Jesen rektorke

Šta da se radi, trenutno je takva stvarnost pa je red opet koji redak posvetiti Radmili (eks rektorki) Vojvodić, koja za mandata na čelu UKC nije imala potrebu poštovati Vladine propise, i stvar se zapetljala oko pitanja VMŠ, Berane, i dobro rekoh onomad – revolucije se zakuvavaju na malim adresama, tako da će i ovog puta mrtva kotlina (čitaj: Podgorica), ostati po pitanju promjena duboko uzdržana, što joj i priliči kao vonjavom administrativnom mokrom čvoru.

Osim što su se pobunili studenti, kojima, gle čuda, konačno postalo jasno da nijedan rektor iz budućnosti koji će doći na mjesto Radmiline prošlosti, ne može svoja prava stavljati iznad prava studenata jer time (pazi sad), direktno ugrožava njihovu autonomiju, a da nema istih studenata ne bi postojao ni rektor (zaključuju studenti), itd, glas od sebe pustio i FiJip (lažni) III, prema kome, ipak je red da se poštuje Vladin stav, što će reći da nijedna individua ne može sebe tretirati (izuzev u najintimnijim fantazmatskim ludorijama koje kao takve nemaju materijalnog odraza u realnosti ostajući na nivou dokonih maštarija…) kao zakon po sebi. Međutim, tu vrstu škole Radmila očigledno nije prošla stavljajući sebe iznad Vlade, i još povrh UKC, koji postoji kako bi isključivo promovisao nju. – Ko zna šta u sebi slučaj Berane (koji se kao epidemija širi unutar podijeljene Vlade plagijata) sve ne kuva, i dokle ne doseže taj duh promjene!

Nisam sklon prorokovanju niti bilo kakvoj mistagoniji (što ne znači da ne pošujem vrača-Pitagoru), ali jednog dana će ostati zabilježeno kao čudo nad čudima da su se istovremeno uskočoperili studenti i FiJip, dva – nazovimo ih tako – najodanija organa DPS-a, uz penzionere koji su štaka svakoj vlasti… Prosto mi je za nevjerovati da su studenti prekonoć izgubili razumijevanje za Radmiline razloge, za njeno protivljenje Vladi koja, e sad prema njenim riječima, krši zakon i zabada nos tamo gdje mu nije mjesto, dakle, u zadnju ložu UKC koji djeluje samostalno, ili bi tako trebalo da čini, negoduje Rada. Ali studenti i „predsjednik“ odmahuju glavom, očigledno sad privoljavajući neko drugo carstvo u kome nema kancelarija za Radu, Šebekovu, i bogu se moli ni za Šukovića, u svakom smislu najnižeg novinara koji, opet, najviše prima… Novca, mislim!

Studenti u jednom imaju pravo: zašto se slučaj Radmila vs. VMŠ morao izmjestiti u prostor medija gdje se, kako to obično biva na brdovitom Balkanu, razvlačio i poprimao razne forme, zahtijevajući pritom dodatne emisije, tumačenja Dnevnika i minut-dva… Budući da ideologija minut-dva ne razumije sadašnji koncept Dnevnika 1., ostaje da se s pravom pitamo dokle dopire raskol unutar vlasti, jer se crnevni-ideolozi crvene montenegrine svakim danom oburdavaju iz visokopozicioniranih fotelja, dok ih Miraš ispod bandere poziva na pokajanje…

(Golobosonogi novocrnogorci treba već sad da se uče kako se ljubezno ljubaka dupe vlasti, a u tome najvještijim pokazuje se šišnjar od Šukovića, čija je „kritika“ tako precizno naštelovana da je se odavno gadi i njegov nekdašnji frend Kriptokapić. Eh, novocrnogorci, s kim ste sve mislili praviti državu!…)