Adžić: Grubačev zaborav crnogorskog mučilišta (1919-1941)

29 thoughts on “Adžić: Grubačev zaborav crnogorskog mučilišta (1919-1941)”

1. Kao sto rece uvazeni gospodin. Za sledeću fazu pljačke, treba izvući iz prošlosti aveti Sekule, Pavelića i sličnih, da bi se narod, opšet, zabavio o njima, umesto o svom jadu.

   Odgovori

2. Zao je nama svih poginulih.
   Zao nam je sto onda nijesmo bili pametniji i suzdrzaniji.
   Zao je nama, dusa nas boli, i ovih danas koji nista nerazumiju, vec da sire omrazu i podpaljuju… kako je to najgora ljudska osobina.
   Zato smo mi bolji od njih!
   Jer, zalimo.
   Kako oni nijesu sposobni da zale, nedovrseni ljudi, dukljese, a ipak, braca nasa!
   A Novak, cera svoje… “ crnogorski drzavotvorni pokret“!?
   Moj Adzicu…
   Stotinjak nesrecnika, protiv cjelokupnog naroda.
   I to ti zoves drzavotvornim pokretom!?
   Jaka ti je nauka, bezumnice!

   Odgovori

3. Junaci, nedostajali ste mi:)

   Sličnom zamenom teza mogli bismo prof. Adžića da pitamo šta mu je bio četnički vojvoda Mašan Adžić ili šta o „nesrpskom“ Jovanu Plamencu misli njegov srpski potomak o. Jovan Plamenac, a šta njegov srpski predak vojvoda Ilija Plamenac. Takođe, mogli bismo da konstatujemo i da, pošto su Timočani za Timočke bune odbili da se razoružaju, oni ne mogu biti istog etniciteta kao i kralj Milan Obrenović.
   Ili reći: otac silovane i ubijene Branke Đukić (praštajte što pominjem ovaj primer) , započeo oslobodilačku borbu bratstva Đukića protiv viševekovnog arnautskog zavojevača.

   Ne možemo brkati lične i opšte motive, barem ne ovom nivou. Crnogorci naprosto vole da se puškaraju i činjenica da ideološki predznak tu ne igra najvažniju ulogu. Setimo se samo anegdote koju Marko Miljanov opisuje o Čevjanima koji su zaseli na mezetluk s Turcima s kojima su se do maločas tukli.

   Koliko su samo lako menjali ideološke predznake za Drugog sv. rata, pa nastavljali da se ubijaju s ne manjom strašću. A kako tumačiti njihovo današnje divljanje na sličan način, kod Škaljaraca, Nikšićana i sl. Očigledno da je ubijanja bilo i da ga ima i danas i da je ono prouzrokovano „palošću“ crnogorske epske kulture, koja se nikad nije zalečila od susreta s modernim svetom u XX veku. Otuda sve tragedije, ali to nije i ne može biti među-nacionalni problem. Prof. Adžić mora to da uvidi, ako pretenduje na kakvu-takvu objektivnost.

   Odgovori

4. Samo neki ubijeni od strane pobunjenika tzv „Božićne pobune“, koju je organizovao vatikanski agent Baldaći:
   – Mihailo Spaić maturant iz Podgorice, poginuo na Badnji dan na Cetinju,
   -Đuro Radović maturant iz Bjelopavlića, poginuo na Badnji dan na Cetinju,
   – Kapetan Ilija Mandić poslanik Velike Narodne Skupštine, ubijen od strane odmetnika,
   – Pop Krsto Radulović poslanik VNS, ubijen od strane odmetnika,
   – Krsto Stanišić poslanik VNS, ubijen od strane odmetnika,
   – Serdar Jagoš Radović zvjerski ubijen od strane pobunjenika,
   – Boško Bošković komandant Poljanskog bataljona,
   – Potporučnik Luka D. Gardašević,
   – Blažo Đurišić učitelj,
   – Dr Niko Martinović okružni ljekar,
   – Inženjer Milovan Mijušković …
   Svi ovi mučenici su ubijeni od strane Baldaćijevih pobunjenika, a spisak je mnogo duži. Ovo je samo dio imena iz knjige pokojnog Dr Milenka Vujovića „Istina o Srpstvu u Crnoj Gori“.
   Zbog dinastičkih borbi, a može se i reći porodičnih, pala je krv među braćom, kumovima, rođacima, komšijama, a sve u režiji Vatikana. Osveta je nastavljena u „Lijevim skretanjima“, pa onda do Zidanog Mosta, pa na Golom Otoku i sve do današnjih dana, do stvaranja crnogorske nacije, jezika …

   Odgovori

5. Dr.Adžić popisuje žrtve (nevine i one koje to nisu bile) pa se stiče utisak kod njegovih istomišljenika da je kraljevina SHS bila neki tamni vilajet za narod u CG,kolonijalna i okupaciona i zločinačka sila kao recimo Hitlerova Njemačka.Naravno,te dvije države se ni u snu ne mogu uporediti.Eto Dukljani popisuju svoje žrtve(ubrajaju čak i one koji su se pisali Srbima,gle paradoksa),a mi smo naše zaboravili i našim dželatima oprostili.Tu je najviše „kriva“ naša hrišćanska pravoslavna vjera koja nas uči i da praštamo a i da zaboravljamo.Zato nam se sve ovo i ponavlja.Zaboravili smo i oprostili pohare Kuča,zaboravili i oprostili i turski zulum i austrijski i italijanski.I jame po Hercegovini i Jasenovac i Gradišku staru i LOGOR ZA DJECU kod Siska.I stradanja 90-tih i Kosovo i Metohiju…Adžiću ne prebrojavaj žrtve ,Bog da im dušu prosti, nevinima, i onima koji su sami đavola tražili.
   Ne otvaraj zacijeljene stare rane iz smutnih vremena,jer ako mi krenemo da otvaramo naše rane i da brojimo naše žrtve,vi Hrvati Crveni i Bijeli nam dugujete najmanje 800.000,samo iz 2. svjetskog rata !

   Odgovori

6. Nacin na koji Novak Adzic spinuje istorijske cinjenice da bi podsticao ljude na bratomrznju je dno dna. Mozda na nekom drugom topiku moze nabrojati imena crnogoraca sto su ih kurvati i turci pobili,te da preusmjeri mrznju koju promovise prema onima koji nam nisu niti sunarodnici niti braca. To da su Srbija i Crna Gora „ratovale“ medjusobom je najveci apsurd napisan od strane dukljanskih skribomana do sad. Ne znam sto se Njosa toliko crnogorchi kad mu je sve srbsko mrsko, a Crna Gora je drzava koja je srbovala jace i duze od svih ostalih u regionu. Bolje mu je da nastavi tezu o obnovi katolicke duklje, a da se mane velikosrpske, istocno-pravoslavne tvorevine zvana „Crna Gora“.

   Odgovori

7. Prusi i Bavarci su imali daleko krvavije i brutalnije razmirice pa su i dalje svi zajedno Njemci,jedino zatucanim montenegrinima zbog sujete i malo vlasti svasta pada na pamet.

   Odgovori

8. ovo je kao da sada neko popise sve pobijene Mafijase (oko450) iz C Gore i proglasi ih za zrtve nekog rezima, komita i bandi je bilo i u vrijeme Kralja Nikole ali ih niko ne spominje i proglasava za borce za slobodu.

   Odgovori

9. A SAD ODGOVOR GOSPODINU MIROSLAVU ĐUKIĆU.

   JA NUDIM ČINJENICE DOKAZE, A VI LIČNE IMPERSIJE, KOJE NE SADRŽE NI CINJENICE NI DOKAZE

   Gospodine dežurni i dokoni komentatoru, uvaženi g. Miroslave Đukiću.
   Kako kao pravnik i odvjetnik u dobrovoljnom izbjeglistvu iz Crne Gore u Banja Luci komentarise ove istorijski utvrđene, očigledne i relevantne (odlucne) činjenice, kako se to fino kaže u pravnoj nauci? Ovo sto Vam u nastavku iznosim pokazuje da se vaša infamna ideološko-politicka prica ruši po sistemu domino efekta. Ovo sto slijedi dokazuje zločine i teror države KSHS/Kraljevine Jugoslavije prema samosvjesnim Crnogorcima, borcima za njenu slobodu, čast, pravo i državni subjektivitet. To jest ovo su cinili crnogorskim zelenasima, mada ni zelenasi nijesu ćutke i bez otpora i osvete postupali prema svojim neprijateljima i dželatima.

