Veting jedina šansa za spas crnogorskog pravosuđa

Piše: Predrag Savić, advokat i član Pravnog savjeta IN4S

Slučajevi Vesne Medenice, Blaža Jovanića, kao i činjenica da mnogi nosioci pravosudnih funkcija u Crnoj Gori poseduju enormnu imovinu poput Branka Vučkovića ( bivšeg predsjednika Osnovnog u suda u Kotoru u rekordnih osma mandata), a čija supruga Vesne Vučković, po svemu sudeći postaje predsjednik Vrhovnog suda Crne Gore, samo su neki od razloga za uvođenje veting sistema u Crnoj Gori.

Ovu ideju vetiga neki kvazi dušebrižnici su odmah dočekali na nož, kao navodnu opasnost za samostalnost i nezavisnost pravosuđa, mada praksa iz Albanije i još nekih zemalja pokazuje da je takvu akciju moguće sprovesti na zakonit način i skaldu sa dostignućima i normam evropskog prava ljudskih prava. Veting se već pokazao kao delotvorno i poželjno sredstvo u borbi protiv korupcije i mafije, ali i za reformu pravosuđa i za ustanovljanje vladavine prava!

Brojne presude Evropskog suda iz Strazbura pokazuju koliko je crnogorsko pravosuđe nedelotvorno, opterećeno silnim kadrovskim i drugim problemima. To potvrđuju i poslednje ocene ekserata date na putu priključenja ka Evropskoj uniji…

Ovim razlozima Ministarstvo pravde Crne Gore, pažljivo sagledavajući višegodišnje stanje u crnogorskom pravosuđu , dodalo je i negativne izvještaje drugih evropskih partnera i NVO sektora, ali i ogromno nepovjerenje građana u pravosudne organe! Zato se i došlo do zaključka, da je potrebno uvesti dodatni modalitet utvrđivanja odgovornosti sudija i tužilaca.

Ministarstvo pojaašnjava da dosadašnji sistem provjera „očigledno nije ispunio željena očekivanja i pokazao je nesporne limite po ovom pitanju“.S tim u vezi, ukazala se potreba za razmatranjem mogućnosti uvođenja procesa vetinga, kroz koji bi se utvrdila odgovornost svih onih sudija i državnih tužilaca koji su u prethodnom periodu nestručno i nesavjesno obavljali funkciju“, navodi se u saopštenju ministra pravde Marka Kovača.

Veting podrazumijeva procjenu imovine u vlasništvu sudija i tužilaca, članova njihovih porodica, provjeru eventualne povezanosti s kriminalom, procjenu profesionalnih kvalifikacija…

U saopštenju se navodi da će ministar Kovač započeti proceduru formiranja radnog tima (koji će pored predstavnika Ministarstva pravde činiti i predstavnici sudstva, državnog tužilaštva, civilnog sektora i međunarodni eksperti) sa zadatkom da razmotri mogućnost uvođenja veting sistema u Crnoj Gori, u skladu sa međunarodnim standardima i uz puno poštovanje ustavnih principa nezavisnosti pravosuđa.

„Zadatak radnog tima biće da na sistemski i sveobuhvatan način izradi analizu mogućnosti uvođenja procesa vetinga, uz sagledavanje iskustava država u kojima je ovaj proces već primijenjen, te uspostavljanja vladavine prava u Crnoj Gori“, navodi se u saopštenju.

Veting bi mogao bude najznačajnini faktor na putu demokratizacije Crne Gore i uspostavljanju pravne sigurnosti i vladavine prava. Primer Albanije na tom polju je vrlo poučan i inspirativan, i to za razliku od srpskog iz vremena ministarke Snežane Malović, kada je reizbor sudija pretvoren u haotičan i neustavan postupak uz politička uplitanja!

U Alabanije je od 800 tužilaca i sudija porovereno njih oko 500. Od toga je 180 razriješeno funkcije, 70 je podnijelo ostavku kako bi izbjegli provjeru, a na radnim mestima je ostalo samo 190.

