Gorka Sutorina

Bokelji odvajkada kazuju da „idu u Crnu Goru“ kada se s nulte nadmorske penju u Crnu Goru, te sam tako i ja na putu u Crnu Goru opazio do centra grada pod odista oniskom Goricom nekoliko bilbordah sa sve reklamom za film „Gorčilo – Jesi li to došao da me vidiš?“ – u podnaslovu. Premijera: januar 2015, trajanje: 99 min; glumci: naši žanrovski najbolji; žanr: komedija; država: Srbija.

Praksa pokatkad pokazuje kako Primorci lakše odole ako najezda Crne Gore ne dolazi sa Cetinja ili Podgorice, nego taman iz Beograda. I sad:

Minule sedmice kud god da je uvo zalutalo, moglo je čuti da je neko iz familije, rodbine, ili komšiluka – ostao bez karte, koliko se samo bioskopska karta više potraživala uprkos činjenici da film „Gorčilo“ nije danima silazio sa velikih platana. Popularni glumci listom, nešto su i kazali, želim da vjerujem, osim što su zabavljali. Sve sam vrijeme gledao drugi film zapravo, nenaštimovan da rezonujem na unaprijed zadatu frekvenciju.

A jedna od takvih, naštimovanih, bila je i priča oko izlaska Bosne i Hercegovine na more. Ne tamo oko Neuma, gdje europska Hrvatska hoće da napravi kopneni bajpas, te Pelješkim mostom poveže svoje obalne teritorije, nego da Bosnia Herzegovina izađe nesmetano u svijet – baš kod Herceg Novog.

Uvijek i u sve vjekove vjekova imanentna istini, Radio Slobodna Evropa ocijenila je nekorektnom odluku predsjednika Crne Gore da odloži potpisivanje ukaza o postavljanju ambasadora u Bosni i Hercegovini zarad gornjeg pitanja. Pošten čitalac ne zna koju bi od prethodnih riječi trebalo da opazi pod znacima navoda. Sporni kopneni pojas pripada Sutorini, u čemu se svi slažu, sem u tome kakva će za koji dan, ako već nije zacementirana, da bude sudbina tih 7 plavo-bijelih kilometara.

Izlazak Bosne na Bokeljsko primorje postalo je top tema.

Koliko se reklamom po Crnoj Gori upecalo ribicah na udicu od „Gorčila“, toliko se intelektualaca i političara u BiH pozabavilo pitanjem čiji li je pak slani pojas, skužavam se na slikovitosti, od vulve do anusa. Zanimljiv je stoga način na koji se poigravaju oni koji osmišljavaju naslove naših svakodnevnica. Crna Gora da je u fazonu Gorčila, BiHercegovina u fazonu Sutorine, Srbija u fazonu arhireformatora Vučića, a niko na nivou da razumije stvarnu opasnost od rata u Ukrajini, hiperinflaciju evra, drsku zamjenu teza globalnih medija, laž kao istinu i istinu kao riječ za koju ne postoji copy-paste unutar novina od kojih zavisi da li će milioni ljudi preobući svoja imena u soldateska, ili će pak nastaviti da žive u miru…

Na malo prostora ne vrijedi elaborisati o mega-temama. Sutorina je svakako van kandidature ikakve, ali jeste pravilo koje dokazuje pravilo: uzjoguni li se ikoji lokalni feudalac, drzne li se i pokuša da idejno osamostali feud – stići će mu klip u točku kao www poruka da odrubljena konjska glava u krevetu nije ni predviđena scenarijom.