IN4S

IN4S portal

Vojvoda Momčilo Đujić o ekumenizmu i ujedinjenju sa papistima

„Ja nisam dostojan ni svešteničkog čina, a kamo li da budem patrijarh. Skinuo sam mantiju, uzeo mitraljez , jer nisam mogao da gledam na moje oči da moj narod i decu kolju ustaški koljači. Ali kada bih ja bio patrijarh, ja bih prekinuo svaku vezu sa papom i Rimokatoličkom crkvom, đe se traži na ekumenskim sastancima… Da, preosvećeni vladiko, na EKUMENSKIM SASTANCIMA, ujedinjenje. S kim ujedinjenje?"

Vojvoda Momčilo Đujić, tada još kao sveštenik, služio je liturgiju jedne nedelje, na koju su doneli malo zaklano dete. On je smireno završio bogosluženje, nakon toga opojao dete, a potom skinuo svoju mantiju i epitrahilj, opasao sebi pištolj i uzeo mitraljez u ruke.

Mnogo godina kasnije u Kanadi 1990. godine pred tadašnjim vladikom, sveštenicima i narodom, na pitanje jednog novinara, šta bi on uradio da je na mestu srbskog patrijarha, ovaj hrabri srpski sin i sluga Božji je odgovorio:

Ja nisam dostojan ni svešteničkog čina, a kamo li da budem patrijarh. Skinuo sam mantiju, uzeo mitraljez jer nisam mogao da gledam na moje oči da moj narod i decu kolju ustaški koljači. Ali kada bih ja bio patrijarh, ja bih prekinuo svaku vezu sa papom i Rimokatoličkom crkvom, đe se traži na ekumenskim sastancima… Da, preosvećeni vladiko, na EKUMENSKIM SASTANCIMA, ujedinjenje. S kim ujedinjenje?

Papa sebe proglasio za nepogrešivoga i da je naslednik Hristov na zemlji, a Hristos je, ja još pamtim, sabrao svoje apostole i rekao: ‘Ja vas šaljem kao ovce među vukove, idite i propovjedajte svima narodima, na svim jezicima Jevanđelje Spasa.’

Nije to rekao ni Petru (kako oni govore) ni Pavlu, da će ga iko zastupati, nego je rekao SVIM APOSTOLIMA. I taj isti Hristos rekao je i narodu svome i apostolima, a kad se molite, molite se ovako: Oče naš, koji si na nebesima… Papa što znači ‘otac’, to je otac onima koji su napustili Hrista 1054. godine i otcijepili se od Hrista i papu proglasili za sveca. A znate, ko pije, ždere i još nešto radi… taj ne može biti svetac, taj ne može ni papa biti.

Od 1054. godine, pape su iz Rima nastojale da sruše Pravoslavlje. Oni su nas proglasili da smo mi šizmatici, da smo nevjernici i da tobože oni spasavaju naše duše. Braćo i sestre, to papa i danas radi, i sa njim nema razgovora. Ja bih da sam predstavnik srpske Crkve, ili patrijarh ili delegat Crkve, samo se sastajao sa papom rimskim i razgovarao sa njim, kad objavi da NIJE SVETAC, da NIJE BEZGREŠAN i da NIJE NASLEDNIK HRISTOV NA ZEMLJI, nego da je jedan među mnogima koji vjeruju u Hrista, i Hristu vode narod.

Dakle, NEMA VIŠE TIH RAZGOVORA!“

(Vidovdan)

Podjelite tekst putem:

