Za oružje uzeto na ”revers”, policija pravila foto-elaborat kako ga je ”pronašla” u kući svog funkcionera

Oružje kojim je, po tvrdnjama Milivoja Katnića, izdato na revers od policije da bi ga navodno slikao Mirko Velimirović, bilo je smješteno u objektu koji je vlasništvo- visokog policijskog funkcionera, a onda napravljen foto-elaborat kao da je zapravo ”pronađeno” i potom zaplijenjeno u akciji raskrinkavanja ”terorističke mreže”.

Redakcija portala IN4S ekskluzivno objavljuje podatke i dokumenta o „oružju za teroriste“ kako ga je nazvao tužilac, i načinu na koji je Katnić oružje pokušao da predstavi kao dio arsenala nepoznate grupe terorista.

U ovom tekstu se prvi put objavljuju dokumenta koja nikada prije nisu publikovana u javnosti Crne Gore! Ova dokumenta donose činjenice o tome:

• Kako je Katnić donio policijsko naoružanje i pokušao da ga podmetne „teroristima“ u aferi „državni udar“
• Čija je „narandžasta kuća“ na Starom Aerodromu;
• Kako su Sinđelić i Velimirović trgovali oružjem sa crnogorskim klanovima, pod zaštitom tužilaštva;

Svakodnevno isplivavaju novi detalji u aferi „državni udar“ koji nedvosmisleno ukazuju da su njeni kreatori više puta mijenjali scenario i tako ostavili mnoštvo kontradiktornih tragova u svojoj traljavoj montaži.

U zvaničnoj verziji, Mirko Paja Velimirović je kupio oružje negdje na KiM, da bi ga odmah potom uništio. I kupovinu i uništavanje istog je, kako je naglasio i tokom suđenja, vršio pod nadzorom Milivoja Katnića. Ostaje pitanje – zašto je kupovao oružje koje je potom odmah uništio? Međutim, izgleda da je odgovor na ovo i slična pitanja dao upravo pomenuti Velimirović koji je u sudski ovjerenoj izjavi u januaru ove godine naveo da je kompletnu priču izmislio Milivoje Katnić, a da je on pod njegovim pritiskom i prijetnjama to potom ispričao na suđenju.

Šta navodi „zvanični“ tužilački scenario o oružju? To oružje je navodno trebalo da završi u rukama 500 neidentifikovanih terorista, kako se kaže u optužnici Milivoja Katnića. Po Katnićevom opisu, Velimirović je morao da pokaže Sinđeliću slike kupljenog oružja, a pošto nije imao slike onog kojeg je „kupio“ i odmah „uništio“ na KiM, u pomoć mu je priskočila crnogorska policija.

Po odobrenju Dragana Pejanovića, inače koordinatora za NATO, policija je 14.10.2016. izdala na revers 45 automatskih pušaka i nešto sanduka municije kako bi Velimirović isto fotografisao. I tu dolazimo do „zapleta“! U spisima se ne nalazi, kako se očekuje samo dokument-revers o izdatom oružju, već FOTO-ELABORAT o PRONAĐENOM oružju u nekoj kući na Starom Aerodromu.

Čemu služi foto-elaborat za oružje koje je izdato na revers i otkud ekslicitan iskaz o PRONAĐENOM oružju?

Potpuno je jasno da su scenaristi originalno imali namjeru da insceniraju „pronalaženje“ oružja, ali tek nakon što bi u tu jeftinu zamku upecali generala Dikića! Podsjećamo, njega je na to navlačio upravo Mirko Velimirović, pozvavši ga da „popiju rakiju“ u toj kući na Starom Aerodromu.

U Izvještaju Savjeta za građansku kontrolu policije, general Dikić je tim povodom rekao:

„Poziv da popijemo rakiju u kuću nisam prihvatio i tako verovatno izbegao mogućnost da budem uhapšen u objektu u kojem je dopremljeno oružje.“

Kako Dikić, osjetivši zamku, nije ušao u kuću ka kojoj je navođen, policija je prešla na drugi plan, pa potom izrađuje i dostavlja revers o izdavanju oružja. Ipak, ostali su tragovi prethodno smišljenog scenarija. I to kakvi!

Kako se vidi iz dostavljene dokumentacije, ANB i Tužilaštvo su se potrudili da oružje u kući predstave kao „pronalazak“. Od toga da su puške uslikane u frižideru, koji je neuredno zatrpan stvarima, do toga da su municiju „pronašli“ ispod paketa, pa iza garniture za sjedenje… Čovjek koji je napravio foto-elaborat je to uradio profesionalno i vjerovatno sa punim uvjerenjem da je tu zapravo bilo skriveno oružje.

Vlasnik kuće – šef policije!

Ono što daje poseban kuriozitet cijeloj priči je kuća na Starom Aerodromu u kojoj je napravljen foto-elaborat o „pronađenom“ oružju, a koje je izdato na revers.

