Cerić: Vlada CG da prizna genocid i preimenuje Tomaševo u Šahoviće
1 min readPredsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa i bivši bosanski reis Mustafa Cerić zatražio je danas od crnogorske Vlade da prizna genocid nad Bošnjacima, a žrtvama „genocida“ namiri odštetu, kao i da podigne memorijalni kompleks posvećen žrtvama „genocida“. Takođe traži od Vlade da preimenuje Tomaševo u Šahoviće, a od SPC da se ogradi od genocida i osudi zločin Srba i Crnogoraca.
Bivši reis-ul-ulema islamske zajednice u BiH, izdao je danas saopštenje povodom 90-godišnjice obilježavanja tragičnih događaja u Šahovićima, u kojem podsjeća da „prošlost Bošnjaka u zadnjih stotinu godina sadrži mnogo bolnih lekcija od kojih je lekcija o “istrazi poturica” najbolnija zato što se njena zadnja stranica završava sa genocidom u Srebrenici“:
„Knjigu pod naslovom “Istraga poturica” napisali su crnogorski i srpski pisci sa namjerom da poduče svoje sunarodnjake za etničko čišćenje Bošnjaka do konačnog istrebljenja. Sve se događalo po istom scenariju desetinu puta kao što se dogodilo u Šahovićima. Okrivljen je Jusuf Mehonjić za ubojstvo Boška Boškovića… zbog toga su poklani i protjerani Bošnjaci iz Šahovića sve do jednog… mjesto zločina dobilo je ime Tomaševo“, navodi efendija Cerić, koji je trenutno na funkciji predsjednika Svjetskog bošnjačkog kongresa.
Kako kaže nekadašnji reis IZ BiH, danas Goran Maunag po Bosni „radi isto kao njegovi mu preci u Šahovićima: piše knjigu pod naslovom “Istraga vehabija” u Cerskoj kod Zvornika i Vlasenice“.
„A kako i ne bi kad zna da oni što optužiše Jusufa Mehonjića nisu morali dokazati njegovu krivicu, kao ni oni koji poklaše, pobiše i protjeraše toliki narod iz Šahovića nisu nikad morali nikom odgovarati… i kad zna da je i optuženi za ratne zločine Vojislav Šešelj uskoro na slobodi.
A preživjeli Bošnjaci gdje su oni i šta rade? Oni, tj., potomci žrtava pokolja u Šahovićima i njihovi prijatelji će se danas (08. novembra, 2014) skupiti u Bijelom Polju da se sjete svojih najmilijih i da nauče jednu od najvažnijih lekcija za njihovu sadašnjost i budućnost, a to je da je prvi i najvažniji uvjet za spas i opstanak Bošnjaka na Balkanu bilo i ostalo vidovito duhovno i hrabro političko vođstvo. Bošnjaci su imali dobre i loše vođe kao i svi drugi narodi, ali u buduće Bošnjaci ne mogu podnijeti loše vođe zato što žive u takvom okruženju koje ne dozvoljava nemar, neznanje, neodlučnost, potkupljivost, pokvarenost i neodgovornost.
Više nego ikad ranije bošnjački narod ima potrebu za snažnim i odvažnim duhovnim, nacionalnim i političkim vođama poput nekih iz prošlosti. Mnogo važnije od ‘velikog naroda’ su volja i sposobnost savjesnih i odgovornih vođa da rade za dobrobit svog naroda. Kad Bošnjaci to shvate, a morat će kad-tad to shvatiti, onda im se neće ponavljati Šahovići nigdje i nikada“, stoji u saopštenju efendije Cerića i zaključuje:
„Zato pozivam Bošnjake ma gdje bili da danas prouče fatihu šehidima Šahovića i da na svaki način podrže ove zahtjeve potomaka žrtava genocida:
1) da Vlada Crne Gore prizna genocid nad Bošnjacima i da se izvine njihovim potomcima;
2) da se Srpska pravoslavna crkva u Srbiji i u Crnoj Gori jasno i nedvosmisleno ogradi od genocida i osudi zločin protiv čovječnosti kojeg su počinili crnogorski i srpski pravoslavci;
3) da Vlada Crne Gore ukine ime Tomaševo i vrati ime Šahovići, kao znak kajanja i obećanja da se više nikad neće ponoviti genocid nad Bošnjacima u Sandžaku i Crnoj Gori;
4) da Vlada Crne Gore nasljednicima žrtava genocida vrati ili novčano nadoknadi njihova oteta ili uništena materijalna dobra;
5) da Vlada Crne Gore u suradnji sa potomcima podigne memorijalni spomenik žrtvama genocida u Šahovićima.
