ИН4С

ИН4С портал

Заљубљеници у Црну Гору, вратите се!

1 min read

Једна од омиљених народних изрека коју често користим је „сит гладном не вјерује“. У ове четири ријечи са наглашеном негацијом истакнуто је управо оно гдје једно биће друго не може да разумије, а камо ли да му вјерује, јер им полазишта нијесу иста. Управу ту долази до отуђености, а неријетко и до конфликта.

У наредним редовима објасни ћу што започех текст са овом грдном истином, да онај пуног стомака не може да чује заувијање гладних цријева другог човјека.

Скролајући данас низ ФБ наиђох на неки event о Црној Гори и Црногорцима, и би нешто у суперлативу, помиње се Ловћен, Његош, море сиње и углавном свеопшта слика заиста једне ријетко лијепе земљице. Оно што ми је привукло пажњу да не кажем оно због чега ми јурну крв у главу јесте један од коментара старије госпође која толико силно љуби Црну Гору, критикујући све оне који не виде како је овдје дивно, бајно, ма милина једна. Читам даље њен коментар и већ из друге реченице схватам да дотична дама не живи у Црну Гору, али зато јако добро зна како је нама овдје тако добро и да не може да разумије како можемо било шта да критикујемо. Пошто сам по природи врло радознала особа, уђох јој на профил да видим гдје бивствује то биће које гаји само такве симпатије према нашој домовини. Наравно, као и увијек кад налетим на ту врсту коменатра, писац истих живи од Аустралије до Америке, сређеног имовинског стања, плаћеног здравственог осигурања, једном ријечју живот достојан лорда. Онда размишљам о тој генерацији заљубљеника у домовину, који су прије три или више деценије напустиле овај крш и голет и који сада наравно издалека тако воле Црну Гору да се овјде ми црвенимо јер очигледно немамо тај излив емоција.

Е, сада драги моји „домобранци“ или како год да вас назовем, позивам вас све да се вратите, вас који патите и чезнете, дођите и сво ваше знање пренесите нама овдје, будите мало запослени за неких 250-300 еура, онда који мјесец на биро па тако редом… Да вас онда видим хоћете ли цвркутати и поетично описивати, када вам се не дај Боже неко из куће разболи и једина нада за излечење је новац сакупљен путем СМС поруке.

Како више образа имате да се правите већи католици од Папе? Рећи ћу вам нешто, ми који смо овдје остали није битно које смо националности, није битно да ли смо вјерујући или атеисти МИ волимо овај крш и голет и ви права немате да нас учите како да се опходимо према земљи у којој живимо и у којој умиремо!

Ако хоћете да помогнете држави, има начина од улагања у друштвено корисне ствари до појединачних помоћи онима којима је најтеже. Управо кад написах „најтеже“, данас први пут пред црквом видјех дјевојку проси, не није припадница РЕА популације, ако неко на то помисли. Дуго се загледах у њу и тако јак бол у грудима осјетих, јер вријеме гладних долази, нико не зна ко може бити следећи са испруженом руком за биједних 10 центи.

Извор: Ladydragond.blogspot.com

Подјелите текст путем:



Придружите нам се на Вајберу и Телеграму:

     

19 thoughts on “Заљубљеници у Црну Гору, вратите се!

  1. Dobro de, ima …….. koji zive napolju a koji se sve nesto prenemazu i palamude, isto kao sto ima …….. u Crnoj Gori, koji cim vide nase iz inostranstva, dobiju napad zuci od ljubomore i zavisti, jer im se cini da oni zive kao bubrezi u loju.

    Nigdje na svijetu nema takve podjele kao kod nas, pa ako se ne dijelimo na jamare i borce protiv jamara, na Srbe i papo dukljane, onda se dijelimo na one koji su ostali i na one koji su otisli.

