(VIDEO) Narode, osjeti se slobodan, jer si izvojevao teškom mukom tu slobodu: O. Darko Đogo u „Srpskom sv(ij)etu“
1 min read
o. Darko Đogo
„Ono što me smutilo, kada uporedim tekstove dnevno- političke iz Crne Gore i svetootačke koje čitam tokom Velikog posta, to je da je u svetootačkim tekstovima korijen svih grijehova gordost, a npr. u političkom govoru Premijerovom kaže da ‘ćemo napraviti gordom opet našu Crnu Goru’. Mi ipak treba da imamo neko duhovno iskustvo koje će nas preobražavati i u političkom smislu. Da li je on pogazio blagoslov ili nije, da bismo odgovorili na to, mislim da je vrlo važno i ljekovito da znamo da ni jedan političar nema spasiteljski, mesijanski potenicijal, pogotovo ne iz samoga sebe. Zdravko Krivokapić je ljudima koji su stajali iza njega bio simbol jednog identiteta, procesa, obnove, zamaha… Ne možemo kriviti narod.
Poslužiću se jezikom Premijera i reći da nije u pitanju brdo na kom on stoji, već je u pitanju oro u kom se 130000 ljudi uhvatilo u to oro, a on stoji na vrhu tog ora. On sa tog vrha moguće je da vidi neke brodove španske, italijanske i da nas upozorava da su tu negdje u luci. To oro služi samo ako sluša onaj najdonji dole, jer ako se makne on, i ne osjeti da nosi na plećima sve ovo gore, onda ćemo se svi maći, sve će se provaliti. Zamolio bih Premijera da osluškuje te ljude, jer oni nisu zlonamjerni prema njemu“ – teolog i politikolog profesor dr Darko Đogo je u „Srpskom sv(ij)etu“ govorio o aktuelnim pitanjima o situaciji u Crnoj Gori.
On je, upitan da kao profesor koji predaju upravo politikologiju religije pojasni šta se desilo sa premijerom Crne Gore u političkom smislu, rekao:
„Čovjek je primarno dužan onoj konstituenciji koja ga je glasala, a ako ona osjeća otuđenje, ne postoji način da vi to na lak način prevaziđete. Sa te strane taj šum na političkom planu treba da se rešava; a mi, da se ne bismo razočaravali, treba da se manemo mesijanskog doživljaja bilo koga“ .
Zatim je dao interesantan stav o srpskoj političkoj zajednici u Crnoj Gori, koje zapravo baš i nema, zatim o nacionalnoj i građanskoj koncepciji koja se mijenja, o vidovdanskoj etici koja je neodvojiva od istorije, o crkvenom zalaganju prema marginalizovanim grupama, a sa druge marginalizacijom srpskog naroda u Crnoj Gori.
O. Darko Đogo se prisjetio početka te narodne borbe, i dao savjete da se ne zaboravi nipošto racionalni momenat koji uključuje političku realnost:
„Ja sam dan ili dva nakon izglasavanja tvz. Zakona o slobodi vjeroispovjesti otišao pod Ostrog. Nismo znali šta će da se desi, i ja sam smatrao ako treba negdje da mi razbiju glavu i da me nema, da sam dužan, najprije kao Hercegovac, da se nađem tu. Onda se narod kretao u litijama, i bivalo je sve više ljudi u njima. Sloboda je opijala ljude, sloboda je zarazna. Dosta ljudi sad brine, i to nije loš signal, ta politička briga, ali je nemoguće da se to zaustavi. Narod se trgao i oslobodio se. Ta energija koja je brutalno sabijana 15 godina, oslobođena je i narod je prodisao. Vrlo je važno da se racionalni momenat ne izgubi, da se politički sve dovede do kraja, ali je moj osjećaj da niko ne treba da sumnja: narod koji nema više ništa da izgubi, narod koji se oslobodio, on će uvijek biti slobodan“.
„Srpskom sv(ij)etu mene nisu učili političari, već mitropolit Amfilohije, vladika Atanasije, ljudi koji su mi predavali, ili sam imao blagoslov da budem u njihovom prisustvu, ljudi koji su me formirali. Neko od Nikšićana je uvijek predavao filosofiju: o. Boris, pa Drago Perović, pa Bogoljub Šijaković…Dakle formirali su me ljudi iz svih srpskih zemalja i dijaspore, i to je važno za obrazovanje“, podsjetio je na to šta je liturgija (poziv na preobražaj), šta je identitet i kako se on formira, ponekad i na silu.