   Spisak opljačkanih i zapaljenih domova crnogorskih rodoljuba (1919-1920)

   Od 1918. do 1929. godine, u vrijeme kad je Crna Gora postala žrtva okupacije i nasilne aneksije izvršene od strane Srbije, stradali su mnogobrojni crnogorski patrioti, borici za pravo, čast i slobodu svoje domovine i otadžbine. U to vrijeme srpske okupacione vlasti, vojska, žandarmerija i paramilitarne bjelaške horde, formirane i finansirane od strane režima, opljačkale su i zapalile preko 5.000 crnogorskih domova, sa ciljem da bi pacifikovali Crnu Goru i ugušili ustanički i komitski državotvorni oslobodilački pokret u njoj.

   U ovom tekstu navodim samo jedan dio crnogorskih domova, koji su poharani, opljačkani i izgoreli u plamenu tadašnje invazije i agresije na crnogorsku državu i njene okupacije i aneksije. Dakle, pomenično navodimo 120. zapaljenih i izgorelih crnogorskih kuća, odnosno, domova, tj. privatne imovine njihovih vlasnika, koja je imovina stradala od terora i zlodjela okupacionih trupa tokom 1919. i dijelom 1920, s tim što je i navedeno i paljenje kuće Petra Zvicera u Rokočima (Cuce) koje se zbilo aprila 1924. godine.

   Zapaljene su i opljačkane kuće sljedećih Crnogoraca/zelenaša:

   Jovan Simonov Plamenac (Boljevići, Crmnica), predsjednik Crnogorske narodne skupštine, ministar Knjaževine i Krajevine Crne Gore, predsjednik i ministar crnogorske Vlade u egzilu (1919-1921). Kuća mu je zapaljena od strane srbijanskih/srpskih okupacionih vlasti 14. jula 1919. godine u Boljevićima.

   Milutin Mijajlov Vučinić (Vranjske njive-Rogami, Piperi), divizijar crnogorske vojske, ministar, predsjednik vlade u egzilu 1921-1922. godine. Kuća mu je od strane vlasti zapaljena u Rogamima 1919. godine.

   Krsto Zrnov Popović (Lipa, Cuce), komandir i brigadir crnogorske vojske, komandant Crnogorskih trupa u Gaeti. Kuća mu je zapaljena od strane okupacionih vlasti 10. jula 1919. godine u Lipi Cuckoj/Jama Vojvodina/.

   Anto Gvozdenović (Vučiji do, Ćeklići), doktor-hirurg, general crnogorske, ruske i francuske vojske, ambasador Crne Gore u SAD 1918-1921, predsjednik crnogorske Vlade u egzilu (1922-1924). Srpske vlasti su mu u Ćeklićima zapalile kuću početkom avgusta 1919. godine.

   Savo Simonov Plamenac, oficir crnogorske vojske, brat Jovana S. Plamenca. Kuća mu je zapaljena kad i Jovanova 14. Jula 1919. U Crmnici (selo Boljevići).

   Đuro Gvozdenović (Ćeklići). Vlasti su mu u Ćeklićima zapalile kuću početkom avgusta 1919. godine.

   Gajo Vicković (Ćeklići). Organi vlasti su mu u Ćeklićima zapalili kuću početkom avgusta 1919. godine.

   Božo Vicković (Ćeklići). Organi vlasti su mu u Ćeklićima zapalile kuću početkom avgusta 1919. godine.

   Filip Milošev Krivokapić (Cuce), barjaktar crnogorke vojske. Kuća mu je zapaljena od okupacionih vlasti jula 1919. godine.

   Simo Krivokapić (Cuce), plemenski kapetan. Kuća mu je zapaljena od strane okupacionih vlasti jula 1919. godine.

   Jovan Nikolić (Čevo), komandir crnogorske vojske. Kuća mu je zapaljena od strane okupacionih vlasti 1919. godine.

   Jovan Bajov Gardašević (Čevo), oficir crnogorske vojske, Kuća mu je zapaljena od strane okupacionih vlasti 1919. godine.

   Niko Kašćelan (Mirac, Njeguši), komandir crnogorske vojske. Kuća mu je zapaljena od strane okupacionih vlasti 1919. godine.

   Petar Pekić (Crmnica), oficir, kapetan crnogorske vojske. Kuća mu je zapaljena od strane okupacionih vlasti 1919. godine u Krnjicama.

   Božo Bulatović (Rovca), kapetan crnogorske vojske. Kuća mu je zapaljena od strane srpskih okupacionih vlasti 1920. godine.

   Radojica Krstov (Mišurev) Nikčević (Pješivci), komandir crnogorke vojske. Kuća mu je zapaljena od strane okupacionih vlasti 1919. godine.

   Ljubo Nikolić (Ozrinići), svještenik Crnogorske crkve i oficir crnogorke vojske. Kuća mu je zapaljena od strane okupacionih vlasti 1919. godine.

   Krsto Njakov Vujović (Mikulići kod Cetinja), kapetan crnogorke vojske, Kuća mu je zapaljena od strane okupacionih vlasti 1919. godine.

   Ibro Bulatović (Rovca), komandir crnogorke vojske. Kuća mu je zapaljena od strane okupacionih vlasti 1920. godine.

   Ivan Puletin Bulatović ((Rovca), komandir, potom brigadir crnogorske vojske. Kuća mu je zapaljena 1920. godine.

   Vaso Marković (Cuce), kapetan crnogorske vojske. Kuća mu je zapaljena jula 1919. godine.

   Jakov Marković (Cuce), poručnik crnogorske vojske. Kuća mu je zapaljena 10. jula 1919. godine.

   Nikola Perišić (Cuce), potporučnik crnogorske vojske. Kuća mu je zapaljena 10. jula 1919. godine.

   Stevan Marković (Cuce) Kuća mu je zapaljena 10. jula 1919. godine.

   Mitar Radov Perišić (Cuce), potporučnik crnogorske vojske. Kuća mu je zapaljena 10. jula 1919. godine.

   Filip (Dreko) Popović. Kuća mu je zapaljena 10. jula 1919. godine u Lipi Cuckoj.

   Savo Vuletić (Cuce), Kuća mu je zapaljena 10. jula 1919. godine.

   Joko Vulev Adžić (Piva), general crnogorske vojske, član krunskog savjeta Kraljevine Crne Gore. Kuća mu je zapaljena 1919. godine u Pivi.

   Mihailo Jokov Adžić (Piva), pravnik, ustanik, komita, kasniji poslanik Crnogorske stranke u Skupštini Kraljevine Jugoslavije (1938-1940). Kuća mu je zapaljena 1919. godine u Pivi.

   Ilija Kecojević (Piva), Kuća mu je zapaljena 1919. godine u Pivi.

   Ilija Damjanović (Broćanac, Nikšić), komandir crnogorske vojske. Kuća mu je u rodnom kraju zapaljena 1919. godine.

   Vuko Jankov Krivokapić (Nikšić), poslanik Crnogorske skupštine. Kuća mu je zapaljena u Nikšiću 1919. godine.

   Ilija Krivokapić (Cuce). Kuću su mu zapalili u Cucama 13. septembra 1919. godine.

   Blagoje Krivokapić (Cuce). Kuću su mu zapalili u Cucama 13. septembra 1919. godine.

   Risto P. Krivokapić (Cuce). Kuću su mu zapalili u Cucama 13. septembra 1919. godine.

   Milutin M. Krivokapić (Cuce). Kuću su mu zapalili u Cucama 13. septembra 1919. godine.

   Ilija A. Krivokapić, Cuce). Kuću su mu zapalili u Cucama 13. septembra 1919. godine.

   Jovan M. Krivokapić (Cuce). Kuću su mu zapalili u Cucama 13. septembra 1919. godine.