Opasno blejanje Mustafe Cerića, vojnika islamske države i patološkog mrzitelja Srba i Crnogoraca koji, po učenju Islamske deklaracije Alije Izetbegovića, radi na projektu Velike Bosne. U taj projekat nastoji da uključi sve tzv. Bošnjake i da utvrdi svoju poziciju Vođe koju je dobio na Svjetskom kongresu Bošnjaka prije neku godinu u Sarajevu.Zato Cerić kaže da je „najvažniji uvjet za spas i opstanak Bošnjaka na Balkanu bilo i ostalo vidovito duhovno i hrabro političko vođstvo“. Nažalost ovaj projekat, više ili manje, javno podržavaju svi crnogorski Bošnjaci, a prave vođe su im ovi iz Vlade i Skupštine Crne Gore uz istoričara Šerba Rastodera koji se već javno pokazao kao bezočni falsifikator istorijskih činjenica. Slažem se sa Istoričarem da o svim događajima iz prošlosti sud treba da donese nauka i da sve nevine žrtve zaslužuju sjećanje. Međutim ovaj Cerićev zahtjev je klasična zloupotreba žrtava u političke svrhe i stvaranje zle krvi u Crnoj Gori zbog čega bi konačno morali reagovati zvanični državni organi. Ali neće jer se njihove vođe na vlsti održavaju upravo na stvaranju „zle krvi“, a lično bogaćenje kroz zloupotrebu vlasti jedini im je cilj.
Pitam Cerića otkuda se nedavno stvoriše Bošnjaci u Crnoj Gori i ko će se iviniti svim stradanjima pravoslavnog življa u Crnoj Gori od strane turskog okupatora i islamskog življa sa ovog prostora? Ceriću, vođo „vehabija“, ako ponovo insistiraš da tvoja braća po vjeri, koja te slijede, još jednom iskuse da je „tvrd orah voćka čudnovata“ samo naprijed. Ali ipak bih ti savjetovao da to ne činiš. Svijet neće Islamsku državu pa ako imaš i malo mozga i duše prestaćeš da vučeš suvjernike i sunarodnike putevima mraka i novih stradanja.
Potomci Jusufa Mehonjića,ubice mnogih učenih i viđenijih Srba u Vraneškoj dolini, danas drže lokal u Bijelom Polju u novom tržnom centru (lokal povezuje dvije zgrade u obliku mosta)
Džiza predstavlja uglavnom 80% zarade. Pri tom se, normalno, hrišćanin, kao građanin drugog reda, podvrgavao određenim pritiscima, ali mu je ipak život bio garantovan. To treba priznati objektivnosti radi. Ne može se govoriti da islam zahteva uništenje svih hrišćana, to neće biti potpuno korektno.
Pri tom se na sve načine stimuliše prelazak čoveka u islam. Uzimajući u obzir da se ljudska sloboda mnogo ne ceni u islamu zbog veroučenja (o njima ćemo sada govoriti) iz toga proističe da svaki čovek i sloboda lako mogu biti slomljeni. Kako je rečeno u Koranu: „Njemu su se predali oni koji su i na nebesima i na zemlji, dobrovoljno i nevoljno, i Njemu ćete biti vraćeni“. Ova reč „nevoljno“ označava odsustvo slobode, plen, ropstvo. Zbog toga postoji niz strašnih izreka, kao na primer: ako hrišćanin u prisustvu dva muslimana izrazi želju da postane musliman – on se smatra muslimanom i svaki pokušaj da se kasnije odrekne dovodi do smrtne kazne. Jer se za napuštanje islama propisuje smrt ili doživotni zatvor. Međutim, doživotni zatvor niko ne koristi, postojali su vrlo, vrlo retki slučajevi kada se koristilo doživotno zatvaranje. Najčešće se primenjivala smrtna kazna, koja se sprovodi i do danas. Poslednji primer smrtne kazne za primanje hrišćanstva bio je u Saudijskoj Arabiji 2005. godine kada su kaznili hrišćanina sa Filipina. U Jemenu su 2004. godine ubili muslimana koji je primio Pravoslavlje – Georgija. To su norme koje deluju i do danas u zemljama šerijata.
