Adžić „doktor“ prije doktorata, „istoričar“ čak i prije završetka – prava

Vijeću Filozofskog fakulteta iz Nikšića, nedavno se obratio „istoričar“ Novak Adžić sa prijavom teme za izradu doktorske disertacije, što ne bi bilo čudno da se ovaj „istoričar“ odavno ne predstavlja kao nosilac doktorske titule. Da li se gospodin Adžić prijavljuje za još jedan doktorat, što bi mu dalo pravo da ispred imena stavlja „2dr“, ili mu je ovo tek prvi to će se tek utvrditi, ali čitalačka publika u Crnoj Gori je definitivno zbunjena.

Razlog više za dilemu je što Adžićevo ranije titulisanje i kićenje doktorskim znamenjem nije bilo samo vašarsko, poput nekih internet adresa  kao što su www.crnogorskapitanja.wordpress.com  ili, recimo www.patrija.me… već su ga takvim predstavljali i u dokumentima Skupštine Crne Gore, kao i u državnom glasilu „Pobjeda“.

„Molim poštovano Vijeće Filozofskog fakulteta Univerziteta Crne Gore da mi odobri temu za izradu doktorske disertacije pod radnim naslovom „Crnogorska stranka 1925-1945″. Za mentora predlažem akademika prof.dr Šerba Rastodera…“, piše kandidat i molilac mr Novak Adžić i svojeručno potpisuje 17.februara 2015.godine.

E sada postoji niz opcija. Prva, koja odmah pada na pamet prosječnom konzumatoru naučnih istina dotičnog kandidata, da je prijavu poslao neko drugi u njegovo ime, kako bi tako zbunio naučnu javnost i napakostio čovjeku kome bezrezervno treba vjerovati. Posebno kada se u državnoj novini i u Skupštini voljene države predstavlja kao „dr“.

U tom slučaju valja uraditi grafološko vještačenje potpisa ispod kandidature i ispitati kako je moguće da je fakultet primio prijavu i uredno je zaveo pod datumom 25.februar tekuće godine. Krivce naći i propisno kazniti.

Postoji i ona druga varijanta, u koju niko ne želi da vjeruje, a ona glasi da se istiniti istoričar i razotkrivatelj brojnih istorijskih zabluda,  lažno predstavljao publici i svojim  brojnim poslodavcima!

Tada bi se možda neko i usudio da provjeri dosadašnje istine dotičnog, jer laž može biti i dijagnoza, pa tako i konstanta, što bi onespokojilo brojne fanove u Crnoj Gori.

U prijavi doktorske disertacije naišli smo i na rijetko zadovoljstvo da  zavirimo i u njegove stručne istoriografske reference, koje inače nisu tako pristupačne kako bi se to moglo očekivati od naučnika takvog stvaralačkog i naučnog formata.

Tako saznajemo da je Novak u rodnom Cetinju završio osnovnu i srednju školu, kada se otisnuo u Podgoricu, gdje će 2001., u svojoj 27. godini steći pravničku diplomu.

Još prije završetka pravnog fakulteta, predstavlja se kao – „istoričar“!

I ne samo što se predstavlja, on vrijedno i radi na polju istorije, gdje otkriva brojne nove istorijske istine, do tada potpuno drugačije interpretirane i doživljavane.

I u ovom slučaju dvije varijante su u opticaju. Prva bi bila shvatljivija, a ona bi glasila da je Novak studirao prava misleći da je istorija, pa da je tek po dobijanju diplome, ustanovio zabludu kada je već bilo kasno. Da ponovo studira nije bilo pametno, jer mu je i za pravni trebalo duplo više vremena predviđenog planom i programom.

U drugoj varijanti, Novak se i prije i posle završetka fakulteta lažno predstavljao kao istoričar, ali je u nju teško povjerovati.

Novak je kasnije (novembar 2012.) i magistrirao na Filozofskom fakultetu u Nikšiću i, naravno uspješno, odbranio magistarski rad pod naslovom: „Sudstvo i politika – pravni i politički osnov sudskih procesa u crnoj Gori (1920-1940)“.

Time je ispravio decenijsku nepravdu kada mu Pravni fakultet u Podgorici nije dodijelio zvanje istoričara, nego je morao retroaktivno da ga opravdava tako glomaznim, i po naslovu veoma dosadnim radom.

Međutim, država Crna Gora je imala ogromno povjerenje u mladog „istoričara“ čim je stekao akademsko zvanje, pa ga je odmah „najmila“ kao savjetnika, što se kasnije pokazalo ključnim u poslu odvajanja Crne Gore od Srbije i sebe same.

U međuvremenu je imao impresivnu biografiju: Ministarstvo inostranih poslova (2002-2003) u savjetničkom zvanju, potom je savjetovao potpredsjednika vlade (2003-2007), bio pomoćnik ministra kulture, sporta i medija (2007-2009), odakle ide na zasluženo i laskavo radno mjesto direktora Zavoda za intelektualnu svojinu Crne Gore, gdje se i dalje nalazi.

Za očekivati je, s obzirom na tendencije, da će se naći zlobnici koji će zaslužnog doktorskog kandidata predstavljati za akademika, ali će time samo dati podstrek čuvaru i rizničaru crnogorske intelektualne svojine da to postane, makar to bila i NVO DANU.