Evropska unija i Sjedinjene Američke Države su pre nekolkio meseci pozvale Albaniju „da usvoji ustavni amandman o nastavku provjere sudija i tužilaca što je ključno za reformu pravosuđa i jedan od uslova za prijem u EU“.

Albanski Zakon o reformi pravosuđa usvojen je 2016. godine, pošto je pripremljen uz pomoć eksperata EU i SAD, a odobrila ga je Venecijanska komisija Savjeta Evrope. Ovaj zakon omogućava vlastima da provjere prihod i imovinu sudija i tužilaca, i njihovu profesionalnu istoriju. Ta provjera bila je oročena na period od pet godina. Kak je petogodišnji mandat za provjeru je istekao, pa je u Parlamenu je pokrenuta inicijativa za njegovo produženje..

U zajedničkom saopštenju EU i SAD navedeno je da je „provjera sudija i tužilaca osnovni element reforme pravosuđa“.

Najveći zamajac vetingu u Albaniji dao Evropski sud za ljudska prava u Strazburu i to donošenjem kroz presude :u predmetu Xhoxhaj protiv Albanije, broj 15227/19, od 9. februara 2021. godine. Pomenuta presuda koja rešava mnoge dileme u vezi zakonitosti postupka razrešenja, organa koji sprovode postupak i pitanja zastareslosti provere zakonitosti imovine, vidljiviva je na linku Evropskog suda:

https://hudoc.echr.coe.int/fre#{%22tabview%22:[%22notice%22],%22itemid%22:[%22001-208053%22]}

Evropskom sudu za ljudska prava tužbu je podnela bivša sudija Ustavnog suda Albanije, Altini Xodžhaj. Ona je razriješena sa sudijske funkcije 2018. godine i njoj je doživotno zabranjeno da konkuriše za mjesto u pravosuđu, zbog toga što je istraga pokazala da je posjedovala imovinu koju nije mogla da opravda zakonitim prihodima.

Evropski sud za ljudska prava je utvrdio da Albanija u ovom slučaju nije povrijedila pravo na pravično suđenje iz člana 6 Evropkse konvencije o ljudskim praviam i slobodama (EKLJP) i pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života (čl. 8 EKLJP). Naglasio je da je doživotna zabrana koja je gospođi Xhodžhaj izrečena na osnovu zakona, a zbog kršenja ozbiljnih etičkih principa, bila u skladu sa osiguravanjem integriteta nosilaca pravosudne funkcije i povjerenja javnosti u pravosudni sistem.

Iz pomenute presude se vidi da je 2016. godine, Albanija započela proces vanredne ponovne procjene svih svojih sudija i tužilaca kao dio reforme pravosudnog sistema: Pravni osnov za venting ustanovljen je na osnovu ustavnih amandmana i donošenja Zakona o prelaznoj ponovnoj procjeni sudija i tužilaca (,,Zakon o provjeri”).

Zakonom je propisano da se provjera sudija i tužilaca sastoji od ponovne procjene tri kriterijuma: 1) procjene imovine u vlasništvu osobe koja se provjerava i članova njene ili njegove uže porodice; 2) provjere integriteta osobe u pogledu povezanosti s organizovanim kriminalom; i 3) procjene profesionalnih kompetencija.

Zakonom o prelaznoj ponovnoj procjeni sudija i tužilaca je obezbijeđeno dvostepeno odlučivanje ( što je od velikog značaja za zakonitost postupka), i to kroz Nezavisnu kvalifikacionu komisiju u prvom stepenu i Žalbeno vijeće u drugom stepenu.
Venecijanska komisija je dala svoje mišljenje i o nacrtima ustavnih amandmana i Zakona o provjeri, zaključujući da je ,,provjeravanje sudija i tužilaca opravdano i neophodno da bi se Albanija zaštitila od pošasti korupcije koja bi, ako se ne riješi, mogla potpuno da uništi pravosudni sistem”.

