IN4S

IN4S portal

Dmitrović: Znači li sve ovo da je Milošević bio u pravu?

1 min read
Moje oslobađanje je pobeda Albanaca, kazao je Ramuš Haradinaj kada su ga pre tri dana pustili iz francuskog pritvora. Ne, Ramuš, vi Albanci ste u ovoj dugoj priči sredstvo, tvoje oslobađanje je samo još jedan poraz Evrope.

Piše Ratko Dmitrović,

Moje oslobađanje je pobeda Albanaca, kazao je Ramuš Haradinaj kada su ga pre tri dana pustili iz francuskog pritvora. Ne, Ramuš, vi Albanci ste u ovoj dugoj priči sredstvo, tvoje oslobađanje je samo još jedan poraz Evrope. One koja, plašimo se, tu pred našim očima zauvek nestaje. Evrope stvorene na francuskim revolucionarnim idejama slobode, jednakosti, bratstva; Evrope koja se divila veličanstvenoj ulozi male, hrabre Srbije u Velikom ratu; Evrope čiji su najveći umovi pevali u slavu te Srbije; Evrope koja je u odsudnim trenucima znala da izabere put časti i sopstvenog spasa. I uvek je na tom putu bila i Srbija.

Sada je Evropa protiv Srbije, odavno je protiv Srbije. Zašto? Ako je „ona Srbija“, Miloševićeva, zaslužila da bude izopštena, izolovana, ponižena (a nije zaslužila) čime to zaslužuje ova Srbija, današnja? Ili ona Đinđićeva, Koštuničina, Tadićeva? Znači li sve ovo da je Milošević bio u pravu kada je uoči hapšenja kazao da presudni deo međunarodne zajednice nije i nema ništa protiv njega, već jeste i ima protiv Srbije? Smejali su se mnogi kada su to čuli. Smeju li se danas?

Šta je motivisalo Francusku da klekne pred višestrukim ubicom, monstrumom, da pljune u lice onima čiju je decu, majke, on, Haradinaj, ubijao i silovao? Radi li se ovde o novcu, unosnoj prodaji obraza, ili nečem mnogo ozbiljnijem?

Zašto Francuska, evo već punih 20 godina (da se ne spuštamo dublje u prošlost) skupa s drugima ispunjava sve želje Albanaca, zašto im prašta najstrašnije zločine? Da li samo zato što su žrtve Srbi? Postoji li drugačije objašnjenje i kako glasi? I Hašim Tači je višestruki ubica. Zna se mesto na kojem je 17. juna 1997. godine na putu Kosovska Mitrovica – Peć ubio tri srpska policajca (da ne spominjemo ostalo) pa takvog Tačija, kao i Haradinaja, Francuska i ostali ključni delovi „slobodoljubive Evrope“ slave kao da je reinkarnacija Jovanke Orleanke.

Da je Haradinaja pustila neka druga država, Nemačka na primer, Srbi to ne bi primili s ovolikom mukom kao u slučaju Francuske, jer i dalje veruju da ih Francuska voli, da su Francuzi samo nešto malčice ljuti, ali proći će ih. Voleli su nas, pomagali nam pre, za vreme i posle Velikog rata – priča i misli većina Srba. Nisu, to je samo jedan od srpskih mitova. Bilo je sasvim drugačije, ali nije to tema.

Ako ovih dana vidite nekoga da okreće glavu, prolazeći pored Spomenika zahvalnosti Francuskoj, na beogradskom Kalemegdanu, smatrajte to činom dobre volje, dokazom široke srpske duše. Nadam se da me razumete.

Večernje novosti, intermagazin.rs

Podjelite tekst putem:

13 thoughts on “Dmitrović: Znači li sve ovo da je Milošević bio u pravu?