   Janko Krivokapić (Cuce). Kuću su mu zapalili u Cucama 13. septembra 1919. godine.

   Mijo Mićković (Župa Nikšićka), poručnik crnogorske vojske. Okupacione trupe zapalile su njegovu kuću jula1919. godine u Župi Nikšićkoj.

   Simeon Mićković (Župa Nikšićka), potporučnik crnogorske vojske. Okupacione trupe zapalile su njegovu kuću maja 1919. godine u Župi Nikšićkoj.

   Đuro Novakov Jovović (Mokra Njiva kod Nikšića), general crnogorske vojske, sin Novaka Ramova, komandant crnogorskih trupa u Gaeti. Kuća mu je zapaljana od strane okupacionih vlasti 1919. godine u Mokroj njivi.

   Marko Vučeraković (Krnjice, Crmnica), komandir i brigadir crnogorske vojske. Kuću su mu 1919. godine u Krnicama zapalile spske vlasti.

   Savo Čelebić (štitari, Lješanska nahija), komandir crnogorske vojske, kasniji general major JNA. Kuću su mu 1919. godine u Štitarima zapalile vlasti.

   Andrija Dragutinović (Ćeklići), komandir crnogorske vojske. Kuću su mu 1919. godine zapalile vlasti.

   Ilija Dragutinović (Ćeklići), potporučnik crnogorske vojske. Kuću su mu februara 1920 godine zapalile vlasti.

   Pero Tujov Vuković (Piperi), komandir crnogorske vojske, Kuću su mu 1919. godine zapalile vlasti.

   Joko Krivokapić (Nikšić). Kuću su mu srpska vojska i žandarmerija i bjelaši zapalili jula 1919.godine.

   Tomica Peković (Kuside, Nikšić), kapetan crnogroske vojske. Kuću su mu vojska i žandarmerija i bjelaši zapalili jula 1919.godine.

   Savo Raspopović (Bar), komandir crnogorske vojske. Kuću su mu 1919. godine zapalile srpske vlasti.

   Boško-Musa P. Vuković (Bandići ), poručnik crnogorske vojske, Kuću su mu 1919. godine zapalile vlasti.

   Petar Vuković (Bandići), svještenik CPC, Kuću su mu 1919. godine zapalile vlasti.

   Ilija P. Vuković (Bandići), Kuću su mu 1919. godine zapalile vlasti.

   Dušan Stankov Vuković (Prediš, Bjelice, katunska nahija). Oficir, komandir crnogorske vojske. Kuća mu je zapaljena od strane okupatora 1919. godine u selu Predišu.

   Blagota Martinović (Komani), komandir crnogorske vojske. Kuću su mu 1919. godine zapalile vlasti.

   Milisav Nikolić (Ozrinići kod Nikšića), potpredsjednik Crnogorske narodne skupštine. Kuću su mu 1919. godine u Ozrinićima zapalile vlasti.

   Nikodim Janjušević (Ozrinići), arhimandrit Crnogorske Pravoslavne Crkve i komandir crnogorske vojske. Kuću su mu 1919. godine u Ozrinićima zapalile vlasti.

   Vasko Marojević (Morakovo, Župa Nikšića), komandir crnogorske vojske. Kuću su mu 1919. godine zapalile vlasti.

   Boško Agram (Straševina). Kuću su mu 1919. godine zapalile vlasti.

   Mijat Nikčević (Pješivci). Kuću su mu 1919. godine u zapalile okupacione vlasti.

   Mijajilo Nikčević (Pješivci). Kuću su mu 1919. godine u zapalile vlasti.

   Simo Nikčević (Pješivci). Kuću su mu 1919. godine zapalile vlasti.

   Kosto Radović (Banjani), oficir crnogorske vojske. Kuću su mu 1919. godine zapalile vlasti.

   Ilija Radović (Banjani), Kuću su mu 1919. godine zapalile vlasti.

   Ivo Kustudić (Nikšić), Kuću su mu 1919. godine zapalile vlasti.

   Đorđije Vukov Kustudić (Nikšić), poručnik crnogorske vojske. Kuću su mu 1919. godine zapalile vlasti.

   Rade Kršikapa (Uskoci), oficir crnogorske vojske. Kuću su mu 1919. godine zapalile vlasti.

   Dr Novica Radović (Martinići, Bejlopavlići), oficir crnogorske vojske. Kuću su mu 1919. godine zapalile srpske vlasti.

   Zeko Delibašić (Rudine kod Nikšića), oficir crnogorske vojske. Kuću su mu 1919. godine zapalile vlasti.

   Marko S. Abramović (Lukovo, Nikšić), potporučnik crnogorske vojske. Kuća mu je zapaljena od strane okupacionih vlasti 1919. godine.

   Marko Abramović (Prediš, Bjelice, Katunska nahija). Kuća mu je zapaljena od strane okupatora jula 1919. godine u selu Predišu.

   Vidak Petrov Abramović (Velestovo, čevo). Kuća mu je zapaljena od strane okupatora jula 1919. godine.

   Joko Abramović (Prediš, Bjelice, Katunska nahija). Kuća mu je zapaljena od strane okupatora jula 1919. godine u selu Predišu.

   Krsto M. Abramović (Prediš, Bjelice, Katunska nahija). Kuća mu je zapaljena od strane okupatora jula 1919. godine u selu Predišu.

   Mićo B. Abramović (Prediš, Bjelice, Katunska nahija). Kuća mu je zapaljena od strane okupatora jula 1919. godine u selu Predišu.

   Luka Andrijin Abramović (Prediš, Bjelice, Katunska nahija). Kuća mu je zapaljena od strane okupatora j 1919. godine u selu Predišu.

   Ćiro Stankov Vuković (Prediš, Bjelice, katunska nahija). Kuća mu je zapaljena od strane okupatora jula 1919. godine u selu Predišu.

   Todor Milov Borozan (Bokovo kod Cetinja), oficir, komandir crnogorske vojske. Kuća mu je zapaljena od strane vlasti 1919. godine na Bokovu.

   Mašan Milošev Borozan (Bokovo kod Cetinja), oficir, komandir crnogorske vojske. Kuća mu je zapaljena od strane vlasti 1919. godine na Bokovu.

   Periša Nikolin Adžić (Đinovići kod Cetinja), potporučnik crnogorske vojske. Kuća mu je zapaljena od strane vlasti 1919. godine u Đinovićima.

   Petar S. Vujović (Ožegovica, Čevo), poručnik crnogorske vojske, Kuća mu je zapaljena od strane vlasti 1919. godine na Čevu.

   Marko Turčinović, (Velestovo, Čevo), poručnik crnogorske vojske. Kuća mu je zapaljena od strane vlasti 1919. godine na Čevu.

   Majo Vujović (Ožegovica, Čevo), kapetan crnogorske vojske, Kuća mu je zapaljena od strane vlasti 1919. godine na Čevu.

   Andrija Andrijević (Martinići,Bejlopavlići), oficir crnogorske vojske. Kuću su mu vlasti zapalile 1919. godine.

   Jokica Andrijević (Martinići,Bejlopavlići), oficir, kapetan crnogorske vojske. Kuću su mu vlasti zapalile 25. jula 1919. godine.

   Tomica Andrijević (Martinići, Bejlopavlići). Kuću su mu vlasti zapalile 25. jula 1919. godine.

   Mileta Andrijević (Martinići, Bjelopavlići). Kuću su mu vlasti zapalile 1919. godine.

   Milovan Andrijević (Martinići, Bjelopavlići), poručnik crnogorske vojske. Kuću su mu srpske zapalile 1919. godine.

   Milutin-Mujo-Bašović (Pošćenje, Šavnik), komitski vojvoda. Kuću su mu 1919. godine zapalile vlasti.

   Petar Zvicer (Rokoči, Cuce), komitski vođa. Kuću su mu zapali i porodicu u njoj pobile, zaklale i zapalile vlasti u noći 25/26 aprila 1924. godine.

   Vaso Stanojević (Čevo). Kuću su mu 1919. godine zapalile vlasti.