U mišljenju o ustavnim promjenama u Albaniji, Venecijanska komisija je naglasila da su „…u Albaniji, kao i u nekim drugim post-komunističkim državama, ustavne garancije o nezavisnosti sudstva dovele do paradoksa: ustavne garancije su date sudijama koje nijesu zaista bile nezavisne i nepristrasne u praksi. Kao posljedica toga, prema mišljenju albanskih političara i opšte javnosti, mnogi članovi sudstva su razvili korporativističke stavove koji su doveli do rasprostranjene korupcije i nedostatka profesionalizma i efikasnosti. Pod takvim okolnostima je sasvim razumljiva inicijativa da se izmijene ustavne odredbe o pravosuđu.“

Ustavni sud Republike Albanije je, takođe, odlučio da je Zakon o provjeri bio u skladu sa Ustavom. Reformu pravosudnog sistema finansirali su zapadni partneri Albanije, a nadgledala je zajednička misija, čiji su članovi bili sudije i tužioci iz država članica EU i SAD.

Sudija Hočhaj, koja je podnela tužbu (predstavku) Evropskom sudu za ljudska prava, bila je jedna od pet sudija Ustavnog suda koji su razriješeni, troje sudija Ustavnog suda je podnijelo ostavke, a samo jedan sudija Ustavnog suda je ostao na svom radnom mjestu. Ova situacija je dovela do toga da je Albanija dvije godine bila bez efikasnog Ustavnog suda.

Evropski sud je u slučaju pomenute sudije utvrdio da nije došlo do povrede čl. 6 Konvencije u vezi obezbjeđivanja nezavisnosti i nepristrasnosti tijela koja su odlučivala o njenom razrješenju.

Sud je zaključio da su Nezavisna kvalifikaciona komisija i Žalbeno vijeće bili su uspostavljeni na legitiman način i u skladu sa Ustavom i Zakonom o provjeri. Imenovanje članova oba tijela je sprovedeno u skladu sa propisanom zakonskom procedurom i domaće zakonodavstvo je dalo garancije za njihovu nesmjenjivost i pravilno funkcionisanje oba tijela. Članovi tijela su nezavisno odlučivali o meritumu svakog predmeta, imali su potpuno diskreciono pravo pri odlučivanju o svojoj organizacionoj strukturi i osoblju, nijesu primali uputstva od izvršne vlasti i samostalno su predlagali godišnje raspođele budžeta od strane Parlamenta, bez ikakvih intervencija izvršne vlasti. Članovi tijela nijesu birani iz reda profesionalnih sudija da bi se izbjegli pojedinačni sukobi interesa i obezbijedilo povjerenje javnosti u proces, imali su određeno trajanje mandata, i na njih nije vršen nikakav pritisak od strane izvršne vlasti tokom ispitivanja slučaja sutkinje. Osim toga, članovi su mogli biti razriješeni funkcije u slučaju disciplinske povrede u skladu sa propisanom zakonskom procedurom. Takođe, međunarodni posmatrači su nadgledali vođenje postupaka protiv sudija i tužilaca, što je predstavljalo dodatnu zaštitu.

Sud je utvrdio da nije bilo povrede člana 6 stav 1 Konvencije ni u pogledu pravičnosti postupka, jer je istraga protiv sudije bila sprovedena u skladu sa zakonom, sutkinji je omogućeno da podnese opsežne argumente i zapažanja o svom slučaju i dato joj je dovoljno vremena za pripremu adekvatne odbrane.

Takođe, oba tijela su donijela svoje odluke navodeći odgovarajuće i dovoljne razloge za njih.