Drugi deo teritorije naše planete su zemlje rata. Zemlje rata dele se na dve grupe: zemlje džihada i zemlje primirja. Zemlje rata su zemlje gde ne deluju zakoni šerijata, to jest, gde društvo nije uređeno po šerijatskim normama. Tu zemlju tako nazivaju jer ta teritorija mora biti obraćena u islam. Za to se pretpostavlja praksa Sveštenog rata – džihada[9], koja ima nekoliko oblika. Veoma je važno zapamtiti: džihad ima formu misije – takozvani mirni džihad. Misionarstvo muslimana se naziva džihadom. Pod džihadom se može podrazumevati i pravi rat i pogromi, trovanje protivničke vode. Po sadanjem tumačenju niza muslimanskih autoriteta iz Saudijske Arabije, takozvanih vahabita[10], oblik džihada je i širenje narkotika. Razumljivo je, naravno, zašto se heroin gaji pre svega u Avganistanu – širenje heroina se smatra sredstvom za podrivanje protivnikovih sila. Kao i u svakom ratu – uništenje žive sile protivnika. To je čisto vojna taktika.
Zemlje rata se kao što rekoh, dele na dva dela. Postoji zemlja neposrednog rata. Zemlja džihada je zemlja koja treba da se istrebi svim sredstvima jer se konkretna država na neki način bori protiv islama. Sa tim državama rat treba da se vodi na svaki način. U pravilima džihada je sve nabrojano. Na primer, treba da se unište muškarci, starci, dok se žene i deca ne istrebljuju. Žene i decu je neophodno zarobljavati: žene treba da postanu seksualne robinje, a deca da se prinude da prihvate islam. Postoje specijalno razrađeni traktati o islamu (i na ruskom jeziku). To su pravila koja su prihvaćena u islamu počevši od sedmog veka – od Muhameda.
Zemlja primirja je zemlja gde islam živi zajedno sa nekom neislamskom državom na osnovu nekog dogovora. To jest, muslimanima se daje manje ili više pravo da žive po šerijatu, ali pri tom samo društvo po sebi nije islamsko. To je zemlja primirja. Zašto? Zato što, eto, ti ljudi, tačnije, to društvo koje dozvoljava muslimanima da žive po šerijatu, ali samo po sebi nije islamsko, nije normalno, mora da bude uništeno, pretvoreno u islamsko, ali samo uz jedan uslov – da ne stradaju muslimanska braća. Zato se sa njima sklapa primirje do trenutka dok društvo dovoljno ne oslabi, da bi se moglo pretvoriti u islamsko. Takva je praksa džihada i shvatanje sveta naše planete iz tačke gledišta islama.
Fino rečeno!
Izvanredno si opisao pravoslavlje u njegovom dogmatskom smislu. Volio bih da se kritički osvrneš na svetosavlje unutar pravoslavlja. Takođe bih volio da čujem kritičku riječ, od ljudi koji se u to razumiju, a vezane su za svetosavske zablude i zloupotrebu svetosavlja unutar pravoslavlja kao i unutar samog srpskog naroda.
Volio bih da pomenete gdje je u poslednjih stotinak godina svetosavlje stavljeno ispred pravoslavlja pa, rekao bih, i ispred hrišćanstva uopšte. Koje su ,po vama, presudno efikasne metode koje ovi svještenici primjenjuju nad svojom pastvom, koje ih tako dugo drže pod stalnim teritorijalno-nacionalnim velikodržavnim nabojem.
Možda su ovo teme o kojima bi se prvo trebali izjasniti psiholozi, sociolozi i istoričari relilgije. Naravno oni koji imaju demokratskog kapaciteta da o toj temi nepristrastno progovore pošteno i bez straha.
Ovo o islamu je već, gotovo sve, poznato svakom ko želi da sazna više o toj religiji.
Sa jedne strane, čovek može učiniti neko delo, na primer – izvršiti teroristički napad i smatrati da je to dobro delo. Zašto? Zato što je to učinio Alah – preko njega. Međutim, on pri tom zna da ne može očekivati pomoć od Alaha. Zašto? Zato što Alah sam sve čini, ne možeš ga moliti za nešto, jer si ti marioneta. To jest, imaš samo mali delić izbora.