   Svetozar Plamenac (Boljevići, Crmnica), oficir crnogorske vojske. Kuću su mu jula 1919. godine u Crmnici zapalile vlasti.

   Joko Andov Niković (Krnjice, Crmnica), barjaktar crnogorske vojske. Kuću su mu jula 1919. godine u Crmnici zapalile vlasti.

   Niko Niković (Krnjice, Crmnica). Kuću su mu jula 1919. godine u Crmnici zapalile vlasti.

   Tomo Vučeraković (Krnjice, Crmnica), Kuću su mu jula 1919. godine u Crmnici zapalile vlasti.

   Blažo Vučeraković (Krnjice, Crmnica), Kuću su mu jula 1919. godine u Crmnici zapalile vlasti.

   Radovan Mrvaljević (Nikšić), barjaktar crnogorske vojske. Kuću u okolini Nikšića su mu zapalile vlasti 1919. godine.

   Boško Ćetković (Nikšić), kapetan crnogorske vojske. Kuću u okolini Nikšića su mu zapalile vlasti 1919. godine.

   Živko Mašanov Nikčević (Pješivci), sekretar crnogorskog MUP-a, komandir crnogorske vojske. Vlasti su zapalile njegovu kuću 1919. godine.

   Miloš Mašanov Nikčević (Pješivci). Srpske vlasti su zapalile njegovu kuću 1919. godine.

   Mato Todorović (Miločani kod Nikšića), komandir crnogorske vojske. Vlasti su zapalile njegovu kuću 1919. godine.

   Nikola Nikolić (Broćanac, Nikić), potporučnik crnogorske vojske. Kuća mu je zapaljena od strane vlasti maja 1919. godine.

   Dušan Nikolić (Broćanac, Nikić), potporučnik crnogorske vojske. Kuća mu je zapaljena od strane vlasti maja 1919. godine.

   Blagoje Vučić (Bajov do, Nikšić). Kuća mu je zapaljena od strane vlasti 1920. godine

   Vasko Dragićević (Piperi). Kuća mu je zapaljena od strane vlasti avgusta 1919. godine.

   Vuko Perović (Martinići), vodnik crnogorske vojske. Kuća mu je zapaljena od strane srpskih vlasti avgusta 1919. godine u Martinićima.

   Andrija Popivoda (Bjelice), potporučnik crnogorske vojske. Kuća mu je zapaljena od strane vlasti 1919. godine

   Milisav Nikčević (Pješivci), učitelj, oficir crnogorske vojske. Kuća mu je zapaljena od strane vlasti 1919. godine.

   Petar Mirković (Ćeklići), potporučnik crnogorske vojske. Vlasti su mu u Ćeklićima zapalile kuću januara 1920. godine.

   Stanko L. Mirković (Ćeklići). Vlasti su mu u Ćeklićima zapalile kuću januara 1920. godine.

   Špiro N. Mirković (Ćeklići). Vlasti su mu u Ćeklićima zapalile kuću januara 1920. godine.

   Jovan N. Mirković (Ćeklići). Vlasti su mu u Ćeklićima zapalile kuću januara 1920. godine.

   Luka Jovanović (Ćeklići). Vlasti su mu u Ćeklićima zapalile kuću januara 1920. godine.

   Radovan Turčinović (Velestovo, Čevo), poručnik crnogorske vojske. Vlasti su mu u Ćeklićima zapalile kuću decembra 1919. godine.

   Mihailo Vujinović (Župa Nikšića). Vojska mu je decembra 1919. godine zapalila kuću u Župi Nikšićkoj.

   Vuko Stojović (Bjelopavlići), oficir crnogorske vojske. Vojska mu je 1919. godine zapalila kuću u Martinićima.

   Đuro Dragov Vušurović (Bjelice). Vojska mu je 1919. godine zapalila kuću u rodnom mjestu.

   Božo V. Vujošević (prediš, Bjelice). Vojska mu je 1919. godine zapalila kuću u rodnom mjestu.

   Blažo Stevović (Cuce). Vojska mu je 1919. godine zapalila kuću.

   Filip K. Vujošević (Prediš, Bjelice). Vojska mu je 1919. godine zapalila kuću u rodnom mjestu.

   Ovo je samo jedan dio iz spiska stradalih crnogorskih domova tokom 1919. i 1920. godine.
   S uvažavanjem
   Srdacno
   Novak ADŽIĆ.

   Odgovori

   1. Gospodine Adžiću,

      ja, za razliku od Vas, nastojim da se držim osnovne teme. Ne vidim da sam Ja dokon, ali Vi imate sve vreme ovog sveta, očito je. A Za razliku od vas, ja ne pišem doktorat o Sekuli, niti imam ambicije da to ikada radim. Predložio sam vam javno suđenje Sekuli Drljeviću, u kojem ćemo, konačno, javno i argumentima utvrditi da li je ili nije bio ratni zločinac, ali vi od toga bežite. Umesto toga, zasipate nas beskrajnim spiskovima podataka koji sa temom nemaju blage veze. Vi ste meni potpuno rasplinuti, obale Vam se ne vide! Tema ovog Vašeg pisanja na sajtu, na kojem Vam je Gojko dao prostor, je Sekule Drljević i njegova uloga u ratu koji se vodio na prostorima Jugoslavije od 1941. do 1945. godine. Od Vas, u ovoj rubrici, saznajemo mnogo toga, ali ništa o temi! Tako, doznajemo šta je Sekule rekao na sahrani Stjepana Radića 1928. godine, zatim šta je sinčić Vladka Mačeka pre rata rekao o čika Sekuli, a evo, sada iznosite ispiskove popaljenih kuća 1919. godine, dakle podatke koje sa Sekulom u II svetskom ratu nemaju ama nikakve veze. Je li Sekule napustio položaj u Ministarstvu pravde u Beogradu zbog toga što je tamo nekom pobunjeniku u Rovcima 1919. godine možda neki žandar u vršenju represije zapalio kuću (a možda i komšija)? Nije,naravno! Uradio je to zato što tada nije dobio položaj ministra pravde, kojem se nadao (s pravom ili ne, svejedno je). Izgubili ste se, g. Adžiću, ne vladate temom, ali potpuno! Stalno Vam ponavljam da je za temu ovog Vašeg pisanja nebitno šta je Sekule pisao, govorio, radio ili mislio do 06.04.1941. godine, ali uzalud! Sada se u Vašim beskrajnim tiradama izgubio i glavni junak Vašeg doktorata Sekule Drljević, nema ga nigde više! Ja ipak, nisam toliko dokon, kao što mislite, da se bavim komentarima o tome ko je kome palio kuću 22 godine pre 1941. godine. Ako je neko stradao tada nevin, žalim slučaj, međutim, to sa Drljevićem nema veze. U kojem kontekstu su sa temom ovi Vaši predugi spiskovi? Pitam: pravdaju li, sve da su izneti tačni podaci, i da su sve to bila nevinašca, stradala na pravdi Boga, a ne pobunjenici protiv države, sva kasnija Drljevićeva zločinjenja i posebno pravdaju li represija nad pobunjenicima 1919. godine, sve kasnije ustaške zločine, izvršene nad Srbima na teritoriji zloglasne NDH, ili…? Otvorite Vi novu temu: Božićna pobuna, pa da razmotrimo povode, uzroke, posledice ove pobune. Tumačim ovo kao Vaše prećutno odustajanje od Sekule, i prećutni prelazak na potpuno drugu temu. U redu je, ali da zaključimo da je tema: Sekule Drljević, zločinac ili ne? Vašom voljom, iscrpljena, što se vas tiče, skinuta sa dnevnog reda. Sekule nije postao ništa manje ni ništa više zločinac nego što je bio, ostao je kao i do sada, najsramnija ličnost u istoriji Crne Gore, a i pređoste na temu Božićne pobune.

      Odgovori

      1. Gospodine Djukicu, da se ne varamo- Njosa nije lud i nema sve vrijeme ovoga svijeta. Njegovo vrijeme je dragocjeno, on je covjek biznismen koga George Soros debelo placa za prljavi posao koji odradjuje. koliko para, toliko muzike. podsjeca me na podgorickog muslimana koji pjeva cetnicke pjesme na srpske svadbe.