Posebno je interesantan deo presude je onaj koji govoro o pravnoj sigurnosti i dokazivanju porekla imovine. Sud je utvrdio da nije došlo ni do povrede člana 6 stav 1 Konvencije u pogledu načela pravne sigurnosti, a povodom žalbe sudije da je u toku procesa došlo do nerazumnog prebacivanja tereta dokazivanja na nju, jer Zakon o provjeri nije predvidio nikakva posebna zakonska ograničenja u pogledu procjene imovine, što je tijelima omogućilo da ispitaju njene transakcije koje su se dogodile u dalekoj prošlosti i da je, u konačnom, razriješe funkcije zbog okolnosti i činjenica koje su datirale još iz 90-tih godina prošlog vijeka da bi mogla da opravda kupovinu stana od 101 m2. Sud je ukazao da su rokovi zastare važni za osiguranje pravne sigurnosti, međutim, provjera imovine, kao antikorupcijska mjera, je podrazumijevala poseban pristup, imajući u vidu da se imovina akumulira tokom čitavog života osobe, što je zahtijevalo od nacionalnih vlasti da procijene zakonitost ukupne stečene imovine. Sud je, takođe, ukazao da su dokazi protiv sutkinje proizašli iz njenih deklaracija o imovini koje je podnosila tokom mnogo godina, pa je đelimično zbog sopstvenog propusta da objelodani tu imovinu u vrijeme njenog sticanja, bila stavljena u donekle težak položaj da opravda zakonitost izvora finansijskih sredstava. Pored toga, sudija nije dostavila nikakve prateće dokumente koji opravdavaju postojanje objektivne nemogućnosti da se dokaže zakonitost izvora finansijskih sredstava za kupovinu spornog stana, što je bilo predviđeno kao olakšavajuća okolnost propisana Zakonom o provjeri.

Sud je, takođe, utvrdio da nije bilo povrede člana 8 Konvencije ni u vezi poštovanja privatnog života sudije, jer je njeno razrješenje bilo u skladu sa domaćim zakonom i težilo je legitimnim ciljevima propisanim Konvencijom. Takođe, procjenjujući neophodnost njenog razrješenja, Sud je ukazao na ,,hitnu društvenu potrebu“ za reformom pravosudnog sistema u Albaniji zbog alarmantnog nivoa korupcije u pravosuđu. Pored toga, Sud je utvrdio da su odluke domaćih tijela sadržale zaključke u vezi sa spornom imovinom sutkinje koji su bili dovoljno ozbiljni prema domaćem zakonu da bi opravdali njeno razrješenje, kao i da su se pozivali na međunarodne principe koji su zahtijevali da sudije zadovolje naročito visoke standarde integriteta u vođenju njihovih privatnih stvari van suda kako bi se održalo i povećalo povjerenje javnosti u integritet pravosuđa. Sud je zaključio da je doživotna zakonska zabrana izrečena sutkinji o ponovnom pridruživanju pravosudnom sistemu bila u skladu sa osiguravanjem integriteta nosilaca pravosudnih funkcija, i da je bila opravdana zato što je država radila na konsolidaciji vladavine prava.

Pomenuta presuda je putokaz kako sprovoditi veting u Crnoj Gori. Pomenuti primer iz Srbije, gde je Visoki savet pravosuđa uz asitenciju Ministarstva pravde vršio netransparentan reizbor sudija i tužilaca na haotičan, neprecizan i nedorčen način, uz povrede prava koja garantuje Evropska konvcije i Ustav Srbije je dokazano loš i štetan način primene jedne vrste ventinga. Zato je i sankcionisan brojnim odlukama Ustavnog suda Srbije. Sve to je usporilo reformu pravosuđa u Srbiji i sprečilo da se na ustavan i zakonit način sporovede lustracija u srpskom pravosuđu.

Crna Gora ima mogućnost da koristeći dobra iskustva iz Albanije, sprovede efikisan i zakonit postupak provetravanja pravosuđa, što je preduslov za demokratizaciju, delotvornu borbu protiv korupcije i mafije… Venting je najveća šansa da Crna Gora postane pravna država, zato svi oni koji žele dobro crnogorskim građanima, kao ustavnim noisiocima suvereniteta, moraju pomoći u ovoj borbi za demontažu partijskog i za stvaranje istinski nezavisnog i nepristrasnog pravosuća!