  1. Milošević je sve bio u pravu.Poslednji Srpski državnik sa stavom i stilom .Na nesreću svih nas potpuno je izdat od svih i svojih i tuđih.Sad paščad kao ona Plavšićka laju a lažu o veličini i političkom znanju ovog grandioznog čovjeka.Nije bio vjernik,kažu!Ja tvrdim da lažu.Bio je komunista a to ga od Gospoda ne odvaja i to što nije vjerovao ritualno ne znači da u srcu Boga nije baštinio.Imao je problema sa ludom ćerkom,sinom koji je bio na momenst osilio i ženom koja je bila utopista.Mada po srcu su i oni dobri bili.Pomogli su đe su mislili da teba i vjerujte mi više je laži nego istina o njihovoj bahatosti.Nebi mitropolit Amfilohije govorio pohvalno o njemu na sahrani brata mu Borislava,divnog i poštenog čovjeka da nije vidio zavjeru čitavog svijeta protiv Slobodana Miloševića.Slobo je bio i ostao veliki.Ubijen je u Hagu nakon što je porazio tribunal,mondijaliste i soroševce.A ustvari je tad i tim činom kupio sebi carstvo nebesko.I ovo nije utopija i mit već gola istina i suština.

  2. Eto razjasnio nam poljoprivredni proizvođač i globoter s kraja Podgorice!
    Lako je njemu da sve razumije.
    Pogledao u nebo i sve mu jasno!
    Montenegrinski ratar.
    … A ja sam za svaki slučaj konzumirao probitik!

    1. Juče je bila izjava iz Nato-a da će im dobro doći savjeti iz Crne Gore u vezi situacije u našem regionu. Vidiš da i mi možemo da budemo njima od koristi.
      Tebe ćemo prvog predložiti za odstrel.

      1. Svaka tranja kvislinška i izdajnička od koristi je okupatoru!
        Tako je od kada je svijeta i vijeka.
        … Još se i svaki takav ponosi izdajom!???
        Opet, nijesam načisto … Može biti da ovo Komlene nije sasvim samo!
        Bez medicinskog nadzora i nege, prepušteno stihijama života!
        … Još ćemo i dušu da ogriješimo š njim!

  3. Koliko glume i prdnjave. Prepostavimo da su francuzi nazvali Vučića i pitali ga:
    “Šta da radimo sa ovim Haradinajem?“
    Vjerovatno bi im odgovorio:
    “Meni ne treba ništa, imam i bez njega dovoljno problema.“
    I zaista šta bi radio sa njim? Sudio mu i poslao ga u zatvor? Nastao bi novi ciklus haosa na Balkanu, došlo bi do novog, možda i potpunog progona srba sa Kosova, bilo bi desetine otetih i ubijenih, stotine zapaljenih kuća, srpska vojska i pored svega ne bi smjela preći granicu Kosova. Ludak iz Kremlja bi dodavao ulje na vatru i gledao da zamuti što više, a jedine žrtve bi opet bili srbi.
    Vjerovatno se sve ovako i odigralo, Vučić je postupio pametno i još jednom dokazao da radi na miru u regionu, a sve velike riječi, zabrana putovanja u Francusku za tri mjeseca su predstava za glupi narod. Jednako koliko i priče o zavjeri protiv srba i uništenju Srbije.

  4. U Bratislavi,na sastanku Nato-a 2000-te je odlučeno da Srbija bude,ni manje ni više nego uništena!
    To znamo danas iz pisma koje je Willy Wimmer pisao svom tadašnjem kancelaru Gerhardu Schröderu.
    Milošević jeste pravio greške ali je u poređenju sa ovim današnjim vladarima bio zmaj!