  2. Poštovana,

    plašim se da su u članku zamijenjene teze. Naime, ako je riječ o prirodnim ljepotama Crne Gore, onda je čini mi se jasno čemu hvalospevi, trebam li nabrajati? Drugo pitanje su različite komponente i karakter danjašnjeg društvenog uređenja u Crnoj Gori (politička, ekonomska, kulturna, socijalna komponenta itd). Dalje, niko ne bi sebi trebao dati za pravo da govori o stvarima koje ne poznaje iz čega dalje sledi da svako ko ne živi u Crnoj Gori ili makar nema blisku rodbinu u vidu uže porodice ne bi sneo sebi dozvoliti da uopšte govori o komponentama života na tom prostoru.

    Zatim, bez ikakve namjere da na bilo koji način razmatram izjavu gospođe o kojoj ste pisali (što i ne mogu jer je nisam ni pročitao, te po prirodi stvari ne mogu ni osjetiti smisao same poruke, niti da li je trgana iz konteksta), poželio bih Vam reći da biste možda mogli zanemariti socijani ili ekonomski element ambijenta u kome Vi živite samo u slučaju i zarad boljeg razumijevanja onih ljudi, koji kao ja na primjer, istinski vole ono što Crna Gora jeste po svojim geografskim, duhovnim i vrednosnim (mada se danas možda rijetko uočavaju, u srcu vjerujem da ih ima) karakteristikama, a jeste zemlja ljepotica. Pokušajmo, naime, razdvojiti različita pitanja, pa ako govorimo o onome što ste Vi izbacili u prvi plan, dakle o socijalo-ekonomskoj komponenti današnjeg crnogorskog društva, onda se o tome može polemisati u beskraj, no ako govorimo o ljubavi koju ljudi sa strane mogu osjetiti prema svemu onome što je Crna Gora bila, što jeste i što će uvijek biti dopustite nam da je volimo bez suvišnih pitanja jer ih u pravoj ljubavi i nema, na isti način kao što za ljubav ne smijemo vezati ni lični interes (je li nešto što se zovu ljubav iz interesa uopšte ljubav). Mislim da svako ko ima i malo osjećaja za istinu ne može sebi priuštiti da se ne složi sa napred navedenim.

    Dakle, uz najdublje uvažavanje, te uz potpuno razumijevanje da stvari nisu nimalo idilične kako se to čini nama koji dolazimo sa strane, ako nam možete oprostiti bahatost koju vrlo često demonstriramo, onda vi koji živite u Crnoj Gori opterećeni svakodnevnim problemima, životnim pitanjima pomiješanim sa stalnom borbom za opstanak, možda možete pokušati da shvatite i razumijete koliko taj jedan ili dva vikenda u mjesecu provedena u toj prekrasnoj zemlji pomažu nama koji dolazimo tamo? Možda, ipak, možete pokušati da razumijete tugu koju osjećamo dok odlazimo? Svako ima svoje breme, ne zaboravite….

    Sa poštovanjem,

    Drago Ivković

    1. Gospodine Ivkovicu, vrlo ste svjesno i odmjereno ovo rekli. Nemam obicaj da ispod svojih tekstova komentarisem, ali ovaj put cu napraviti izuzetak. Da, nasa Crna Gora je jedna od najljepsih drzava na svijetu, ko je ikada krocio na ovaj kamen nije otisao ravnodusan. Licno ja sam (a to sam kroz neke tekstove od ranije govorila zivjela na zapadu i ostavila to tamo i dosla ovdje). Ne bih iznosila razliku u zaradi, a isti intezitet posla i tamo i odvje radila, gledam ljude u mom rodjenom Niksicu koji mi svakoga dana kopni pred ocima, gledam moju generaciju sve sa jednom ili dvije diplome kako im je jedini san da odu odavde. To nijesu neradni ljudi kako neko gore u komenarima rece. Nazalost iz ekonosko-socijalnog stanja u nemogucnosti je ovaj narod da uziva u ljepotama prirode ove zemlje. Da li mislite da svi imaju novac da povedu djecu do Crnog jezera, da posjete manastire na Skadarskom jezeru, da se kupaju na Velikoj plazi ect. ect? Tu nastaje proble.
      S postovanje
      Dragana

      1. Poštovana,

        hvala Vam najprije na tome što ste obratili pažnju na postavljeni komentar.