13 thoughts on “Vojvoda Momčilo Đujić o ekumenizmu i ujedinjenju sa papistima

  1. Uncrimine poznat po suvremenom terminologijom kao što je „etničko čišćenje” s „nestankom” od nekoliko tisuća talijanskih civila i egzodus u Italiju od 350.000 Talijana, do tada davnih stanovnika tih područja. Pobjednici, pobjednici i zavjera tišine Italija ih nije pozdravljala. Postoji antagonizam između pobjednika i pobjednika. Vladanja ljudi igrališta, građanski rat je eksplodirao, a nije ni čudo da je zabranjeno vlak nosi ispružen prognanima da se zaustavi na željezničkoj postaji u Bologni. To je bio u punom zamahu, između kolosijeka pune zaprepaštenim ljudi, raccoltasi spontano donoseći im hranu i vodu. Pojedinosti se podsjećaju na lijevo put u ljeto 1995. godine, sa srbijanskim granicama s Hrvatskom zatvorenim. Na tim granicama srpski su civili pobjegli u hrvatske bombe. Bili su preko 200.000. Sjećam se da je ljeto vruće, oni ljudi koji danima čekaju da uđu Srbiju, sjedi posred zrelih žitnih polja, prije zatvorenog srpske granice. Na kraju, Talijani su uspjeli zadovoljiti istinu. Također su proglasili posebno posvećenu stranku. Polako se pojavila istina. Objašnjenje vladara ove duge tišine bilo je: nismo znali. Nitko nije znao! No, službeni dokumenti jasno govore suprotno. Izričito, baš kao ova knjiga, tiskana i objavljena uz odobrenje Giulio Andreotti i državnih sredstava. Znao je to. I kako. I ne samo zločine počinjene protiv Talijana. Talijanski militanti u Dalmaciji – vojske okupacije ili humanitarne misije? Uz svjedočenje Ajmone Finestra, bivšeg gradonačelnika Latina i anti-komunističke četničkog zapovjednika postrojbi u planinama Dalmacije, izravni sudionik incidenta, knjiga predstavlja neočekivani povijesnu sliku. Po prvi put, on je naglasio da je prvi etničko čišćenje u Europi je počinjen 1941. godine nad Srbima u Hrvatskoj. Ajmone Finestra potvrđuje i opisuje dolazak talijanskih vojnika u Gračacu, gdje su otkrili masovne grobnice srpskih civila. Oni se spontano braniti nezaštićene, a već sljedeće noći imate oružje ispred sjedišta ustaša da oslobodi taoce. Prozori svjedoci žestoke borbe s četnicima protiv komunista. On je također svjedočio još jedan užasan istinu: nakon ’43, talijanski civili bili izloženi divljačkog bijesa Titina ne samo, ali i ustašama. Na talijanskom teritoriju, ustašama je zabranjeno nošenje oružja. Daljnji prćast na njih, oni mrzili Talijane bez obzira, smatrajući ih uzurpatori svojeg Dalmacije, cjeline i samo hrvatski. Zapravo, iz svoje Dalmacije Talijani su čuvali Srbe i Židove. Iznad svega postoje fotografije u knjizi. Mnogi dokumentiraju talijanske žrtve koncentracijskih logora Titini i one koji se upuštaju u pustinju. Zadnjih 10 odvratnim fotografije svjedoče o srpskim žrtvama, talijanski vojni semisgozzati djeca koji su pobjegli kandži ustašama, izvukao se od vrtača. Ističu po svojoj neprocjenjivoj povijesnoj vrijednosti 5 fotografija, rijetke materijalne dokaze o postojanju logora na otoku Pagu gdje je, u samo 132 dana prije dolaska talijanskih vojnika, ustaša ubio više od 42.000 Srba i Židova. Talijani su naredili zatvaranje tog logora u vrijeme preuzimanja vlasti. I ne samo. Oni također imaju zaslugu da su ga dokumentirali. Bez takvih materijalnih dokaza zavjera šutnje koja do danas nije pokriven nezapamćeni zločin, ja bi zauvijek osuđena na zaborav. Ima i onih koji dokumentiraju Titinove zločine protiv cijelih srpskih obitelji krivim za nepoštivanje komunista. Vidiš da su sami masirani u svojim kućama, leže na podu u kuhinji; čak 7-8 godine starog djeteta ubijena u svom krevetu … prozor se navodi da je 1941. godine krenula nacionalni napad identiteta, prije nego Srba i tada Talijanima. „Borili smo se do kraja i platili smo cijenu ….” – kaže prozora i glasno zahtijeva povijesnu istinu, povijesne memorije. Istina mora biti uopće. Zašto šutjeti?
    prevod sa Italijanskog,svi lazu samo Titovo saborci govre istinu ,Loncaru ne trebamo savjetnike ,pozdrav!