         Odgovori

10. UMJESTO ODGOVORA MIROSLAVU ĐUKIĆU.
    O DVOJICI ZELENAŠKIH KOMITA I CRNOGORSKIH SUVERENISTA

    1.ĐUKIĆ ILIJA, (iz Čeluge, Bar, ubijen krajem 1923. godine) crnogorski ustanik
    i gerilski borac za slobodnu i nezavisnu Crnu Goru iz Bara. Učesnik Božićnjog i
    Petrovdanskog ustanka za pravo, čast i slobodu Crne Gore 1919. Nakon sloma januarskog ustanka 1919. godine, emigrirao u Italiju, iz koje se vratio polovinom jula 1919. godine u ekspediciji od 130 crnogorskih ofi cira i vojnika pod komandom Krsta Popovića. Tada je bio u rangu potporučnika
    crnogorske vojske. Kasnije je od strane crnogorske Vlade u egzilu unaprijeđen u čin komandira. Komitski četovođa i komandir.
    Operisao često u sadejstvu sa grupom Sava Raspopovića. Poginuo je u
    Šćepan Dolu u Rubežima kod Nikšića 28. decembra 1923. godine.
    Učestvovao širom Crne Gore u brojnim ustaničkim i komitskim akcijama. Okupacione vlasti su ga oglasile i ucijenile kao
    odmetnika i hajduka zato što se borio za Crnu Goru. U trenutku smrti bio je ucijenjen na 30.000 dinara. Bio je žestoki borac protiv
    velikosrpske invazije, okupacije i aneksije Crne Gore. Tokom 1922. godine načelstvo barskog
    okruga je rješenjem oglasilo za odmetnika i hajduka Iliju Đukića iz Čeluge, iz Bara, i pozvalo
    ga na predaju. Međutim, taj poziv na predaju on je permanentno odbijao.
    Ministar unutrašnjih
    djela KSHS je aktom od 15. jula 1923. godine, a na osnovu raspisa i molbe velikog župana zetske
    oblasti Milovana Džakovića povisilo ucjene za brojne crnogorske komite i ustanike, a iz okruga
    barskog tada je povećana ucjena za Iliju Đukića i Marka Raspopovića iz barskog okruga sa 20.000
    na 30.000 dinara. U brojnim izvorima i dokumentima navodi se da je ubijen, ali sasvim precizna
    lokacija i datum kada je ubijen nigdje nijesu precizno navedeni. U presudi Okružnog suda KSHS
    broj 1729 V-1924-48 na Cetinju od 8. decembra 1926. godine u krivičnom predmetu kojim se
    oglašava krivim optuženi Vuko Bogićev Radović iz Martinića kaže se da su “Vuko Radović i
    Pavle Vukićević 22. septembra 1922. godine oružani i u društvu drugih naoružanih lica,
    naime sa poginulim odmetnicima Savom i Markom Raspopovićima, Ilijom Đukićem, Vidom
    Pavićevićem i Milivojem Kalezićem… u željezničkom vozu, koji je išao iz Bara za Virpazar, na
    mjestu “Mušnce” u planini Sutormanu više sela Tuđemila voz zaustavili i iz zasjede pucali na
    žandarme Josipa Jankovića i Mihaila Uziva, koji su iz voza otvorili bili na njih puščanu vatru,
    te prvoga odmah ubili, iza čega su naredili vojnicima da iz voza bez oružja izađu, što su ovi i
    učinili, pa su odmah tu pred vozom ubili iz pušaka narednika Jefta Jovanovića, podnarednika
    Petra Skenčića, redove Alojza Filipića, Ivana Širovnika, Antona Pavovića, Franca Čagrama i
    Stjepana Parfemova, čime su poćinili sparam žandarma Josipa Jankovića zločin hotimičnog
    ubistva, a spram Jefta Jovanovića i drugih s hotimičnog ubistva s predumišljajem iz člana 155
    KZ oba zločina kažnjiva po istim propisima smrću”. U istoj presudi kaže se i to da su navodno
    “Radojica Nikčević i Ivo Nikčević, kao se tvrdi-u društvu sa optuženim Pavlom Vukićevićem
    i poginulim odmetnicimna Savom i Markom Raspopovićima, Vasom Stanojevićem, Ilijom
    Đukićem i Đurom Krivokapićem 11. jula 1923. godine oko 12.30 sati na 54 km. od
    kolskog puta Nikšić-Trebinje u blizini kuće Mojaša Perovića u Rudinama mučki iz zasjede
    plotunom iz pušaka ubili inžinjera Milovana Mijuškovića čime su počinili zločin hotimičnog
    ubistva s predumišljajem kažnjiv po istim propisima smrću”.
    Crnogorski patriota, ratnik i zelenaški komita Ilija Đukić komitovao je do kraja 1923. godine, kada je poginuo u sukobu sa vojskom, žandarmerijom i kontrakomitima 28. decembra 1923. godine u Šćepan Dolu kod Nikšića.

    2. ĐUKIĆ RADOŠ (bjelopoljski okrug), crnogorski patriota, ustanik i komita. Borac
    za slobodnu i samostalnu Crnu Goru. Komitovao 1919-1922. godine. Okupaciona žandarmerija
    ubila je 20. juna 1922. godine crnogorske gerilce i patriote Milonju Mimovića i Radoša Đukića.
    O njihovom stradanju postoji sačuvan arhivski dokument, a to je izvještaj Načelstva andrijevačkog
    okruga, poslat brzojavom Br. 3828, od 21. VI 1922. godine, a kojeg je Okružno Načelstvo Kraljevine
    SHS, Br. 3728, od 23. juna 1922, Cetinje, dostavilo Načelniku sreza Cetinje. U tom izvještaju stoji
    kako je rano izjutra 20. juna 1922. godine žandarmerijska patrola “prethodno obaveštena da se u
    obližnjoj šumi nalaze dva odmetnika sukobila se sa njima i posle kratke odvažne borbe prsa u
    prsa oba odmetnika poginuli su a jedan žandarm teško ranjen. Ubijeni odmetnici jesu oglašeni
    i ucijenjeni sa 20 hiljada hajdukovog okruga. Milonja Mišović i oglašeni i ucijenjeni hajduk
    okruga bjelopoljskog poljskog Radoš Đukić… još istog dana zakopani su blizu pogibije kraj
    Druma a ranjeni žandarm odmah je potom poslat radi operacije na Cetinje”. Prednje Vam se
    dostavlja radi znanja” 184, navodi se u tome službenom aktu okupacione vlasti kojeg je po naredbi
    Načelnika potpisao sekretar B. Salić.
    Ne znam, da li su sa Miroslavom Đukićem ovi istorijski komiti suverenisti u nekom kognatskom srodstvu!?

    Odgovori

11. Marko Dakovic je poginuo kao ministar bez portfelja u vladi Dusana Simovica 1941. godine u avionskoj nesreci u Grckoj prilikom bjekstva vlade iz zemlje. Gospodine Vlatko pobrkali ste loncice.

    Odgovori

12. Vatikan je preko svog agenta Baldaćijem i krvavih lira sproveo bratoubilački rat u Crnoj Gori, a sve zbog dinastičkih borbi.
    Treba reći da su plaćenici Vatikana pobili većinu skupštinara velike Podgoričke Skupštine, na čelu sa Markom Dakovićem, kao i značajan broj službenika. Zamislite činjenicu da smo mi koji smo bili za zajedničku državu, zbog pokradenog referenduma napravili sličnu glupost.

    Odgovori

13. Čestitam gospodine Djukicu !

    Odgovori

14. Gospodine Adžiću,

    niste podržali moju ideju da organizujemo javno suđenje rabu Božijem Sekulu Drljeviću, na kojem sam sebe ponudio kao branioca njemu kao okrivljenom. Zašto? Već sam izneo ideju da Vama Sekule ne treba da ZAISTA bude rehabilitovan, već samo u kontekstu njegove inauguracije na mestu „Oca nacije“, pošto drugog dostojnog oca kopiletu – nema (Đilas, pravi otac, se odavno javno odrekao svog kopiljana).