    1. „Berlin, dana 02. maj 2000.
      Veoma cenjeni gospodine Kancelaru,
      Krajem protekle nedelje bio sam u prilici da u slovačkom glavnom gradu Bratislavi prisustvujem Konferenciji, koju su zajednički organizovali Ministarstvo inostranih poslova SAD i Spoljnopolitički institut Republikanske stranke. Glavne teme skupa bile su Balkan i proširenje NATO.
      Konferenciji su prisustvovali visoki politički predstavnici, na što ukazuje prisustvo velikog broja predsednika vlada, kao i ministara inostranih poslova i ministara odbrane iz tog regiona. Među brojnim važnim tačkama, o kojima se raspravljalo, neke od tema zaslužuju da ih se naročito istakne: 1. Organizatori Konferencije su zahtevali da se u krugu savezničkih država što je moguće brže izvrši međunarodno priznanje nezavisne države Kosovo. 2. Organizatori su saopštili da se SR Jugoslavija nalazi izvan svakog pravnog poretka, a pre svega, izvan Završnog dokumenta iz Helsinkija. 3. Evropski pravni poredak predstavlja smetnju za sprovođenje planova NATO. U tom smislu, za primenu i u Evropi, znatno je pogodniji američki pravni poredak. 4. Rat protiv SR Jugoslavije vođen je da bi se ispravila pogrešna odluka generala Ajzenhauera iz doba Drugog svetskog rata. Zbog toga se iz strateških razloga tamo moraju stacionirati američki vojnici, te da se tako nadoknadi ono što je propušteno 1945.g. 5. Evropski saveznici su učestvovali u ratu protiv Jugoslavije, da bi, de fakto, prevazišli prepreku i dilemu, nastalu posle usvajanja „Koncepta nove strategije“ Alijanse, u aprilu 1999. godine, odnosno nastojanjem Evropljana da se prethodno dobije mandat UN ili KEBS-a. 6. Ne umanjujući važnost naknadne legalističke interpretacije Evropljana, da je, naime, kod širenja zadataka NATO preko granica zakonski dogovorenog područja u ratu protiv Jugoslavije, bila reč samo o izuzetku, ipak je jasno da je u pitanju presedan, na koji se u svako doba svako može pozvati, i tako će mnogi ubuduće i da postupaju. 7. Valjalo bi da se prilikom sadašnjeg širenja NATO ponovo uspostavi
      teritorijalna situacija od Baltičkog mora do Anadolije, kakva je
      postojala u vreme Rimskog carstva, kad je ono bilo na vrhuncu moći i
      zauzimalo najveće teritorijalno prostranstvo.
      8. Zbog toga Poljska mora da bude okružena sa severa i sa juga
      demokratskim državama kao susedima, a Rumunija i Bugarska da obezbede
      kopnenu vezu sa Turskom. Srbija (verovatno zbog obezbeđivanja
      nesmetanog vojnog prisustva SAD) trajno mora da bude isključenaiz
      evropskog razvoja.
      9. Severno od Poljske treba da se ostvari potpuna kontrola nad
      prilazima Sankt Peterburga Baltičkom moru.
      10. U svakom procesu, pravu naroda na samoopredeljenje treba dati
      prednost nad svim drugim odredbama ili pravilima međunarodnog
      prava.
      11. Tvrdnja da je NATO prilikom napada na SR Jugoslaviju prekršio sva
      međunarodna pravila, a naročito sve odgovarajuće odredbe
      međunarodnog prava – nije osporavana.
      Posle ove konferencije, na kojoj se raspravljalo veoma slobodno i
      otvoreno, ne može da se izbegne važnost i dalekosežnost njenih ocena,
      naročito kada se ima na umu visok i kompetentan sastav učesnika i
      organizatora.
      Američka strana, izgleda, svesna je i spremna da u globalnom okviru, zbog
      ostvarivanja svojih ciljeva, potkopa i ukine međunarodni pravni
      poredak, koji je nastao kao rezultat Drugog svetskog rata u prošlom veku.
      Sila ima da stoji iznad prava. Tamo gde međunarodno pravo stoji na putu,
      treba ga ukloniti.
      Kada je sličnu sudbinu doživelo „Društvo naroda“, Drugi svetski rat
      nije više bio daleko. Način razmišljanja, koji vodi računa samo o
      sopstvenim interesima, može da se nazove samo totalitarnim.
      S prijateljskim pozdravom,
      Vili Vimer“