        Čitajući Vaš odgovor razumeo sam da se slažemo i to velikim dijelom. Moram napometuti da sam u želji da pobjegnem, makar na tren, od te surove realnosti koja nas svuda na ovim prostorima prati pokušao akcenat staviti na prirodne ljepote, na ljudske vrijednosti. Vidite, ne biti svjestan da prosečna porodica teško može sebi priuštiti vikend na Crnom jezeru, što matematički grubo prikazano iznosi petinu ili šestinu mjesečnih primanja iste, bi bila grozna bahatost. Svjestan sam toga, itekako.

        Ne mogu se sada sjetiti gdje je napisano, no parafraziraću – osnov svake slobode je ekonomska sloboda. Na našu veliku žalost i nesreću toga su svjesni i oni koji sa namjerom i sistemski drže ljude sa ovih prostora u nekoj vrsti ekonomskog ropstva. Tužna realnost koju srećemo svaki dan. Da li su u pitanju neradni ljudi? Lično sam uvjeren da to nije tačno. Prije mislim da su kreirane okolnosti oko njih takve da im, uz sve kvalitete koje posjeduju, postaje nemoguće da se iskažu na pravi način i u pravom svjetlu jer su iz dana u dan okupirani isključivo pitanjima vezanim za goli opstanak. Vjerovatno pitanja koja sam potegao u svom komentaru za njih nemaju značaja, jer imaju samo jedno jedino pred sobom, svake sekunde, opstati ili nestati.

        O uzrocima, razlozima, mogućnosti, mjerama i načinima kako to promijeniti i da li je to moguće, drugom prilikom.

        Još jednom hvala.

        Prijatno,

        Drago.

    1. Vasa ocjena je djelimicno tacna. Tolerancija za najezdu mediokriteta, kojima je ugodno na ovom portalu, a koji ne mare za istinu, niti su sposobni da dopru do nje, jednaka je nuli. Od „istina“ koje se ovdje plasiraju, zaista, boli: bole glava i stomak. Prvo stomak, od smijeha, zatim glava, kad shvatim da se ne salite.

      1. Па, прилично сте упорни у дружењу са нама, а изазивамо такав бол у Вашим домобранским изнутрицама. Осим ако уживате у болу.

  3. Mi, domobranci, godisnje – preko deviznih doznaka – dotiramo ekonomiju u iznosu od oko 300 miliona eura, sto je u visini 15% drzavnog budzeta. Ne bi bilo lose da se odnosite prema nama sa malo vise takta i postovanja, gospodjice ravnogorko.
    Takodje, prije nego se odlucite da pisete o ekonomskim temama, ponesto i naucite. Nije sramota ne znati, ali vi se Vasim neznanjem, nazalost, ponosite, te samouvjereno dijelite lekcije, uz neprolazan pateticno-romanticarski stil pisanja, tipican za autore cetnicke provenijencije.

    1. @Ptrahinja
      МОја баба би рекла – Донираш ти у своју г….. и за г…… То јесте поента ! Подржавате ову о…. која је ваше најближе довена до стања да им родбина шаље новац и ви себе називате домобранцем, причате о стилу а једну даму поспрдно ословљавате равногорком, као што сте измислили нацију, аутокефалну цркву, језик ви сте домобранчићу, постали измишљач или отаца патетично-романтистичког стила типичног за ауторе четничке провинијенције.
      У овом осврту веома писмено, чињенично и мером интонираном нема ни патетике ни романсијерства, а што се тиче четништва њега има колико и вашег знања о литератури и језику, да не будем непристојан па да додам конкретан недостатак. На крају феномен дивљења са дистанце свих вас добро ухлебљених, а забринутих за Црну Гору, која сваким даном мигрира и нестаје, а ви браните виновнике такве политике. Но прочитајте мало о свом поријеклу, претпостављам да сте сјеверњак, узмите мало сазнајте и о четничком покрету и Топличком устанку и будите џентламен, јер ћете једино тако обуздати неке

    2. Oce li i Ptrahinja doc’ da se sahrani u Crnu Goru, da je ozaloste kako valja i trebuje, na racun ovih deviznih doznaka?!