    Svoj dugo spremani odgovor na tekst g. Grubača počeli ste sa: „Gospodin Vojin Grubač je nastavio da skrnavi istorijske činjenice vezane za dr Sekulu Drljevića i politički i ideološki pokret Crnogorske stranke (federalista) od 1919 do 1945. godine.“ (boldovano).

    Zaparala mi je uvo Vaša reč – „skrnavi“. Svi znamo šta se može „skrnaviti“, ali evo, da vidimo notorni izvor, Vikipediju, koja kaže:
    „Skrnavljenje ili oskvrnuće je fizički čin kojim se nešto nastoji lišiti svetih ili posvećenih osobina, ili svaki čin koji za cilj ili za posljedicu ima uništitenje, oštećivanje, ili nedopustivu uvredu neke osobe ili objekt prema kojima druge osobe osjećaju posebno poštovanje. Koncept skrnavljenja se u pravilu vezuje za religiju, te se kao predmet skrnavljenja najčešće pojavljuju crkve, džamije, hramovi ili drugi vjerski objekti koji su predmet vandalizma ili djela kao što su ubistva, silovanja i sl. koja bi im trebala oduzeti „posvećeni“ karakter.“

    Vidi: https://sh.wikipedia.org/wiki/Skrnavljenje

    Jeste li Vi to počeli da pridajete „svete ili posvećene osobine“ Drljević Sekuli, ili nekom sličnom? Ako je tako, onda ste, blago rečeno, zastranili. U tom slučaju, nemate više neophodan objektivan i nepristrasan pogled na heroja vaše doktorske disertacije, već ga posmatrate kao božanstvo!? Umijte se, za početak, otreznite i počnite da se bavite nečim poput trčanja, gajenja cveća, brige o pčelama. Otišli ste u stranu, ako mislite da bilo ko može „skrnaviti“ Sekulu Drljevića, jednu perifernu istorijsku ličnost, u jugoslovenskim i balkanskim razmerama.

    Primećujem da počinjete lagano da uplićete u priču i Savića Markovića – Štedimliju. valjda kao rezervnog oca, ako projekat sa rehabilitacijom sirotog Sekule ne uspe? Kažete: „Gospodin Vojin Grubač i njegovi samišljenici treba da znaju da Drljević i Štedimlija, kad pišu o velikosrpskom teroru u Crnoj Gori (1919-1941) ništa izmislili ili lagali nijesu. Naprotiv, rekli su živu istinu…“. A živa istina da je Štedimlija jedan opskurni lik, klasični lumpenjn-proleter i nedoučena budaletina, koja je opoganila sve za što se u životu uhvatila! Autor je, pored ostalog, nacističkog plamfleta „Crvena Hrvatska“, kojeg u reprintu „Laus Split“ od 1991. godine, posedujem i čitao sam. Hoćete li se, u buduće, pojaviti i Vi, poput Štedimlije, kao promoter ideje da su Crnogorci – „crveni hrvati“? Pa Sekule, kakav god da je, ako se dokaže: sujetan, moralno nedovršen, ulizica, „Pavelićeva pudlica“, lečeni psihički bolesnik, bratoubica, kvisling, izdajnik, ratni zločinac ili pion… za jednog Štedimliju je – gromada! Pa štedimlija je pravosnažno osuđeni zločinac, notorni ustaški agitator i plaćenik, ljudska nula! Ako pokušate da rehabilitujete jednog Štedimliju, šta je onda sledeće? Sekule, ako zanemarimo rat koji se na prostoru Jugoslavije vodio od 06.04.1941. do 15. maja 1945. godine, mogao bi se, u krajnjem, podvesti pod ostale „montenegrinske oruiđinale“, dakle ekscentrike, dvorske lude, jurodive, avetinje ili nesrećnike, što god, ali savić marković Štedimlija – ne! Očekujem da ćete iz mađioničarskog šešira iz kog ste izvukli, poput belog zeca, jednog Gustava Krkleca ili Mačekovog sinčića, izvući i Miroslava Krležu, koji je Štedimliji posle robije zaposlio, kao svedoka da je Savić marković Štedimlija, uprkos tolikih godina robije, jedno nevinašce. Degutantno je da pod isti šlem stavljate vaše ljubimce (idole) Sekulu i Štedimliju i ostale članove Federalističkog pokreta, koji nisu krenuli putem saradnje sa okupatorom. Uostalom, Sekule je neke svoje bivće partijske drugove mirno prepustio (označio) ustašama, kao neophodne za likvidaciju.

    Vaše dalje navođenje „žrtava“ tzv. „terora“ je degutantno. Ti ljudi imaju svoje porodice, potomke, koje niste pitali za to da ih ovde prozivate. Da ja Vama ovde, kao odgovor, navedem spisak imena Sekulinih nespornih žrtava, stradalih od ruku ustaša u Lijevče polju, Gradišci, Jasenovcu…? To je, je li, nešto drugo? Ili, Sekule nije kriv? Nije ih on tamo pozvao i odveo i predao dželatima? Vaš pokušaj rehabilitacije Sekule kao „oca nacije“ je doživeo slom, poput ideja natisrpske „nacije“, „MNE države“, „zastave na Ist Riveru“, čirgilice“, raspopa Miraša i ostalih ideoloških budalaština, koje su pokrili kriminalni poduhvat pljačkanja opštenarodne imovine građana Crne Gore. Za sledeću fazu pljačke, treba izvući iz prošlosti aveti Sekule, Pavelića i sličnih, da bi se narod, opšet, zabavio o njima, umesto o svom jadu? Mora da je ovo što pokušavate da proturite isplativo?

    Odgovori

15. Portal naklonjen mandicu objavljuje komentare ovog nepomenika sekule .Adzica ni u njegovoj familiji ne smatraju za ozbiljno.

    Odgovori

16. Vidite li sta je ova patoloska spodoba napravila? Ona je spojila zrtve komunistickih demonstracija na Belvederu, kao i ostale komunsticke zrtve na prostoru Crne Gore zajedno sa protivnicima ujedinjenja 1918.g. Ove su zrtve nespojive izmedju ostalog i zbog toga sto je su i komunisti bili za ujedninjenje,Na celu sa Jovanom Toamasevicem. Dobro je da olos nije pobrojila i one zrtve sa izgradnje mosta na DJurdjevica Tari. Ma ovu bijedu jednostavno treba ignosrisati jer manipulacija zrtvama svojstvena je samo cetinjskim nekrofilima! PIH!

