13-julska nagrada za rezultate iz godine koja prethodi: Šta je IJZ uradio prošle?

Žiri za dodjelu Trinaestojulske nagrade, u sastavu: predsjednik Rajko Todorović Todor i članovi: dr Ranko Milović, dr Mimo Drašković, mr Jadranka Selhanović, prof. dr Goran Barović, dr Marko Camaj i književnik Bećir Vuković, donio je Odluku da se Trinaestojulska nagrada za 2020. godinu dodijeli: Institutu za javno zdravlje Crne Gore, prof. dr Ranku Lazoviću i prof. dr Živku Andrijaševiću.

Žiri je odluku donio sa 6 glasova ZA, i jednim glasom PROTIV. Protiv ove odluke glasao je samo ugledni pjesnik Bećir Vuković.

Zakonom o državnim nagradama, te posebnim odredbama koje se odnose na Trinaestojulsku nagradu (čl. 18), precizirano je:

„Godišnja Trinaestojulska nagrada dodjeljuje se građaninu ili državljaninu Crne Gore, grupi lica ili pravnom licu koje ima sjedište na teritoriji Crne Gore, za rezultate od izuzetnog značaja za Crnu Goru, ostvarene u godini koja prethodi dodjeli nagrade, u oblastima kulturnog i umjetničkog stvaralaštva, sporta, prirodnih i društvenih nauka, privrede, ekologije, odnosno za djela ili ostvarenja u svim oblastima rada i stvaralaštva koja doprinose razvoju i afirmaciji Crne Gore.

Svake godine mogu se dodijeliti najviše tri godišnje Trinaestojulske nagrade.

U jednoj oblasti se može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.“.

Nakon ovoga, logično je postaviti pitanje – čime je Institut za javno zdravlje, u prethodnoj godini, zadužio Crnu Goru. U čemu se ogledaju njihova izvanredna dostignuća, na koji način su doprinijeli razvoju i afirmaciji zemlje?

Sumornom stanju stvari u zemlji bolje bi pristajalo da je nagradu dobio direktor IJZ, Boban dr Mugoša.

Njegov doprinos DPS-u i vlastitom džepu – neupitan je. A, u današnjoj Crnoj Gori – samo to je bitno.

Drugi laureat, Živko dr Andrijašević, tokom prethodne godine dao je nemjerljiv doprinos izgradnji „Nove Crne Gore“ – sistematskim građenjem još dubljih podjela u našem društvu, „rentiranju nauke“ u partijske svrhe, pokušajima da razgradi sve što je zaista vrijedno. 

Podsjetimo, ovaj istaknuti „dvorski“ istoričar i bivši savjetnik Mila Đukanovića prošle godine je kategorično zaprijetio da se neće praviti kompromisi kad su u pitanju „vrijednosti Crnogoraca i njihove nezavisne Crne Gore“.

U skladu sa njegovom „posvećenošću“ izgradnji građanske Crne Gore, i razvijanju duha mira i tolerancije, poručio da država ne smije da čini bilo kakve ustupke Srpskoj pravoslavnoj crkvi, već da sama „preuzme crkveno pitanje u svoje ruke“ i formira „svoju crkvu“ jer je, po njegovom mišljenju, „potpuno normalno“ da se „nove crkve“ stvaraju često i po trenutnim potrebama režima.

Uz stare „zasluge“ i ovogodišnje podcjenjivanje i vrijeđanje Crkve i učesnike litija – stiče se utisak da je ova, ukaljana Trinaestojulska nagrada, dospjela u „prave“ ruke.

Andrijašević-dobitnik državne nagrade je istinska paradigma sramne „đukanovićevske“ epohe.