Naime, radi se o kući tadašnjeg visokog funkcionera Policije – Siniše Stojkovića.

Stojković je u vrijeme osmišljavanja i realizacije afere „državni udar“ bio šef kriminalistike za Podgoricu. Međutim, po nezvaničnim informacijama koje smo dobili od osobe bliske Stojkoviću, on negira bilo kakvo učešće u farsi, tvrdivši da nikom nije izdao kuću, odnosno da policija nije sa njegovom saglasnošću ušla u kuću.

Ako Stojković i zvanično potvrdi ovu priču, onda će policijski službenik Vladan Lazović, inače bratanić Zorana Lazovića – kontroverznog penzionisanog službenika ANB-a i jednog od vođa klana „Grand“, morati da krivično odgovara, ne samo zbog učešća u očiglednom „montiranju dokaza” , već i zbog neovlašćenog upada u privatni posjed.

UPRAVA POLICIJE: Sinđelić i Velimirović su profesonalni šverceri oružja

Da ovdje nije kraj dokaza o policijskoj montaži dokaza u aferi „državni udar“ pokazuje Interni dokument Specijalnog policisjkog odjeljenja od 12.10.2016. godine. U tom aktu se navodi da je Velimirović Mirko zapravo iznajmio kuću na Starom Aerodromu, i to da bi iz te kuće vršio distribuciju „oružja osobama koje su to ORUŽJE KUPILE OD SINĐA„!

Da su Saša Sinđelić, odbjegli ubica, i Mirko Velimirović imali dug poslovni odnos u švercu oružja, pokazuje nastavak istog dokumenta, gdje se eksplicitno tvrdi:

„Takođe, prema do sada prikupljenim operativnim saznanjima, dio oružja će biti predat članovima kriminalnih grupa iz Bara i Kotora, radi vršenja krivičnih djela sa elementima nasilja„.

Policija u dokumentu posebno ističe, da „Velimirović Mirko i lice sa nadimkom Sinđo nabavljaju, drže i prodaju automatske puške.. i to u većoj količini„.

Dokumenta koja su prikazana dokazuju da je jedino oružje koje je „pronađeno“ u kući zapravo policijsko oružje, ali je Katnić propustio da obavijesti javnost: šta se to dogodilo sa oružjem koje su Velimirović i Sinđelić, po tvrdnji policije, trebalo da prodaju mafijaškim klanovima iz Bara i Kotora? I zbog čega njih dvojica nisu procesuirana za takva zlodjela, kada ih za to optužuje zvanični policijski dokument?

Stojković – hapšen za pritisak na tužioca, a potom unaprijeđen

Siniša Stojković je došao u žižu javnosti nakon što je uhapšen krajem decembra 2012. godine na osnovu optužbe da je vršio pritisak na tužiteljku Ljiljanu Klikovac da „zastane u predmetu“ protiv Milenka Rabrenovića, bivšeg šefa obezbjeđenja nekadašnjeg direktora policije Veselina Veljovića.

Podsjetimo, Rabrenović je optužen da je tokom 2011. godine u dva navrata prijetio novinarki „Vijesti“ Oliveri Lakić, i njenoj porodici nakon tekstova Lakićeve o švercu cigareta iz fabrike „Tara“ u Mojkovcu.

Međutim, 2013. godine, sud bez suđenja odbacuje optužbe protiv Stojkovića, uz obrazloženje “da nije mogao protivzakonito uticati na tužiteljku jer za to nije imao autoritet svoje službe, kao ni bitan socijalni status i položaj u društvu.”

Tadašnji direktor Uprave policije Slavko Stojanović, nedugo zatim, odlučuje da ga vrati na istu poziciju koju je pokrivao i prije hapšenja – mjesto šefa kriminalistike u Budvi. Nakon toga, iduće, 2015. godine Stojković „avanzuje“ na mjesto šefa kriminalistike podgoričke policije, i to po želji direktora UP Slavka Stojanovića.

U 2016. godini Stojkovića javno proziva inspektor Predrag Šuković, nekadašnji šef Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije. Šuković je, podsjetimo, 2016. uslovno osuđen zbog prijetnji premijeru Dušku Markoviću koje je uputio 2015. godine preko portala Vijesti pod pseudonimom „Bos“. On je nakon hapšenja isticao da mu je bezbjednost ugrožena od „mojkovačke kriminalne grupe“ i naveo da je njegovo hapšenje lično koordinirao Stojković, i to s ciljem da se „kompromituje u javnosti i da se pošalje upozorenje zbog fabrike u Mojkovcu“.

Ubrzo nakon prvostepene presude, na Šukovića je pucano u strogom centru Podgorice, za šta se sumnjiči bivši pripadnik vojne obavještajne službe Radovan Aleksić. Istraga još uvijek traje, a Aleksić je pušten da se brani sa slobode.

Suđenje optuženima u farsi „državni udar“ nastavlja se u srijedu 6. septembra u velikoj sali Višeg suda u Podgorici.