    Odgovori

17. Necu da zapredam…Sve se potanko zna o Bozicnjoj pobuni, sto se vidi i iz gornjih konentara …
    Dukljanska interpretacija nije faktografsko-istorijska, vec eminentno politicka, jeftino politikantska…Nerelevantna, zapravo nebitna.
    Spor je medu nama…
    Srbima je danas najpotrebniji kriticki stav…O svemu, pa i o Bozicnoj pobuni.
    Srbijanci, Srbi iz Srbije, u srpskoj CG, gde je stanovnistvo u najvecem mogucem postotku bilo za ujedinjenje sa Srbijom, mogli su i morali pametnije, vec ako necemo da se lazemo i samoobmanjujemo.
    Sve bi bilo DRUGACIJE DA JE FORMIRANA SUVERENA SRPSKA DRZAVA U PONUDJENOM FORMATU!!!
    Nista ne bi bilo, kako je bilo, pa, zakonito, ne bi bilo ni Bozicne pobune.
    …Kojecega jos, ne bi bilo… Ni komunista koji su vjesto podsticali i kanalisali unutarsrpske podjele i sukobe, davno zapocete.
    U mnogima od nas i danas se taje jugoslovenski komunisti … Sa ubilackim, bolje receno, samoubilackim fantazijama i sizofrenim straregijama odsutne borbe sa velikosrpskim hegemonizmom, kome su Srbi iz CG, potonji Crnogorci, dali obol.Kako to i danas cini nesrecni Milo sa sacicom odmetnutih ustasoidnih dukljana…Sa istim onim sizifrenim kroatofantazijama o tisucljetnjoj dukljanskoj drzavotvornosti…Sto se ne da obijasniti vec psihijatrijom…. narcizmom malih razlika i ostalim sranjima, koje potezemo kada se suocimo sa nemogucnoscu da nesto razumijemo i racionalno obijasnimo.
    Da razjasnimo…
    … Kako su, recimo, katolicki Srbi iz Dalmacije i istocne Hercegovine postali, u samo dvadesetak medjuratnih godina zivota u nebuloznoj Kraljevini Jugoslaviji, Hrvati!
    …Kako su isto tako, Srbi muhamedanci iz Bosne i iz drugih srpskih krajeva, postali prvo Muslimani!?, pa onda Bosnjaci!?…Srbi iz Makedonije, Makedonci…
    Tako, kako smo ih se jos onda odrekli stvarajuci nakaznu Jugoslaviju, kao negaciju Srbije…Kako smo ih ostavili na slijepom koloseku istorije, onako ranjive i rovite, vec poduze u identitetskom interregnumu…I kada su pomislili da je kucnuo cas da se vrate u okrilje svoje nacije i da se inkorporiraju u srpski nacionalni i politicki korpus, formirajuci Jugislaviju umesto Srbiju, definitivno smo ih odbacili.
    Bezocno smo ih gurnuli u zagrljaj drugima, tudjima … Prepustili ih Vatikanu i svakojakim spoljnim vektorima uticaja … Kako cemo se, nesto kasnije, i sami prepustiti i predati komunistickoj posasti, nakon nezamislivog bratoubilackog rata u kome smo se bestijalno trebili.
    Istini za volju, bio je to samo kresendo, sulude vjekovne namisli da niko nije i ne moze biti Srbin, ako nije pravoslavne vjere!?
    Pravoslavni vjerski fundamentalizam nam je dosao glave.I to je nazalost jedina istina od koje bjezimo, kao djavo od Hrista!
    A KO SEBI NE PRIZNA GRIJESKU, JOS JE GRDJE POGRIJESIO.
    Najgrdje sto se moze!
    Ko je tumacio posledicu, a ne uzrok – taj najvise grijesi!
    Kada smo odustali od sebe i pojugoslivenili se, nacinili smo nepopravljivu stetu!
    Sebi samima, i sto je jos gore, i svima drugima!
    Kako nam nije milo da istini pogledamo u lice.
    Ni danas, kada nista vise ne mozemo da izgubimo, sto vec izgubili nijesmo!

    Odgovori

18. A dje je spisak pobijenih Bjelasa od strane Zelenasa (100% srba), ajde ne svadjajte ovaj narod.
    Srbi Zelenasi se sukobili i ubijali sa Srbima Bjelasima.

    Odgovori

19. Novim tekstom Dr.Adžić hoće da nam kaže da je ovo bila flagranta okupacija.Poput austrijske 1915 ili italijanske 1941.Da su ljudi koji su mahom stradali u borbama protiv tadašnje legalne i legitimne vojske za bar 80 % tadašnjeg stanovništva CG,bili mučenici,“nevine “ žrtve.Prostom čitaocu ovakvim tekstovima koji pojma nema o tim događajima se stavlja pred oči utisak, da su civili postrojavani pa prstom nekog oficira metodom slobodnog izbora izvođeni pred streljački vod.Ali avaj.Ni riječi o tome da su „žrtve“ napadale iz zasjede legitimnu vojnu silu,da su pljačkali poštanska vozila(koja su donosila plate i penzije stanovništvu) da su pobili učesnike Velike narodne (Podgoričke) skupštine i razna druga nepočinstva.Klasičan terorizam.Utisak je da je „Božićna pobuna“ bila neki opštenarodni ustanak čitave Crne Gore.Jeste šipak,i to samo oko Cetinja.To je bila pobuna i ništa više od toga ,i to nekoliko stotina dvorjana i najbližih oficira kojima se nije svidio novi državni status i gubitak privilegija;finansirana i podržavana od strane zapadnih smutljivaca koji ovom narodu nikad nisu mislili ništa dobro.Ni riječi o tome kako je na kraju „pobuna“ završena i raspuštena , kako su pobunjenici bili osuđeni,neki na smrt neki na dugogodišnje robije.Kralj Aleksandar je bio milostiv i svakome kome je kazna smrću bila dosuđena,preinačena je u dugogodišnju zatvorsku kaznu.Do 1939. svi su pomilovani i pušteni na slobodu.
    Naravno ove metode niti podržavam niti opravdavam,i moglo se izbjeći krvoproliće.
    Ali neka se autor zapita kako se u to vrijeme kažnjavala pobuna protiv države u kolijevci demokratije tog doba,u Velikoj Britaniji ?
    Ma koliko bili u pravu za neke stvari,SVI pobunjenici bi visili na Trafalgar skveru-za primjer drugima.

    Odgovori

20. Portal odan četničkom vojvodi Mandiću objavljuje nebuloze jednoćelijskog organizma koji se odaziva na Noša Adžić. Da li je to najava koalicije DF-SDP?

    Odgovori

21. a srbi, spušti vi ga adžić

    Odgovori

22. Džaba krečite , činjenice su svete , još po imenu i prezimenu ubijeni ljudi i žene od strane srpske okupacione vojske , tu na odbrane .

    Odgovori

23. Adzic, slabo sta razumije, i po obicaju blesa i drobi!
    On je istoriju, ako je istorija zbilja nauka, sveo na rezone carsijskuh cakula i plotovskih medjusobica.
    Nema tu sta da se razume i komentarise.
    Tim vise sto je tema gromadna i odvec kontraverzna.
    … Crna Gora je kapitulirala bez preke nuzde!
    … Srpski Kralj, iznad svega junak i daroviti srpski pjesnik, sramno napusta zemlju i bjezi u egzil!?
    Crnogorska vojska , po prvi put od kada zna za sebe, baca oruzje u trnje…
    Cudo je vlast, i najboljeg zna da osteti za vjeke…
    Razbuktava, odavna zapoceta a vjesto skrivana, medjudinasticka borba Petrovica i Karadjordjevica… za srpsko istorijsko nasledje…Djed i unuk!Hamletovski, nema sta!…Tast i sebicni starac i mladunac nedostojan srpske velikoratovske kalvarije i cudesnog uskrsnuca Srbije i srpskog naroda… Oboje nedorasli situaciji, tragicni su akteri svesrpskog posrnuca nakon velicanstvenog postignuca srpskog oruzja u Velikom ratu!?
    … Koje rezultuje nakaradnom Kraljevinom Jugoslavijom, grobnicom srpskog naroda i srpskog drzavnog interesa.Od cega se nikada, ni-ka-da, oporaviti necemo!!!
    Umjesto Londonske Srbije sa zapadnim granicama, koje izbijaju na 16 km. iza Splita i 27km. isprijed Osijeka!!!
    Sve smo dali, za nista!
    Ko to moze da pojmi i razumije!?
    Tako su Srbi sebi kopali i iskopali grobnicu.
    Prolistajte, ako snage i zivaca imate, Londonsku mirovnu konf….Pogledajte ponudjene granice Srbije…Pa zaplacite, kako sam ja stoput zaplakao.Za nasom katolickom bracom Dalmatincima, koji su Hrvatom postali, nedugo potom u satanskoj Jugoslaviji.Promislite, sto bi bilo sa nasom bosanskom muslimanskom bracom da i njih nijesmo prepustili sejtanskoj Jugoslaviji.
    Imlikacije tog kobnog srpskog prestrojavanja iz nacionalne drzave u drzavni provizirij troimene Kraljevine, sto godina posle, jos uvjek cekaju na nepristrasno iscitavanje i studioznu analizu.
    Jedno je sigurno: u Londonskoj Srbiji, koje nije bilo, kako za to ne postoji bilo kakvo, makar i lapidarno zdravorazumsko objasnjenje, u najmanju ruku ne bi bilo, gradjanskih, vjerskih i bratoubilackih ratova…Ne bi bili uopste moguci, izmedju ostalog, Jasenovac…komunisti… komunisticka Jugoslavija… ratovi iz devedesetih … neovisna Cg, jos i grdno Kosovo, i ko zna sta sve jos, sto nas tek ceka!
    Sudbonosna srpska greska, sta li vec, ako cemo posteno, zamajac je svega sto ce, citav jedan vijek, da nas grozno i bez milosti kaisa, raubuje, razmece, i tako svodi i svede na jedan mali, neistorijski narod. Koji je u odsutnom trenutku izdao sebe, svoje drzavne i nacionalne interese, buducnost svoju… svoju katolicku i muslimansku bracu! Koja ce nedugo zatim, da nam postanu ljuti neprijatelj i nepojmivi dzelat!Braca koju nijesmo htjeli.Kojima nijesmo dali ni najmanju sansu da izgrade svoj nacionalni identitet u okviru sopstvene srpske nacije…pa su ga trazili i nasli na drugoj strani.
    Kako se nista od toga, do dana danasnjeg, ne bi dogadjalo i dogodilo, da smo na temelju Londonskog ugovora, pravili sopstvenu srpsku drzavu…Koja nije Velika, kako je krste nasi mrzitelji, poput Adzica, vec prirodna i dostatna srpskom korpusu.
    Da je tako uradjeno, danas bi nam druge ptice pjevale!
    E, sad…sto se gore pomenutog pitanja tice… i tu su Srbi grdno grijesili … U CG, nepotrebno i bez svakog smisla!
    Da li su mogli drugacije?…Ne samo sto su mogli, nego su i morali!
    Jer, i ovi gore pobrojani nesrecnici su Srbi.I niko od njih, sustinski, nije bio protiv ujedinjena!Bas niko.
    Samo sto su jedni vidjeli Nikolu, a drugi Aleksandra, kao suverena.
    Zna to Adzic dobri, ali po dukljanski zapreda, lazunja i svadja.
    Sto godina posle… Jos smo dalje od svake istine!
    Dok je ovakvih i slicnih!