Omar Haijam je na tu temu odlično napisao: „Ne pitaju loptu igrači za dozvolu, po polju leti gonjena udarcima“[3]. Eto, tako se i mi nosimo po polju ovog sveta, gonjeni udarcima Alaha. Javlja se jako čudan pokušaj izgradnje Carstva Božijeg na zemlji bez Boga, koji zaista čini islam sličnim komunizmu ili nacional-socijalizmu. Uzgred, zanimljivo je da su islamske zemlje veoma lako prihvatale socijalizam. Mnogo sadašnjih islamskih država su socijalističke. Sirija, Irak do nedavno, dok je Sadam Husein[4] bio tamo. Mnogo islamskih zemalja sarađivalo je sa Sovjetskim Savezom. Sarađivali su ne zato što su dobijali oružje, već je postojala i neka zajednica u ideologiji.
Neophodno je reći šta je islam.
Iz tačke gledišta islama cela Zemlja se deli na dva dela: zemlju mira i zemlju rata.[5] Zemlja mira je zemlja gde deluju zakoni šerijata.[6] Te zemlje su zemlje mira, u kojima se svi ljudi potčinjavaju zakonima Alaha, a ljudi koji se ne potčinjavaju zauzimaju određeni položaj. To jest, po šerijatu i Koranu[7], na kome je zasnovan šerijat, svi nevernici se dele na dve kategorije: mnogobošci i ljudi Knjige. Mnogobošci su ljudi koji ne priznaju autoritet Svetog Pisma, ne poštuju Boga Tvorca, na primer: ateisti, budisti, hindusi, šamani – ko god bilo. Oni podležu nasilnom obraćenju u islam ili smrtnoj kazni. Treće varijante za njih nema. Ljudi Pisma – u Koranu navedeni kao hrišćani, Judejci i zoroastrijanci – imaju pravo na postojanje. Daje se im pravo na život uz uslov da neće istupati protiv islama, neće ga kritikovati, neće propovedati i plaćaće niz poreza – džizu[8] (porez na veru) i pri tom će imati određena ograničenja: hrišćani moraju da nose krstove na leđima, žive u kućama koje nisu više od jednog sprata, nemaju prava da jašu konje. Bilo je i niz drugih ograničenja u vezi sa svakodnevnim životom.
za muslimana je u principu nemoguća podela između religije i politike. To je veoma važno razumeti jer je to crta koja je karakteristična za islam. Možemo zamisliti pravoslavnog hrišćanina koji živi, na primer, u Americi, među Papuancima na Novoj Gvineji usred samog tog islama. To jest, Pravoslavlje kao takvo, obuhvatajući pri tom celokupan čovekov život, pretpostavlja da čovek može sapostojati sa nekim za njega stranim poretkom. Štaviše, za pravoslavne je to normalno stanje, jer znamo da Carstvo Hristovo „nije od ovoga sveta“ kao što je rekao naš Gospod. Zašto pravoslavni hrišćanin može ostati pravoslavan čak boraveći u antihrišćanskoj zajednici? Za nas, naravno, nije normalno što postoje takve okolnosti, ali avaj, to je očigledno neizbežno zlo do kraja sveta. Po rečima svetog Justina Filosofa[2]: „znamo da će progoni zahvatati Crkvu do samog kraja, dok se ne vrati Gospod i ne oslobodi nas sve“. Zato su za nas progoni nešto normalno.
Zašto? Zato što smo mi strano telo, predstavnici Carstva Božijeg na zemlji. Osećamo da smo, i jesmo ako hoćete, kao diverzanti koji su poslati na neprijateljsku teritoriju. Zato postoje manje ili više udobne situacije, ali je za nas ovaj svet – mesto u kome možemo postojati, ali se pri tom ne nadamo na svoje snage da će ovaj svet postati Carstvo Božije. Nadamo se da će se Sam Bog umešati i preurediti svu Vaseljenu.
Za islam to nije tako. Za islam to predstavlja služenje Bogu koje se pre svega projavljuje u šerijatu, zakonu. Taj zakon obuhvata religiozni život čoveka, njegov duševni, duhovni, telesni i društveni život, uređuje ga u porodici i u svemu ostalom. To jest, šerijat pretpostavlja određeni globalni projekat koji pri tom, što je najzanimljivije, skoro uopšte ne uključuje Samog Gospoda Boga. U tome je najveća, suštinska razlika u odnosu na Pravoslavlje: ako se u Pravoslavlju sve čini silom Svemogućeg Gospoda, u islamu se mešanje Gospoda Boga smatra skoro nepostojećim.
