleksandar Beljakov, izvršni direktor Slovenske alijanse, koja je imala sjedište u Herceg Novom.
Crkva je završena 2009. godine, a osveštao je crnogorsko primorski mitropolit Amfilohije.
+Admiral Kolčak, Dvoe nad propastью
https://www.youtube.com/watch?v=gGxikFXlO6s
+Romans Kolčaka, Aleksandr Rozenbaum
https://www.youtube.com/watch?v=-2GRaagcWFQ
+Romans russkogo oficera
Я GLЯŽU V GORIZONT – ON ZDESЬ V AZII SKAZOČNO SINIЙ…
Filьm “ Na muromskoй dorožke“. Эto romans iz filьma:
Muzыka: E. Doga, slova: F. Petruhin.
Я glяžu v gorizont –
On zdesь v Azii skazočno siniй,
Budto kto-to naročno
Narяdil ego v ulьtramarin.
V эtom laskovom nebe
Я iщu oblaka iz Rossii,
Čtob pahnulo snegami
I hmelem tvoih imenin…
Čtob navstreču ko mne,
Tы brela, zadыhaяsь, po snegu,
Čtobы я naslaždalsя
Iskrящimsя smehom tvoim.
Čtobы naša pečalь
Razletelasь, kak pepel po vetru
I v glazah tvoih mokrыh,
V kotorыh я večno lюbim.
Nas s toboю sudьba
Razdelila na dalьnie dali,
I я skoro zakonču
Tяželuю žizni igru.
Я ne znaю, gde tы,
Я – pesčinka v dalekom Kitae,
S tvoim imenem svetlыm
Živu, i, konečno, umru.
Я uže pozabыl,
To, čego net na svete krasiveй:
Sneg na lapah vetveй,
Kupola i malinovый zvon.
Dlя menя tolьko tы
Nazыvaešьsя nыnče Rossieй –
V beloй šubke iz snega
Minuvših prekrasnыh vremen.
+Romans russkogo oficera (iz kf „Po Muromskoй dorožke“)
https://www.youtube.com/watch?v=gr5Mp_LafUo
+SEME, Jovan Dučić
On je sejao i pevao, i sejao i pevao. On je sejao crno i belo seme svoga
sna. Topli proletnji vetrovi su mirisali, i blage aprilske kiše ulivale se u njegove
srebrne brazde. Pustinja će se posle toga pokriti cvećem i rumenim plodovima. Svud
će biti klasje do pojasa i šume do neba.
I on je išao sve dalje za suncem i zvezdama, i sejao u pustoši i pevao u tišini.
Nije se osvrtao iza sebe, i ne bi više znao put da se vrati na svoje ognjište.
Nije mislio da li će vetar odneti seme u reku, i jutarnji mraz pobiti mlade
klice. Nije mislio da li će doći crne i bele ptice i pozobati u sjajnim brazdama
crno i belo seme. On je išao sve dalje, i sejao, i pevao.
Ali kad se njegov glas ugasio i ruka malaksala, i kad je pošao da se vrati otkud
je došao, on se izgubi u moru svog klasja koja je sam posejao, i u pomrčini šuma koje je
sam podigao… Između njega i celog sveta stajala je sad, visoko do neba, otrovna
vegetacija njegovog sna.
+mir mučenim dušama
… priča, odlomak iz filma Urga, Mihalkova…i naša je priča, srpska kao i ruska, sadržajno i suštinski
+Vladimir Gastюhin. Na sopkah Manьčžurii
https://www.youtube.com/watch?v=kWJll-ibMoQ