107 godina od pobune bjelopavlićkih učitelja (1916-2023) dosljedni učiteljskom pozivu i Srpstvu

Piše: Miljan Stanišić

Početak rada svjetovnih škola

Tek su za vrijeme Petra II u Crnoj Gori i Brdima formirane prve kulturne institucije svjetovnog karaktera. Njegoš je uspio da uz pomoć Rusije nabavi štampariju gdje su se štampale knjige, udžbenici i sl., što je bilo od izuzetnog značaja za kulturno uzdizanje Crne Gore i Brda. Dr Mirčeta Đurović navodi podatak da je Crna Gora počela da dobija redovnu pomoć od Rusije, tako da je ona npr. za 1834. godinu iznosila 15.400 zlatnika, što je za Crnu Goru i Brda bilo od izuzetnog značaja, pa tako i za razvitak prosvetiteljske djelatnosti. Međutim, sa najezdom velike turske vojne sile predvođenom Omer-pašom Latasom 1852/1853. godine i nedostatka municije za odbranu, štamparska slova su bila pretvorena u puščana zrna. Ova štamparija je ponovo obnovljena zahvaljujući pomoći Srbije 1858. godine.
Manastirska škola u Ostrogu prerasla je četrdesetih godina 19. vijeka u svjetovnu školu, gdje su se uglavnom školovali učenici iz Bjelopavlića, ali i iz susjednih krajeva. Prva svjetovna škola osnovana je na Cetinju 1833. godine, a u tom vremenu radi i škola u Brčelima. Kasnije je otvorena i osnovna škola u Dobrskom Selu. Pored ovih, navodi se da je radilo i nekoliko privatnih škola, kao ona u Komanima i dr., u kojima se nastava izvodila pod vedrim nebom, a za vrijeme vremenskih nepogoda i pod crkvenim trijemom. U početku rada ovih škola osnovni zadatak je bio naučiti učenike čitati i pisati, moliti se Bogu, a potom donekle i učenju računa.
Prva svjetovna škola u Bjelopavlićima, poslije one manastirske škole u manastiru Ostrogu krajem 17. vijeka, otvorena je 1857. godine na Orjoj Luci. Bila je smještena u dvorcu knjaza Danila, a imala je i svoju biblioteku. Prvi učitelj u njoj je bio Maksim Šobajić iz bjelopavlićkog sela Šobajići, koji je i prije početka rada u ovoj državnoj svjetovnoj školi učio djecu po selima, u njihovim ili u svojoj kući, o čemu piše: „Moje učiteljovanje traje od 1852. do 1860. godine. Najprije sam učio djecu po selima, negdje jednog, a negdje dva u selu, kad-kad išao ja njihovoj kući, a kad-kad oni k mene dolazili. Učio sam i nekoliko ljudi od po 35 godina pisanju i računima. Ima ih sad nekoliko popova koje sam počeo učiti prvom i drugom razredu“. Iz ovog svjedočenja uočava se da nije bilo bitnije razlike u nivou nastave između novootvorenih osnovnih škola i ove vrste školovanja, jer je bila u oba slučaja zastupljena klasična nastava. O radu u ovoj školi Šobajić piše: „A škola na Orljoj Luci poče 1857. godine. Skupi se oko 15 glavarskih sinova, koji me hraniše redom- po neđelju dana i u novcu po tri cvancike mjesečno. Kako se vidi slaba korist. Za iduću 1858. godinu spremiše se oko 20 đaka, ali ne bi suđeno da napunim školu. Udare Turci od Hercegovine na Crnu Goru i bi strašna bitka na Grahovu“. Zbog bezbjednosnih razloga škola je kraće vrijeme premještena sa Orje Luke u selu Vrela, pod Ostrogom.
Pedesetih godina 19. vijeka izvršena je reforma školstva, tako da je umjesto klasične nastave izrađen nastavni plan za svaki pojedinačni razred. Prema nastavnom planu i programu koji je za osnovne škole izradio Stevan Petranović, bili su zastupljeni sljedeći predmeti: 1. razred- Katihizis, Biblija, Istorija, Prva znanja, Časlovec i Crkveno pojanje; za 2. razred- Prostrani katihizis, Srpska gramatika, Crnogorska istorija, Crkvena istorija, Matematika i Crkveno pjenije; 3. razred- Sveopšta istorija, Srpska istorija, Antropologija, Srpska gramatika, Retorika i Veliko crkveno pjenije; i za 4. razred- Slovenska gramatika, Sveopšta istorija, Crkvena istorija, Fizika, Velika geografija, Psihologija, Dogmatika i Veliko crkveno pjenije. Kako je ovaj plan i program bio isuviše preobiman i kompleksan za uzrast učenika, od 1860-1870. godine u osnovnim školama bili su zastupljeni sljedeći predmeti: Čitanje srpsko i slovensko, Hrišćanska nauka, Sveštena istorija, Srpska gramatika, Geografija, Mala fizika, Pismeni sastavi i Crkveno pojanje.
Od svih manastira u Crnoj Gori najviše prihoda donosio je manastir Ostrog i to 5 hiljada – 5,6 hiljada forinti čista prihoda, a svi ostali manastiri od 10 hiljada do 14 hiljada forinti, od kojih sredstava se jedan dio izdvajao i za rad osnovnih škola.
Najozbiljniju reformu školstva uradio je Milan Kostić, glavni školski nadzornik (1870. godine), a koji je u tome koristio i iskustva drugih. On je, uz programske sadržaje, po prvi put do tada uveo i metodska uputstva za rad. Po novom nastavnom planu i programu bili su zastupljeni ovi predmeti: Nauka vjere, Srpski jezik, Crkveno-slovenski jezik, Račun, Crkveno pjevanje, a za 3. i 4. razred, pored ovih predmeta, uvedeni su i Zemljopis, Istorija i Gazdinstvo.