Pokušaću da objasnim. Stvar je u tome što iz tačke gledišta islama svaki postupak čoveka, anđela, atoma, čini lično Gospod Bog – Alah. Zbog toga se i javlja paradoksalni fenomen da čovek pri tom sve mora činiti sam. Zbog toga što, ako želite, Boga ima veoma mnogo, za ljudsku slobodu mesta skoro da ne ostaje ni najmanji delić slobode koji čovek ima – sloboda izbora predstavlja jedinstveni instrument kojim se nešto može uraditi. To je paradoks, ali on definiše celokupan pogled na svet kod muslimana.
Mustafa Cleric je potomak Novice Cerovica, zbog krvne osvete pobjegli su njegovi u Kakanj I promjenili prezime u Ceric. Sad da se prezime vrati u Cerovic, da se okaju gresi I vrati Slava u bratstvo Cer(ov)ica.
Interesantno kako Muslimani-Bošnjaci istorijske događaje tumače onako kako njima odgovara. Ni malo želje da se stvari shvate u pravom kontekstu, a bez toga teško može biti razumijevanja i dugoročnog pomirenja sa ostalim narodima na Balkanu.
A da ja preimenujem malo Bosnu u Srpsku? A Ceriću? I to sa pravom!
Ne bi bilo srećnijeg čovjeka od mene da se selo Darka Šukovića i Rajka Cerovića opet nazove Šahovići. Prema mojim saznanjima, postojala je i džamija u tom selu i ja se zalažem da se ona na Šukovićevoj crnogorsko-slobodarskoj đedovini obnovi. Puna podrška Mustafi Ceriću za ovu inicijativu. Osim Bošnjaka, ovu će inicijativu podržati i svaki inteligentan Srbin i Albanac. Protiv će biti samo okoreli Dukljani i polupismeni Srbi-glasači DF-a.
Kratko i jasno.
ĆUT BUDALO !!!
Čovjek je rekao ono što misli i ono što očekuje od svojih vjernika da misle, poručuje kako treba da djeluju i čemu da teže, pa sa zebnjom čitam ovo i pitam se na šta će ličiti budućnost Crne Gore i naše djece kada se ovakve stvari ostavljaju da tinjaju i da se rješavaju u nekoj budućoj generaciji. Cerić bi trebao da odgovara za ovo saopštenje i da snosi posljedice svojih nečasnih namjera, jer je ovo zaista „Bure baruta“ i ne daj Bože da se oslobode ovakve mržnje i „neraščišćeni računi“. Akademik CANU; DANU I BANU Šerbo Rastoder, umjesto da bude spona, on postavlja kamen razdora. Treba raščistiti sa tim šta se zbivalo u Šahovićima, a Šerbo nema taj kapacitet jer se ne služi naukom, nego opasnim pamfletima!
Sto cine ovi tvorci neovisnog Montenegra , ovi oce pola C Gore u Albaniju a ovi drugi ovu drugu polovinu u Tursku. E Kukala C Goro sto si docekala.
Efendijo, brate moj. umjesto što gasiš oganj benzinom bolje da si savjetovao drugačije „Zato pozivam Bošnjake ma gdje bili da danas prouče fatihu šehidima Šahovića i da na svaki način podrže ove zahtjeve potomaka žrtava genocida:
ja bih to uradio ovako „Zato pozivam Bošnjake ma gdje bili da danas prouče istoriju i da na svaki način podrže napore dobrih ljudi koji teže saživotu, pomirenju i opštem boljitku svih ljudi svijeta bez obzira na vjeru i naciju, a da sa ponosom čuvaju svoje i poštuju tuđe.
Vidi sam efendijo, ja bih ovako.
Velik je Alah, ali tebe Lucifer vodi stranputicom.
Još jednom se vješto manipuliše sa „istragom poturica“, kako već napisa komentator „Supermen“, izmješta se iz konteksta vremena u kojem se zbio događaj koji se posebno veže za Gorski vijenac, čija je radnja istraga poturica.
U tom vremenu je čin nacionalne i vjerske izdaje, tako nazivao i to je činjenica, nijesu se tog izraza stidjeli oni koji su ga upotrebljavali, nego oni o kojima se govori…
Danas je drugačije i potpuno je drugačiji duh, kultura i civilizacijski nivo kroz koji se takva djela posmatraju, pa bi „poturica“ kao trmin bio neprihvatljiv. Ljudi mijenjaju vjere i nacije lakše nego ranije i iz mnogo manjih razloga nego što su to činili, a za to ne dobijaju društvenu osudu, koja je ranije bila neminovna.
