Vratio vjernom narodu nadu! U knjizi “Đedo” prilozi episkopa, književnika, umjetnika, novinara…
1 min read
Foto: Novosti
Mitropolita Amfilohija Bog je pozvao na nebo, gde će moći više da učini za svoj narod i svoju crkvu nego da je ostao na zemlji, gde je učinio sve zbog čega se rodio. Preporođena Crna Gora počinje od A. Zato smrt nikome nije lakše pala nego njemu.
Ovako o nedavno upokojenom mitropolitu crnogorsko-primorskom piše akademik Matija Bećković. Zapis pesnika i višedecenijskog nerazdvojnog vladičinog prijatelja među koricama je knjige o Amfilohiju, koju je pod simboličnim imenom “Đedo” objavila izdavačka kuća “Vukotić medija”.
Jedinstveni brevijar posvećen životu i delu crnogorskog mitropolita sastavljen je od priloga 24 autora – episkopa, književnika, umetnika, novinara… Njegovih saradnika, saboraca i prijatelja. Mnogobrojni stvaraoci odgovorili su na pitanje iz podnaslova knjige: Šta nam je značio mitropolit Amfilohije?
– Uvjereni smo da će njegova pravednička smrt, upokojenje i sjedinjenje sa Hristom, sabrati, sjediniti i izmiriti sve nas, kao što je i Sveti Petar Cetinjski zaveštao da posle njegove smrti Crnom Gorom zavlada mir – kaže vladika budimljansko- nikšićki Joanikije.
Reditelj Emir Kusturica naglašava:
– Vratio je nadu narodu uklještenom između svetova i nedela sunarodnika.
Među autorima koji su se osvrnuli na Amfilohijevo delo su i Vojislav Koštunica, Milo Lompar, Petar Božović, episkopi Grigorije i Jovan, Jovan Delić, Ivan Negrišorac, Miro Vuksanović…
Ova knjiga nije biografija, ni spomenica niti jevanđelje. A opet je sve to pomalo. Ovo je naš zajednički dug moračkom jasnovidcu, naš oproštaj od narodnog vođe i narodnog pastira – kaže izdavač knjige “Đedo” Manojlo Manjo Vukotić.
Izvor: Novosti – Mitropolija
@RAM
Hvala Vam na podršci, iako mislim da je malo pretjerano. To bio trenutak inspiracije. Riječi su same došle.
Ipak, drago mi je što se ljudima sviđa. To će mi biti motiv da nastavim pisati. S druge strane, uvijek trebam imati na umu da ovo nije ni kap u moru. Nepomenik vreba. Dovoljno je da se makar i malo pogordimo… Pa da nas, s treskom, spusti na zemlju.
Kad su te ubili i kad si umro
Rimski je vojnik cvet ubr’o
Pomirisao krv nevinog i večnog
SINA od JEDINOG- JEDNOG.
Vojniku je od svetllosti mozak prsnuo
Kojom SI obasjao vremena tminu
Zanemeli su neverni kad si vaskrsnuo
Kao što SI SE i rodio vaistinu
Bez te istine sve je laž samo
Sve što vidimo i mislimo da znamo
U tebi se juče i sutra sudariše
TI si pomirio večnost i vreme
Zato ti nesrećnici ono uradiše
Od čega smrtni pretrnu a usta zaneme
Neverni je Toma vernik postao
Na večnosti sudu
BEZVASKRS stiže Judu
Morao je i Savle da postane Pavle
Kad si TI na tren otišo odavle
Čekali smo eone, čekali smo doveka
Tebe među nama
BOGOČOVEKA
Čekanjem kroz muke
Čovek je očvrsnuo
Sklopivši ruke
BOG je vaskrsnuo
Izvanredno, svaka čast Momčilo! Tri strofe, a može u sve čitanke i antologije!
Vjecna Slava Nasem Mitropolitu Amfilohiju.
Vaskrsla je Istorijska Njegoseva Crna Gora.
Ode Đed
Ode Đed
Rab Božiji
U vječnost
Još odjekuje
Grmljavina
Glasa Mu
Ode Đed
Irgat
Svetac
Sa zasukanim rukavima
Sa krstom
Umjesto lopate
Ode Đed
Da kopa
Temelje
Za Crkvu
Na Nebu
Za nas
Momčilo