Kao istinski predavač, govorio je o tome da su razna pitanja i konstatacije dobrodošle, i u tom smislu prokomentarisao jedan od komentara koji je pristigao tokom emisije koja se emituje uživo na jutjub kanalu IN4S:
„Država nastaje pod uslovima i uz sadržaj. Ona ne postoji kao sveta krava, a za društvo nema veze. Ali, kada imate društvo, iz njega možete da gradite sve političke zajednice, a obrnuto ne važi. Geopolitički okvir ovdašnje Bosne i Hercegovine postoji 25 godina, a da li postoji neki kohezioni faktor mimo tog spoljnog geopolitičkog momena?“
„Vladika Joanikije je rekao:’ Ovo zlo se dugo spremalo i ova će borba dugo trajati, ali i mi smo se za nju spremali’. Mi smo zaboravili tu poruku. Osjetili smo olakšanje, i zaboravili na borbu. Ljudi, sloboda je izvojevana! I nikad se nazad vratiti neće! Da li će se vratiti represija? Ne dajmo da se vrati represija narativa, da nas neko popljuje što smo Srbi i da imamo neke poželjne Srbe koji se neće ništa pitati. Narode, osjeti se slobodan, jer si izvojevao teškom mukom tu slobodu“, jedan je dio odgovora gosta Nacionalne IN4S televizije na pitanje šta poručuje narodu u Crnoj Gori.
O ljudima koji djeluju dvojako prema crkvi, a sami sveštenici ih i dalje jednako primaju pod njeno okrilje, iako oni ne odustaju od takvog dvojakog odnosa, po cijenu da mu bude zamjereno, gost Srpskog sv(ij)eta kaže:
„Pravoslavlje ne funkcioniše po principu bilježenja grijehova i induligencija. Ne možeš biti za ljude koji glasaju da se svetinje maknu od crkve. Ne može politička praksa da bude takva da si u politici jedno, a intimno nešto drugo- mislim da je to važna poruka. Pounutrašnjeni identiteti uvijek eksplodiraju na kraju. Trenutno su kohezivne sile unutar srpskog narodnog bića, uključujući i Crnu Goru, jake i bitno je da sebe osjećamo kao takve“.
Teolog i politikolog po profesiji Darko Đogo, na pitanje o razlici između dijaloga i javne rasprave, govorio je tome da teološka i bogoslovska škola nijesu vojna škola, koja ograničava čovjekove perspektive, već upravo suprotno, da žamor unutar crkve uvijek postoji, i da je on poželjan. U tom kontekstu je govorio i o manipulaciji medija, i na primjeru blaženopočivših episkopa Amfilohija i Atanasija. Zatim je dao vrlo interesantno viđenje o rereligizaciji svijeta, odnosno o dominaciji religije u savremenom.
Na pitanje voditeljke da li sveštenici mogu da budu u narodnim institucijama poput skupštine i akademije, govorio je o tome da on i u sebi razdvaja funkciju sveštenika i profesora, i dao kompleksan odgovor koji je u formi pitanja – kako organizovati crkveni etos u društvu i (postojećim) institucijama? Međutim, rekao je i sledeće:
„Upokojili su se mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije i nisu ušli u SANU. I to je epohalna sramota SANU, jer ljudi koji su obilježili ovu epohu, nisu postali njeni članovi. Mogu oni sad reći šta hoće i naći obrazloženje, ali će to ostati na crnom obrazu“.
Preporučujemo da pogledate cijelu emisiju na našem Jutjub kanalu.
Tekst pripremila i emisiju vodila Milijana Eraković
Zadak srpskog svjetenstva je da stane na čelo naroda kada je opstansk crkve u pitanju.
Kada je dnevna politika u pitanju, svještenik treba mudro da ćuti, makar mu drugi poziv ili strast bila i politikologija.
Sve mimo toga je suvišno i ne doprinosi političkom uspjehu koji on priželjkuje.
Politika je vještina mogućeg u datom političkom momentu, kod nas dodatno opterećenom korupcijom bivšeg režima kao uzrokom otklona od crkve i srpstva.
U srpskom jeziku ne postoji svještenik.
A zahvaljujući takvom „mudrom“ pristupu i došli smo dokle smo došli.
I opet ćemo doći.
Zahvaljujući vama kojima je podsjećanje na Srpstvo „suvišno“.
Crkva nije upala u zamku etnofiletizma tokom litija. Ne smije ni sada. Ona u svojem nazivu ima sasvim dovoljno etnofiletizma prije svega kao SPC, a u narativu treba da ga bude nešto manje, (nipošto ne da ga nema nikako) ako pretenduje da ostane crkva, ne i politička organizacija kako je etiketira Đukanović „braneći“ CG od nje.
Teško je upravo nižem crkvenom kliru oduprijeti se iskušenju dnevnopolitičkog, jer je crkva vijekovima Srbima zamjenjivala državu osobito u doba vladikata, pa tako i nacionalnu politiku.
