Zbogom nevjernici

Piše: Ranko Jovović

Zbogom nevjernici

“Da li nevin čovjek
Može biti slobodan.
Petrograde, Petrograde
Još se ne umire meni…“
Osip Mandeljštam

Često sam doživljavao te stihove – riječi genijalnog ruskog pjesnika koji je okončao onako u boljševičkoj tamnici…. Staljinove tamnice bile su, i ostale primjer užasa, strašila ovog svijeta. Ništa manje nijesu nečovečne bile ni Brozove jame i Goli otoci….

Ova strašila od diktatora hranila su se nevinim ljudima.
Znao sam čovjeka, koji je više godina proveo hraneći se govnima i mokraćom – na Golom otoku. Njegov grijeh je bio što se propio, vjerujući da je izdaja pljunuti na Oktobarsku revoluciju. Taj moj rođak i prijatelj bio je nevina duša.
Bio sam mu na sahrani na Kosićkom groblju….

Moja duša je progonila njegove neprijatelje, njegove mučitelje.

Istina, za moju malenkost – svaka revolucija je, ipak, zločin. Ruska revolucija je mahom porobila Slavno Rusko Pravoslavlje. 

Ruska revolucija je rodila sirotinju, duhovnu i moralnu i ekonomsku – istina Bogu fala raspala se komunistička sreća, raspao se Sovjetski Savez – danas je živa slobodna Rusija.

Nama je Rusija rod rođeni. Nama je sloboda i ime Crna Gora u duhu Petrovića i Nemanjića…
Mi Srbi – roditelji Crne Gore rođeni u Gorskom vijencu i u Kosovskom vijencu , nećemo se obrukati, prije ćemo život dati nego se nesojima predati…
Istina rođeni nesoji, moralna sirotinja danas vlada, vladinja nesrećnom Crnom Gorom… nema težih okupatora, od domaćih okupatora, tolika nas muka snašla, od zla domaćeg,a kako je pisao vladika Rade.

Ja sam se u svom životu nagledao svega – ja sam zaljubljen u slobodu.. Ja sam odrobovao svoju slobodu – nije bilo prilike, da mi uzmu ovo malo života što mi je preostalo…
Ipak, sve je to bila muzika, prema ovom što nevine gone po njihovim sudovima, gdje ih obasipaju lažima, izmišljotinama, kojima se čudi svaki ljudski stvor po Crnoj Gori…

I ovi nesrećnici, kupljeni, da glasaju za ovu ovakvu vlast, i oni mi u lice govore – da je suđenje Demokratskom frontu i njegovim liderima Andriji Mandiću, Milanu Kneževiću i Mihailu Čađenoviću, vozaču, i svijetloj pojavi u Frontu, bruka i sram.

Sva politika Andrije Mandića i Milana Kneževića je borba – žrtva za slobodnu, moralnu Crnu Goru – Crnu Goru istinskih Crnogoraca – Srba koji se neće savijati, pred američkim diktatorima, i kosovskim šiptarima ubicama i neljudima, koje ljubi u svom kukavičluku današnja DPS vlast na čelu sa svojim predsednikom, što se bruka svakog dana.

Kao što je duša Crne Gore vladika Rade, mitropolit Amfilohije duša je i ime, i slavni Cetinjski manastir i Ostrog i Đirđevi stupovi… i sinovi ovih ikona su naša braća Andrija Mandić i Milan Knežević.

Vaša država je državica – državice su pune otrova. Dakle, vaša Crna Gora je, vi ste je zatrovali, razbratili.  Naša Crna Gora je država – biće država kad se dokopamo Slobode, kad se oslobodimo…

Demokratski front je Istok Crne Gore – vi ste Zapad, vi ste zaljubljeni u zalazak Sunca – mi u svitanje, u zoru.
Vi ste već sebe osudili, ne samo ovim tzv. suđenjem bez ikakvih argumenata i etike – nego vašim antisrpskim radom, što se graniči sa manijačkim oboljenjem.
I, zbogom nevjernici.