  2. Uncrimine conosciuto dalla terminologia contemporanea come „pulizia etnica“ con la „sparizione“ di svariate migliaia di civili italiani e l’esodo verso l’Italia di 350.000 italiani, fin allora secolari abitanti di quei territori. Vincitori, vinti e congiura del silenzio L’Italia non li ha accolti con affetto. Era in corso l’antagonismo tra vincitori e vinti. Spadroneggiavano i tribunali del popolo, esplodeva la guerra civile e non meraviglia che al treno che trasportava i prostrati esuli viene vietato di fermarsi alla stazione di Bologna. È passato, in piena corsa, tra i binari pieni di gente stupefatta, raccoltasi spontaneamente portando loro cibo e acqua. I dettagli ricordano in un modo sinistro l’estate del 1995 con le frontiere serbe con la Croazia chiuse. Su quelle frontiere affluirono in massa civili serbi scampati alle bombe di croati. Erano più di 200.000. Ricordo bene quell’estate torrida e quella gente che per giorni aspettava di entrare in Serbia, seduta in mezzo ai campi di granturco maturo, davanti alla frontiera serba chiusa. Alla fine, gli italiani sono riusciti ad avere la soddisfazione della verità. Hanno proclamato anche la festa appositamente dedicata. E lentamente, la verità è emersa. La spiegazione dei governanti su questo lunghissimo tacere è stata: non sapevamo. Nessuno sapeva! Ma i documenti ufficiali dicono chiaramente il contrario. Espliciti, proprio come questo libro, stampato e pubblicato con il benestare di Giulio Andreotti e con i fondi governativi. Si sapeva. Eccome. E non solo dei crimini perpetrati contro gli italiani. Militari italiani in Dalmazia – truppe d’occupazione o in missione umanitaria? Insieme alla testimonianza di Ajmone Finestra, già Sindaco di Latina e comandante delle truppe cetniche anticomuniste sui monti della Dalmazia, diretto partecipe dell’accaduto, il libro presenta un inaspettato quadro storico. Per la prima volta, viene sottolineato che la prima pulizia etnica d’Europa sia stata commessa 1941 nei confronti dei serbi di Croazia. Ajmone Finestra lo afferma e descrive l’arrivo dei militari italiani a Gracac, dove scoprono le fosse comuni di civili serbi. Prendono spontaneamente la difesa degli inermi e già la notte successiva si presentano in armi davanti alla caserma degli ustascia per liberare gli ostaggi. Finestra testimonia sui feroci combattimenti insieme ai cetnici contro i comunisti. Egli è anche testimone di un’altra terribile verità: dopo il ’43, i civili italiani furono esposti alla furia selvaggia non solo dei Titini, ma anche degli ustascia. Sul territorio italiano, agli ustascia era proibito portare le armi. Un ulteriore sgarbo per loro, che odiavano gli italiani a prescindere, considerandoli usurpatori della loro Dalmazia, tutta e soltanto croata. Dalla loro Dalmazia, infatti, gli italiani portavano in salvo serbi ed ebrei. Soprattutto, nel libro ci sono le foto. Molte documentano le vittime italiane dei campi di concentramento Titini e quelle spinte nelle foibe. Le ultime 10 atroci fotografie testimoniano delle vittime serbe, dei bambini semisgozzati che militari italiani sottrassero alle grinfie ustascia, tirati su dalle foibe carsiche. Spiccano per loro inestimabile valore storico le 5 foto, rarissime prove materiali sull’esistenza del campo di concentramento sull’isola di Pago ove, in soli 132 giorni prima dell’arrivo dei militari italiani, gli ustascia uccisero oltre 42.000 serbi ed ebrei. Gli italiani ordinarono la chiusura di quel campo nel momento stesso della presa del potere. E non solo. A loro va anche il merito di averlo documentato. Senza tali prove materiali, la congiura del silenzio che fino ai giorni nostri ha coperto l’inaudito crimine, lo avrebbe per sempre condannato all’oblio. Ci sono poi quelle che documentano i crimini dei Titini contro intere famiglie serbe, colpevoli di non essere comuniste. Si vedono massacrati nelle proprie case, giacciono per terra nella cucina; perfino un bambino di circa 7-8 anni ucciso nel suo lettino… Finestra afferma che nel 1941 partì l’attacco all’identità nazionale, prima dei serbi e poi degli italiani. „Abbiamo combattuto fino alla fine. E ne abbiamo pagato il prezzo…“ – dice Finestra e a gran voce pretende la verità storica, la memoria storica. Verità si deve a tutti. Perché tacere ancora?