Utoliko opravdavam istupe oca Darka i ostalih srpskih klirika čiji stavovi unekoliko variraju po pitanju dnevnopolitičkog i etnofiletizma što nažalost u CG korespondira jedno sa drugim.
Kamo lijepe srece, da su i tvoji SVJESTENICI, i blizu poput o. Darka…
Naziv „srpska“ u imenu naše pomjesne Crkve nije nikakav etnofiletizam, nego prosto oznaka jezika na kome ona djeluje u okviru Svete, Saborne i Apostolske Crkve, kao što Ruska djeluje na ruskom, Rumunska na rumunskom itd. A to što tebi srpsko ime toliko smeta, da svoju mučeničku Crkvu optužuješ za etnofiletizam, samo svjedoči o tvojoj zatrovanosti jezuitsko-brozomornom velikocrnogorštinom, koju vješto kriješ iza narativa antihristovskog ekumenjarskog univerzalizma.
Potpuno se slažem sa tvojom prvom rečenicom, ne i ostatkom komentara, isto sam napisao i ja u komentaru oko imena naše svete Srpske pravoslavne crkve, čak tvrdim da ne treba da u nazivu stoji srpska zbog srpskog jezika, nego zbog srpskog naroda kojem ona pripada, kao i mi Crnogorci što smo samo Srbi i ništa više.
Pošto nisam sveštenik ne bih da otklizamo još i u dogmatsko, zato sam i pisao pod nikom Pop Milo Jovović kome sticajem okolnosti nije bilo dogmatsko na prvom mjestu. Takva su vremena bila.
Jasne su poruke oca Darka o “brdu na kojem premijer stoji“ jer to i jeste vjerni narod, a koje mu pojedini izmiču ispod nogu, što iz nekog razloga nije pomenuto.
Takođe, nejasno je ostalo i kako obezbijediti da crkva pomogne politički vaskrs Crne Gore imajući u vidu da je politika vrijednosno nešto sasvim suprotno od crkve.
Moraćemo da odlučimo hoćemo li na čelu države političara koji povremenim trulim kompromisima jedino može donijeti političku korist, ili svještenika.
Krivokapić je neiskvareni nepolitičar sa povjerenjem mitropolita i vladika u CG, koji pokušava da se bavi politikom i vrati jedino realno – tradicionalnu petrovićku srpsku nacionalnu misao u Crnoj Gori, jer mi nemamo političara koji bi to uspješno sproveo u djelo.
Izgleda da ponovo idemo ka istoj grešci iz 1919.-te.
O.Darko zapravo priča da to nije brdo, već oro. I da mora Krivokapić da komunicira sa tim orom. U njemu su ljudi koji su ga birali, a on se stalno dodvorava onim lošim đacima koji očigledno imaju bez sankcija pravo da divljaju po CG. Oni stalno gađaju kršima to oro, i šta se čeka? Da neko izađe iz tog ora da se bije sa ovima što gađaju, pa da se sruši cijelo oro?
Bojim se da će naš oro morati da nastavi da igra i drži premijera na vrhu barem do sljedećih predsjedničkih izbora, jer je trenutna matematika u parlamentu neumitna, a onaj ko je na vrhu našeg ora jedini može da sruši đukanovića sa njegovor “ora“ za koji on lažno tvrdi da je originalan crnogorski oro.
Naš oro koji sada igramo je izvorni crnogorski oro. U njemu su vazda igrali Srbi.
E, žalosti- zaista je žalosno da iko, makar i botovski, to može da kaže za naše sveštenike.
Polovina čeka njihov javni nastup da bi sa još.više.nekog prava koji sami sebi daju, osula drvlja i kamenja.
Nakon svega što su iznkjeli zajedno sa.nama.
Čovhek u vjeri svaki zna , i dovoljno mu je, za sad, da razumije „Ovo zlo se dugo spremalo, ali smo i.mi spremni“
Mitropolit Amfilohije je govorio ni po babu ni po stričevima i onda kada je znao da ga čeka medijski linč, a vi, tačnije, neki najgrlatiji među vama mlađima, samo mjerkate da vam čapru ništa ne okrzne,nespremni na najmanju žrtvu.
A zasto… Sta botovski?? Ko se to cuje od nasih svestenika, osim o. Gojka. a on, da budemo realni poceo je da zbunjuje narod. I svestenici su ljudi. Sa manama i vrlinama. Nijesu sveci sa ikona.
Da su se samo ti najgrlatiji pitali, nikada nijedna litija ne bi prošla nijednom našom ulicom,ni gradom, ni drumom, jer, poznato je, baš oni su bili najuporniji u protivljenju da narodni protest iziđe izvan crkvenih porti, što se najbolje potvrdilo na primjeru Cetinja. Kasnije , pošto litije nijesu uspjeli spriječiti za ljubav svome milogorskom etnofiletizmu, našli načina da vješto surfuju na talasima litija, poturajući nam u jeku borbe za opstanak priče o „pravoslavnom crnogorstvu“ , „dvojnom identitetu“ i neprimjerenosti naziva Srpska Pravoslavna Crkva za Crkvu u prađedovini i otadžbini Svetih Nemanjića.
Ko što napisah- koga nije sramota poslije lani, kad su sveštenici uprtili taj krst da vode narod, jer ih je narod upregao, a i sami su taj narod isti ti sveštenici- koga nije sramota da ih i sad proziva- neka ga. Moraće narod , kako kaže o.Đogo, malo da odraste, ne samo politički da preatane da traži Mesiju, već i religiozno. Ako vam nije dosta, za sad, „ovo zlo se dugo spremalo, al smo i mi se spremali“- onda mislim da se nijeste spremili. Zaklesmo li se na Trojičindan? Ja jesam, pa ću tako.
Kako da ih ne proziva, kad kao ribe ćute, i nema ko da kaže neznavenim političarima šta je moralno a šta nemoralno, šta dobro a šta zlo, je li velikocrnogorska nacionalna gordost premijera i njegovih savjetnika s Cetinja, tako samoveličava i militantna, vrlina ili mana, suprotna duhu Pravoslavlja … I je li istina da je najstrašnija posljedica tog nesmirenog samoveličanja velikocrnogorskog koje je kontinuirano sprovodila svaka njezina diktatura od Broza do Mila bila – apsolutna marginalizacija i psihofizičko satiranje srpskog naroda, uz preotimanje svega što ga je i u Crnoj Gori, nemanjićkoj prađedovini, činilo izvorno ukorjenjenim, dostojanstvenim i kulturnim evropskim narodom? Kada će konačno Crkva koja govori jezikom svoga srpskog naroda, i nijednim drugim, po prirodi stvari, progovoriti o lažima i nasilju koje agresivna velikocrnogorština decenijama vrši nad Srpstvom pribijenim na stub srama na sopstvenoj prađedovini?
Čuh juče u najavi emisije, da govori OSAM jezika, ej ljudi OSAM. Doktor nauka, ovo je prava srpska elita. Kakvih sveštenika ima Srpska crkva, da je svakom ponos. I volim što pobija mnoge stavove, nekih naših sveštenika, koji su malo izgubili pravac. Ali ljudi smo, i oni su ljudi. Samo nek se više čuje o. Darka nego dobrog o. Gojka. To nam je sad nasušno potrebno!
Njegoseva i Svetog Vasilija. Atanasijeva i Amfilohijeva. Cedo najvecih. Takav je. Niksic dise sa o. Darkom.
Njegoseva skola.
E hvala Bogu. Neko, napokon. nije Zdravko Mojsije. Hvala Bogu.
Srpska i Crna Gora na braniku Sparte! Jedno, nedeljivo!
Jedan od najuglednijih teologa današnjice, bravo za IN4S! Previše smo neopravdano nekim drugim prostor davali. Ne samo IN4S, nego svi. BRAVO!
Hvalaa na prilici da cujemo Darka Ristovoga. Kakav otac, takav sin. Srpstvo nece nestati dok god ima sinove poput Rista, Darka… ????????????????????????
Litije sa o. Đogom, su bile uvijek posebne. A zašto, jer je prenosio na nas ljubav gorštaka Hercegovca, jer je naš više nego iko, jer smo njegovi, jer nam je duša ista. On je jedan od onih naših divnih sveštenika, kojima je ljubav mjera života. Svjedok istinske ljubavi! Živio nam 100 godina.
Tako je. Odjednom je gordost vrlina, a svi Sveti oci kazu, da je korijen svih zala. Nas premijer prema nama kao da smo u vrticu. Drzi predavanja. Aferim o. Darko
Kakav SVESTENIK i profesor! Kakav COVJEK. Uvijek fenomenalni o. Darko. Srbin u dusi i srcu! Ucimo!
Najprirodnije bi bilo da ovakve riječi slušamo u ovim smutnim vremenima od našeg sveštenstva u Crnoj Gori. Ali,avaj, nasuprot onome čemu ih je učio blaženopočivši Mitropolit naš – da i svojom neumornom riječju očinski brinu o narodu dnevno, popovi kao da nam svi izreda onemješe i ogluvješe, prepuštajući narod olujama smutnji koje nesmetano haraju…