Samo na ovom detalju se Cerić ofira kao nedobronamjeran i kao neko ko izaziva međusobnu mržnju, jer je „ustvrdio“ da je istraga poturica bila prisutna u zajednici!? Njega pri tomne interesuje što istorijski nije nikada potvrđeno da je do nje uopšte i došlo!
No, moglo bi se o tome puno pričati.
Na potezu je vlada Crne Gore.
da Vlada Crne Gore ukine ime Tomaševo i vrati ime Šahovići, kao znak kajanja i obećanja da se više nikad neće ponoviti genocid nad Bošnjacima u Sandžaku i Crnoj Gori
Vratite sve crkve gdje su bile i da sjednemo kao ljudi i dogovorimo se.
Mogao bih reći da sam nezainteresovan ali bih lagao, da sam zaintresovan do bola i tu bih lagao. U te Šehoviće ili Tomaševo nisam nikad bio i male su šanse da ću poći. Da je bio genocid, sumnjam, ali vjerujem da je bilo nevinih žrtava. Da je to bilo skoro sto godina unazad i tomi je jasno i da ne treba zaboraviti podržavam. Ali ovo magare iz Bosne koje želi da mi mijenja toponime po Crnoj Gori mi je počelo ići na xxxxx.
Kad ti Mustafa promjeniš ime i sjetiš se ko ti je bio predak, izviniš se zbog zločina koje su tvoje kolege napravili, vratiš Aja Sofiju u crkvu i skineš onaj Patriot sistem oko nje, pa kad mi namiriš 26 glava koje su te tvoje efendije posjekle, onda dođi da pričamo, Do tada su ti đžaba svi dogovori sa našim predsjednikom i premijerom i predsjednikom Skupštine moje zemlje.
A da se ti Ceriću prvo pokloniš u Sarajevu Markalama i ostalim stratištima, da pođeš do Srebrnice i napraviš tri naklona: jedan za nedužne, drugi za Aliju i treći za Klintona, ako ne znaš zašto ovu dvojicu, znaće oni… Da pođeš i do Račka malo, pa se onda povrati i dođi do Tomaševa ili đe li već… Ako ti ne znaš zašto u taj krug, zna cio pošteni svijet!
hoće kad dokažeš OD KAD ŽIVE u C. G. bošnjaci. ili ,, MNOGO MORGEN,,
Teško je govoriti o ovome, jer je nemoguće izbjeći zamku da povrijedimo nekoga kome je stradao neko blizak. Pijetet prema nevinim žrtvama je svakako obavezujući u ovome i neću da komentarišem, osim da Cerić, kao i njegovi saradnici po Crnoj Gori, poentira na nepoznatom terenu u istoriografiji. Da je inicirao naučni skup, na kojem bi nauka ukrstila koplja, pa da vidimo šta se to zaista zbilo u Šahovićima, da je našao bar riječ koja neće paliti vatru novih ubijanja, bio bih neizmjerno i ljudski zahvalan. Ovako… osjećam se poniženim i bijesnim, ali ću bilop kojim odgovorom povrijediti stvarne žrtve, a po tu cijenu ću ćutati.
Ceriću tebe neka je sram!
Danas je dan obilježavanja zločina u Šahovićima. Ali i dan ubijanja prave istine o cijelom događaju, koji je osuđen da se tumači kroz tekstove Šerba Rastodera, zlonamjerno, tendeciozno, politikantski i smišljeno plasirane da zločin koji se zbio izmjeste iz konteksta vremena i prostora, kao i da ga pretvore u „genocid“, što je za Cerića već fakat bez prava na sporenje. Bošnjaci se olako služe tim terminom, ali neka…
Šerbo nikada nije odgovorio na javne prozivke oko mutnih i nejasnih dokaza koje je iznosio u kvalifikacijama!
Mislim da bi efendija Cerić trebalo da traži da se Crna Gora preimenuje u Karadag, time bi sve ove zahtjeve ispunio bez posebne muke, a manje je posla…
„da Vlada Crne Gore prizna genocid nad Bošnjacima i da se izvine njihovim potomcima“ – Ovdje neko nekog zavitlava, u to vrijeme nije bilo ni „B“ od tzv.“Bošnjaka“, neka lijepo iznesu i jedan dokaz da su to bili „Bošnjaci“ s’obzirom da „Bošnjaci“ postoje tek od 1992-ge god. poslije Alijinog „kongresa“ muslimana.