  3. a dje si junace crnogrsi pokretaca ,kako si ovo sve sastavio ,najvise me ganulo ovo sa Pinka.koja ste vi fela od celjadi.
    Svije snahe jebavate a kceri prodajete ,to su radili samo jos jedni u istoriji,ali niko kao vi „junaci“bez junastva ,ljudi bez cojstva,i naravno bez obraza koji nosite na zadnjici!

    Ne vežu vas pri stropištam u vaše kuće i ne vode svezanijeh ruku naopako za ličine, ne gnjijete u turske tamnice i sendžire i ne vješaju vas o vrbama i na spuška vješala, ne bijy vas čibucima, nogama i zamlaticama, ne grabe vaše žene iza živijeh muževah i đevojke vjerene i nevjerene na sramotu… Među tijem ostajem vaš, ako hoćete, dobroželatelj. Na Cetinje, 4. Dekabra 1827. Vladika Petar.” (3*, posl. 193.)

    Kao da ovo nije dosta ,nego pisase i drugi izvanjac Rusi,ili je i ona zbog sankcija to napisa,bice da je?Za to će nam biti neophodno da pogledamo Dnevnik ruskog kneza Dolgorukova, koji je 1769. posjetio Crnu Goru u namjeri da ispita ko je Šćepan Mali. Taj dnevnik je prvi put je objavljen u časopisu „Godišnjica Nikole Čupića“ 1889. godine, ali se može preuzeti i sa crnogorske „Montenegrine“ u verziji faksimala.

    Recimo, u svom dnevniku knez Dogorukov piše o Crnoj Gori sledeće: „Serdar katunske nahije Vukotić, jedan od tih poznatih pljačkaša po Crnoj Gori, imajući već jednu ženu, oženi se i svojom snahom poslije smrti sina mu, i djeca od obadvije žene smatraju se po crnogorskom zakonu kao zakonita. Ovaj je serdar prisvojio sebi pravo da nasilno otima kćeri od roditelja i da ih prodaje Turcima u hareme i već je bilo takva četiri slučaja“. (6*, 12. septembar 1769.)

  4. Ovo su uzori srpskih nacista i fasistickog klera.Koljaci ,talijanski lizisahani,ubice roda,vizantijska govecad koja se ne razlikuju od jezuita katolickih po zvjerstvima.Ovako vaspitavate mlade ,je li ,na ovim spodobama?Nije ni cudo sto vas svi tuku ,dje god stignu,cak i Albanci.Vi ste zajedno sa crnokosuljasima zadnji sljam Evrope,zastidje ko zivi pored mene,turska bagra sa pinka …

  5. Da sam na mestu vase redakcije (vlasnika sajta) ovako bih razmishljao:

    U CG, SR, RS ima oko pola potomaka cetnika i pola su potomci partizana. Starci su davno umrli. Da ne govorim o NEMOGUCNOSTI da se cetnici vaskrsnu i naprave NOVIM ANTI-FASHISTIMA. SR prolazi kroz tu kaku, rehabilitizacije sluga Hitlera, vojvoda-kvislinga. Sam Chercil i Kralj Petar su priznali da su Partizani jedini anti-fasisticki borci; oduzeli su cin Drazi! Ovo sto se Pop borio protiv koljaca ustasa to je potpuno tacno. Ono sto je preskocio je da je specijalnost cetnika bila KAMA. Klali su ne-Srbe i Srbe-Partizane. One koje nisu ni klali, niti su ih dirali su Nemci i Talijani. Ne postoji ni jedna bitka izmedju cetnika i Nemaca i Cetnika i Talijana. Nema slika da tako nesto potvrde. Nema pisanih dokumenata.