    Odgovori

24. Zelenaši

    .

    Kraljevska proklamacija od 20. oktobra 1918.

    Zastave Zelenaša, korištene u gradu Gaeta (Kraljevina Italija)
    Zelenaši su bili pristalice konfederalnog ujedinjenja Crne Gore i Srbije. Ime su dobili po zelenoj boji predizbornog letka na kome su bila imena kandidata povjerenika za izbor poslanika Podgoričke skupštine. Kasnije su se sjedinili sa Crnogorskom strankom. Pristalice su im bili seljaštvo, bivši državni činovnici, intelektualci bliski dvoru, oficiri itd. Organizatori su Božićne pobune. Smatra se da su zelenaši brojali od 1.500 do 2.000 ljudi.
    Politički program im se temeljio na prvom proglasu kralja Nikole od 1. jula i na drugom proglasu od 7/20. oktobra 1918. godine. Proglasima je zahtijevana konfederacija i ravnopravnost svih.
    U vrijeme izbora povjerenika i poslanika trpjeli su razna omalovažavanja, a i dolazilo je do sukoba (u Nikšiću 7. novembra 1918. godine). Cetinjski zelenaši upućuju Protest Podgoričkoj skupštini (21. novembar 1918. godine). Po povratku interniraca vidno se pojačavaju aktivnosti zelenaša. U jeku Božićne pobune, upućuju Zahtjev potpisan od strane Krsta Popovića, a na ruke generala Venela. U zahtjevima se između ostalog traži:
    Mi smo svi složni da Crna Gora uđe punopravna sa ostalijem pokrajinama u jednu veliku Jugoslovensku državu bez ikakvih unutrašnjih političkih granica – oblik vladavine ostavljamo da punovažno riješi redovno izabrana skupština svijeh Jugoslovena (konstituanta) čemu ćemo se srdačno pokoriti.
    Mi tražimo prethodno, da jedan narodni sud pronađe krivce za sve događaje, koji su bacili ljagu na našemu oružju i da tek onda čista i vedra čela pristupimo ovoj velikoj Jugoslovenskoj zajednici, kojoj su naši preci najstariji i najvjerniji zatočnici bili.
    Tražimo anuliranje skupštinske odluke u Podgorici, i nove slobodne izbore za Crnu Goru, čiji će izaslanici riješiti punovažno sve naše sadanje domaće sporove i poslove, te privremen predstavljati Crnu Goru unutra i izvan.
    Među zelenašima je bilo i zagovornika za povratak kralja Nikole i da Crna Gora ponovo bude nezavisna.
    U zatvoru Jusovača, prije ugušenja Božićne pobune bilo je zatvoreno oko 120 zelenaških prvaka. Po propaloj pobuni dio zelenaša se priključuje crnogorskoj vojsci u Italiji, dio vladi u egzilu, a dio je otišao u komite.
    Nakon neuspjeha u pobuni, Zelenaši su se ili predali, ili otišli kućama, ili podijelili na:
    razbojnike, hajdučke borce koji su pljačkali u grupama od po 20 do 30 ljudi, ukupno od 800 do 1.000, postojali do 1924. godine, najžešće četovanje krajem 1919. i početkom 1920. godine.
    Crnogorsku vojsku u egzilu, vojska u Kraljevini Italiji pod italijanskom komandom, nešto više od 1.500 ljudi, za ubacivanje i terorističke napade preko jadranskog mora, raspuštena 1921. godine, poslije italijansko-jugoslovenskih međunarodnih sporazuma.

    Odgovori

25. Adžiću hvale ti dokazi da su ovi na spisku bili „crnogorci“, možeš govoriti jedino da su iz Crne Gore. Takođe si preskočio jednu veoma bitnu činjenicu da su navedene obučavali, naoružavali i finansirali italijani pod velom Vatikana a da je ogromna većina stanovnika Crne Gore (tada SRBA) bila za spajanje sa istim narodom u Srbiji.

    Odgovori

26. Božićna pobuna (događaj poznat i kao Januarska pobuna), bio je događaj počev od 6. januara 1919. u kome su pristalice uslovnog jugoslovenskog ujedinjenja, tzv. Zelenaša, podstaknuti od Kraljevine Italije, pokušale da silom oružja preotmu vlast nad teritorijom Crne Gore i Boka Kotorske od savezničkih snaga. Nakon neuspjeha legalnim i mirnodopskim putem u Podgoričkoj skupštini, kako bi se obezbijedio povoljniji ulazak Crne Gore u istu državnu tvorevinu sa Srbijom, a naime proširena pregovaračka moć za stolovima Italije u pitanjima oko interesne sfere Jadranskog primorja, dajući podršku uspostavljanju prethodnog stanja obnove crnogorske države pod njenim kraljem Nikolom. Zelenaši su se sukobili sa Bjelašima, pristalicama bezuslovnog ujedinjenja, sastavljenih iz crnogorske omladine i klubaških narodnjaka. Glavni organizatori Božićne pobune su bili italijanski agent Ministarstva vojnog novinar Đovani Baldači i crnogorski uticajni političar Jovan S. Plamenac.
    Nakon neuspjeha pobune, otpor je nastavljen u vidu Crnogorske vojske u egzilu u Italiji, koja je prebacivana da vrši iznenadne napade na Pomorje krišom, do njenog raspuštanja 1921. godine italijansko-jugoslovenskim dogovorima. Pojedine čete su ostale da se kriju po nedostupnim krajevima i vrše četnički vid otpora povremenim terorističkim napadima sve do 1924. godine. Brojčana snaga Zelenaša u samoj Božićnoj pobuni je bila blizu tri hiljade naoružanih ljudi. Većina vojnika, pak, borbu lično nije vidjela. Neki okarakterišu sukob kao čistu invaziju Italije, neki kao građanski sukob politički suprotstavljenih Crnogoraca, a ima i onih koji borbu smatraju ustankom crnogorskog naroda.

    ZABORAVIO SI OVAJ DRUGI SPISAK KOLIKO STE VI POBILI NEVINOG STANOVNIŠTVA

    Odgovori

27. bravo kralju. ajde sad nabroji koliko su cetnika ubili partizani. jedino sto si dokaza je da su srbi stoka neslozna koja se lako prodaje i ubija medju sobom. zato imamo cetiri slova koja nas opominju, no izgleda i to je uzalud.

    Odgovori