  4. Ми генерално имамо тај лицемјеран однос. Толико ми на живце иду оне завичајне пјесме и они завичајни сусрети гдје све пуца од љубави према завичају/ домовини.
    А да их пушком тјераш, не би се више вратили у родну вукојебину. Иако наричу за њом…

  5. Одлично, бритко и директно! Посебно ми се свидео термин „домобранац“!

  6. Doci ce ti u svoju voljenu Crnu Goru, ali pred smrt ili poslije smrti da ih sahrane, jer znaju da zivota u njoj nema, dok su najveca i najbolja pokajanja i zaljenja za mrtvima u Crnu nam Goru.
    Nidje ne zive mrtvi bolje no u Crnu Goru i nidje ne umiru zivi bolje no u Crnu Goru

    1. Grubane ne šegači se sa ovijem narodom. Šta će o tebi da pričaju nad odrom, da si bio darovit za žene i da si ispasava svoju muškost i đe treba i ne treba. Kad s već kod sahrana najveći finansijer osamostaqewa sahrawen je u Beogradu. Xelat srpske mladosti Jovo Kapa živ nije htio da ide iz Beograda, Crnogrci su sa slovencima držali saveznu Udbu, saplitali su ih ličani, jer se ne zna koje revnosniji,. Bivši žbir sada u penziji javno se hvalio da iz Beograda donese po nekoliko hiqada glasova. Naravno za DPS. Sve za Crnu Goru ali sa grbače Srbiji ne silaze. E to su pravi zaljubljenici.

      1. Nema tu segacenja, nego surova istina! E sad da li nekoga boli to je druga rabota, isto kao i tvoj subjektivni osjecaj mog komentara…
        Sto se tice dzelata srpske mladosti iz Beograda, eto upravo on potvrdi moj stav da svi oni dodju da se sahrane u Crnu Goru na kraju, jer se tu najljepse zivi ‘zagrobni’ zivot. Ovoga finansijera tzv. osamostaljenja ne znam ili ne mogu da prokucim na koga mislis, no ko god da je taj je radio za svoj dzep, a ne za dobrobir Crne Gore i Crnogoraca.
        PS: Nad mojim odrom nece biti govornika, lelekaca i tuzbalica, jer sam daleko od te price, a i od voljene Crne Gore i ne mislim se ‘kopat’ tamo!!!

  7. Kako tek crnogorci u Argentini vole ovu zemlju a otišli su prije više od vijeka. I nije im kriva vlada kralja Nikole ili kralja Aleksandra, svoja zemlja se jednostavno voli. Nijesam sreo slučaj da neko na ovoj planeti mrzi svoju zemlju osim kod jedan dio crnogorske populacije. I to zbog aktuelne državne politike, članstva u ovom ili onom savezu ili neslaganja sa trenutnim ruskim viđenjem svijeta?!
    Očekivanje da ti neko uputi pomoć je naivno i djetinjasto, pokazuje nerazumijevanjwe svijeta u kojem se živi. Zašto bi neko pomagao nekome ko je zdrav i prav i može da radi i zaradi. Stvar je u tome da smo izgubili radne navike, da smo nezreli i da očekujemo da neko drugi misli o našoj egzistenciji (jer pobogu obaveza Vlade je da misli kako ću ja živjeti), da nas roditelji nijesu naučili nečemu čemu roditelji na zapadu svoju djecu nauče u ranom dobu, da se do pedesete ne osamostalimo, vječiti adolescenti i nesposobni za samostalan život.
    Sretao sam i ja ‘bijele’ ljude koji prose ali svi su iz reda bili narkomani.

    1. Crnogorci iz Argentine su vjernici Eparhije Buenosajreske sa 17 pravoslavnih parohija i nadležnim Episkopom Kirilom (Bojovićem), koja pripada Saboru Srpske pravoslavne crkve.

  8. Bravo za odgovor Dragana,ja ne zivim u CG,ali sam u mnogim segmenta vezan za tu zemlju.Kumovi,,tazbina,prijatelji,ujcevina,ali mi ne pada na pamet da pridikujem oko životnih pitanja ljudi u CG.Ako ne mogu da pomognem,a niko ne trazi pomoc,onda necu ni da stajem na muku.Jer ni oni moji ne staju na moju muku.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Privacy Policy