(VIDEO) IN4S ISTRAŽIVANJE (7): Kako je Duško Marković zaustavio otvaranje slučaja „crne trojke“

Istraživački centar našeg portala skreće pažnju javnosti na ulogu Duška Markovića, bivšeg dugogodišnjeg šefa tajne službe i bivšeg premijera u prikrivanju postojanja „crnih trojki“ u Crnoj Gori čijim djelovanjem je vršeno fizičko nasilje nad pojedincima – političkim protivnicima režima Mila Đukanovića.

Naime, nakon insajderskog svjedočenja bivšeg specijalca Brajuška Brajuškovića o djelovanju „crnih trojki“, uslijedila je izjava Duška Markovića, koji je, odgovarajući na pitanje novinara TV Vijesti Petra Komnenića, u svojstvu tadašnjeg ministra pravde i ujedno šefa Biroa za operativnu koordinaciju službi bezbjednosti, otvoreno saopštio „da mu je, na osnovu dokumentacije koja mu je kao ministru dostupna, poznato ko je pokrenuo aferu „crne trojke“ i utvrdio da postoje pojedinci koji su imali interes da toj aferi daju takav značaj“.

Time se Marković pridružio ostalim državnim funkcionerima koji su u onom vremenu, ne samo negirali postojanje „crnih trojki“ i problematizovali svaku priču o tome, već se ponašali kao da se to uopšte u Crnoj Gori nije ni dešavalo.

Svi u državnom vrhu su demantovali Brajuškovića i orkestrirano negirali postojanje „crnih trojki“ stajući u odbranu policijskih starešina Veselina Veljovića i Miljana Perovića koje je insajder označio kao nalogodavce tog nasilja, a sam Veselin Veljović odbacio optužbe i tužiocu Saši Čađenoviću saopštio da su cijelu aferu montirali službenici Predrag Šuković i Vasilije Mijović iz osvete prema njemu.

Poznatom izjavom „da je specijalna jedinica sve radila po zakonu i da Brajušković koči put Crne Gore u EU“ Milo Đukanović je praktično stavio tačku na priču o „crnim trojkama“ nakon čega su tužilac Čađenović i njegova nadređena tužiteljka Ljiljana Klikovac obustavili svaki rad na tom slučaju.

Izjava Duška Markovića, koji na ovako bestidan način dezavuiše i osporava svaku tvrdnju o brutalnostima koje su vršile njegove službe preko „crnih trojki“, je veoma važna jer dolazi od funkcionera najodgovornijeg za rad sistema bezbjednosti u tom momentu i koji sa te pozicije, na prikriven način, šalje poruku i donekle prijetnju svima, a posebno istražnim organima i žrtvama nasilja, da je uzaludan svaki pokušaj iniciranja bilo kakve priče o tome.

Bez obzira na prepoznatljiv stil javnih nastupa kakav najčešće posjeduju bezbjednjaci u pokušaju, koji je karakterističan po insinuacijama i nastojanju da se u javnosti ostavi utisak kako se nešto zna ali se ne otkriva tobože iz interesa tajnosti rada službe, Marković nije ni svjestan da je, izbegavanjem odgovora na direktno pitanje novinara, ovakvom izjavom u suštini na najbolji mogući način opisao samog sebe i svoju ulogu u djelovanju „crnih trojki“ i pružio još jedan dokaz da su „crne trojke“ u stvari državni projekat, što bi nadležni u Crnoj Gori morali konačno prepoznati.

Duško Marković bi, kao i njegov partijski šef Đukanović, makar toliko morao znati da službama bezbjednosti i policiji nije sve dozvoljeno, posebno ne takav način obračuna sa bilo kojim licem – pojedincem ili grupom, bez obzira o kome se radi i šta god da su oni činili, i da službe bezbjednosti, između ostalog, imaju zadatak da otkrivaju zloupotrebe u svojim redovima i gone počinioce krivičnih djela koje čine u tim prilikama.

Podsjećamo Duška Markovića da su „crne trojke“, po onome što je do sada poznato, dolazile uglavnom iz sastava Sedme uprave SDB Crne Gore, najviše u vrijeme kada je baš on rukovodio tajnom službom i policijskog kampa na Zlatici kojim su komandovale policijske starešine bliske njemu od kojih je jedan i njegov kum, a da se sve to odvijalo uz saglasnost čelnih ljudi bezbjednosnog sektora i najužeg državnog vrha Crne Gore. I konaćno, Duško Marković je jedan od najodgovornijih za stanje u kome se danas nalazi Crna Gora, stanje prepoznatljivo po kriminalu, korupciji neslućenih razmjera, „crnim trojkama“, pokretanju i vođenju montiranih procesa, nerazjašnjenim ubistvima iza kojih, po svoj prilici, stoji tajna služba i djelovi policije, po djelovanju mafijaških i kriminalnih klanova i grupa povezanih sa međunarodnim kriminalnim kartelima o čemu govore reakcije mnogih međunarodnih organizacija i diplomatskih krugova.