    Kao student u Berlinu, imao sam prilike da pricam sa pravim fasistima, koji su ratovali u YU. Sa simpatijama su govorili o cetnicima, ali su ih smatrali prljavim divljacima. Partizani su im bili kao krv na oci.

    E ako to znate, hocete da budete srpsko-cetnicko glasilo, onda sa vama nece ici onih 50% naroda iz SR i CG, a da ne govorim da cete biti SMRTNI NEPRIJATELJI Boshnjacima, Hrvatima, Albancima u CG, SR, RS. To je problem DF. Dobiju 20%, ali kad se izbori zavrse – niko nece sa vama. Buducnost CG nisu Cetnici, kao sto nisu ni Partizani. Pravi cetnici i partizani su davno pomrli.

    Ako zelite da ih SLAVITE i FALSIFIKUJETE ISTORIJU, postacete fasisticki ekstremni mediji, ekstremna manjina, kako vas Milo i one gradjanske stranke vec predstavljaju u borbi za glasove.

    1. E moj Srdjo ne znam šta si studirao u Berlinu al u Berlinu nema Fašista tamo su Nacisti. Pa se bojim da je svaka diskusija bezsmislena. Elementarne svari ne razlikuješ. Kralj Petar nikad nije rekao da su partizani jedini antifašistički pokret to je jedna zlonamerna podmetačina. A pozivanje na Čerčila kao aksiom istine je u najmanju ruku nestručno. I još nešto dragi Srdjane KAMA je kama ma bila ona ustaške, četnička ili partizanska. Poklaše se braća među sobom. Ti isti Britanaci su i napravili i Hitler i Lenjina. Dragiša Vasiću je levičar od Lenjina pozvan na proslavu desetogodišnjice oktobarske revolucije,sve najgore misli o Englezima. Pa zar ne misliš da treba da dodje do pomirenja? Makar među Srbima za početak.

  6. A šta je mogao da uradi? Vidi se da si veliki poznavaoc istorije al Titove. Jesi čuo nekad za Dobrosava Jevdjevića i Iliju Trifunovića Birčanina. Jesi li čuo za Musolinijev plan o Velikoj Crnoj Gori, jesi li čuo za princa Mihajla Petrovića Njegoša? Da li možeš da razumeš razmere klanja posle 10.travnja? Salvstore Loi italijanski istoričar kaže „Hrvatska je bila jezero krvi. To istrebljenje predstavlja najvarvarskiju i najhalucinantniju stranicu Drugog svetskog rata…“ Ne branim fašisti ali su oni itekako zaštitili Srbe u Dalmaciji i Kninskoj krajini. U Glini su u crkvi ustaše zapalili pokatoličene Srbe. Pročitaj pismo generala Luzana Musoliniju. Gradonačelnik Knina dr Niko Novaković moli Italijane da ih priključi Italiji. I još puno toga ima zato dragi prijatelju nemo davati sud o nečemu što nije crno belo.

    1. Saradjivanje sa Italijanima je jedna stvar a povinovanje SPC Papi je nesto drugo ,mora da nisi razumio tekst.
      Sardjivao je sa Italijanima koji su se pobunili protiv ustaskog klanja srpskog civilnog,cak su i njemci negodovali protiv ustasa jer precerali u klanju .
      Kao sto pise u tekstu kad je vidio kako ustase kolju srpski narod skinuo je mantiju sam sebe raspopio i uzeo oruzje da se brani od ustaskoh koljaca.
      Dok na primjer katolicki svestenici su klali po Jasenovci i djecu u Jadovno nisu skidali mantiju i napustali svestenicku sluzbu.
      A poslije su svi pobjegli Vatiknskim pacovskim kanalima u Juznu Ameriku.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *