Hrast u havariji

U Parku prijateljstva u dvorištu Plavog dvora na Cetinju usled krajnjeg nemara obolijeva, urasta i vene njemački hrast, kojeg je posadio bivši njemački ambasador i koji je „Vijestima“ uredno prijavio slučaj, budući da se jednog dana šetajući Prijestonicom suočio sa prizorom koji je zahtijevao da reaguje: „Njemačko drvo u veoma lošem stanju…“

Reakcija ove kolumne: naše društvo u katastrofalnom stanju, usredišteni u mraku jedne politike koja pretrajava trideset godina, nestajemo kao duhovno, političko, kulturno, ekonomsko, umjetničko i svako drugo biće… Zajedno sa hrastom u FiJipovom dvorištu koji je rijetko kad na poslu. Možda i samo onda kad prima (na sikter-kafu) kakvu stranu dilegaciju; možda, mada nismo sigurni je li ono stvarno onoga dana bio FiJip (lažni) treći. Dok delegacije, ugošćene, provozane uz sirene, tokom sjednika katkad u prilog posjete otvore temu kakva je – pošumljavanje Crne Gore, hrastovim i drugim stabljem, kad i to već čitamo u znaku šumarske diplomatije.

Nije nepoznato da Evropljani gaje kulturu šetanja. Jutarnju i predvečernju. Iz takvih neobaveznih i više stilskih nego zdravstvenih šetnji, rađala se velika književnost, kao što je Niče stvarao filozofiju isključivo u časovima koje je posvećivao pješačenju alpskim predjelima. Tako i gospodin Peter Plate, šetajući Cetinjem, riješio je posjetiti svoj njemački hrast…

I?! Užasna scena: drvetu niko nije posvetio ni trenutak pažnje od onog jutra kad je posađeno. Plate konstatuje da hrast ni za centimetar nije napredovao za osam godina – kao da drvo odbija da u takvom dvorištu raste i razvija se. Ne dopada se drvetu atmosfera u koje je dopalo. Budući da je Plate kao ambasador svom poslu prilazio profesionalno, što će reći savjesno i odgovorno, svojevremeno je prilagao kritičke osvrte na poteze vlasti, što se tadašnjim i sadašnjim njenim funkcionerima nije nimalo dopalo, pa je logično da su se dali u hajku na hrast. Istog onog (ne zaboravimo), oko kojeg se tokom prijema u Plavom dvoru pobadaju uz osmijehe i riječi naklona koje zalivaju bijelim vinom, otvorenim ohrabrenjima i idejama apsolutnog kosmopolitizma. I, tako, iza te vještačke scene, njemački hrast nastavlja da strada zbog Njemačkog nenaklonog stava kojeg zauzma prema DPS „politici.“

Pitam se kako bi prošlo drvo porijeklom iz Austrije… Možda bi do sada preraslo visinu Plavog dvora? Nije isključeno da bi ga čak i perjanici svakodnevno prednoć zalivali (podrazumijeva se, i u sezoni poznatih cetinjskih kiša), ako se sjetimo da je Beč ovdašnjeg šefa uvijek prepoznao kao istinskog lidera na koga bi ostali sa Balkana trebali i morali bez ostatka da se ugledaju. Kao, recimo, Vučić!

(Da se moja malenkost nešto pita, u dvorištu Plavog dvora posadio bih žalosne vrbe. Tek onda bi to bio naš Park pobjeda.)