  5. Bio je u pravu, ali je izgubio – to je jedino važno, ostalo su samo razgibavalice za mozak. U politici i ratu pravda je samo i jedino u pobjedi.
    Umjesto priplakivanja i „kalimerisanja“, treba napraviti državu sposobnu da „brata“ Ramuša dovede u situaciju da moli da bude u kakvom zatvoru jer mu je tu najbezbjednije. Što to ne možemo i nećemo, nisu krivi ni Francuska ni ostatak Evrope.
    No, neće u tom pravcu gledati g. Dmitrović. Morao bi da upre prstom u nekoga ko ga je postavio tu gdje jeste.

    1. Da li primjećujete da vaš „neumorni“ defetizam nije u saglasju sa vašim moralnim i političkim kredom?

      1. Prvo, poštovani Gvozdene, ako se smatrate ozbiljnim čovjekom, najprije morate dokazati postojanje moga defetizma, pa onda i dokazati da je isti „neumoran“. Neću Vam dopustiti da mi lijepite etikete tek tako -moraćete se malo pomučiti da ih dokažete. Ako nećete, ovaj komentar će mnogo govoriti o Vama, ništa o meni.
        Drugo, morate obrazložiti kako Vi vidite moj politički i moralni kredo i kako se moj navodni defetizam u njega (ne) uklapa.
        Dotad, dobro Vam zdravlje želim.

    2. drugi deo odgovora, apsolutno

      meni nije značajno samo pojavljivanje nekog komentara, budući da je istinski smisao odgovora da podelimo informacije koje bi bile na zajedničku korist, zar ne?
      +Ko može da pomogne istinu protiv laži a ne pomogne je, taj pomaže laž, govorio je blaženopočivši vladika Nikolaj.

      brate, Pravda i Pobjeda nije ono što je pobjeda u ratu (kao produžetku politike, sredstvom sile), proces i događaj su kategorije vremena … ono što nas navodi pravilnom razmišljanju je kad Platon kaže da „samo su mrtvi videli kraj rata…“

      ovo ispod ima štofa na temu, ne zameri što Ti dopisujem

      uzdravlje, s Božijom pomoću+

      …………………………………………………………………….

      +Slava Tebi Hriste Bože, nado naša!

      +…“Vuk Mićunović se ne boji smrti. Uvek se junaci hvale kako se ne boje smrti: neustrašivi su i ništa im nije umreti, čine to vrlo lako. Ali junaštvo i nije lek od „smrtnog straha” (straha od smrti), nego od straha od NEMOĆI. Junak neće večiti život ili besmrtnost. (I Ahil odlazi među senke, među mrtve, u Nevid, u Ad!) Junak hoće MOĆ. On se ne boji smrti, nego NEMOĆI. Junaštvom se ne leči strah od smrti, nego strah od NEMOĆI. Ako junaku zapretite smrću, niste mu zapretili pravom opasnošću od koje bi se uplašio. Treba mu zapretiti nemoću – pa će se onda otkriti suština junaštva i njegove ličnosti. Tada će da puzi isto onako kako će da puzi kukavica (čovek koji se boji smrti) kad mu zapretite smrću!…“, zborio je blaženopočivši Žarko Vidović

      U Hercegovini ima ona „nije škola kenjac“, a blaženopočivši vladika Nikolaj nam je rastumačio da

      …“obrazovan je onaj ko ima obraza. Mala znanja dobijaju se učenjem. Velika znanja dobijaju se verom i poštenjem…“+

      +“Budimo Ljudi, i ako smo Srbi!“, rekao je blaženopočivši patrijarh Pavle, ne nikako „iako smo Srbi“, upućujući da, samo ako kao ljudi rastemo do Ljudi, bićemo i dobri Srbi.

      https://www.youtube.com/watch?v=VjJYXmNleYs

      +…“obrana je s životom skopčana…“

      +“Bogu je sve Danas“

      https://www.youtube.com/watch?v=hj6xH4eRTso

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *