Aleksić za IN4S: Zašto smetaju scene na freskama koje prikazuju istorijske događaje iz prošlosti!?

Nedavno je rožajska crkva Ružica freskopisana, aktivnošću paroha Slobodana Radojevića, finansijskim učešćem vjernog naroda, ali i pojedinih komšija i prijatelja muslimana.

Pravoslavna crkva u centru Rožaja, crkva Ružica našla se na udaru  samo zato što podsjeća na stravične pokolje koji su se sproveli nad pravoslavnim narodom.

„Nezabilježeno je u svijetu da se političke stranke i nevladine organizacije, kao i druge vjerske zajednice miješaju u enterijer i unutrašnjost nekih hramova i crkava vjerskih zajednica koje pripadaju drugim vjerskim zajednicama, odnosno da katolici razmatraju kako treba da bude uređena unutrašnjost džamije ili pravoslavci rimokatoličke crkve i obratno. To je prosto neprimjereno, ali Crna Gora je i u tom pogledu fenomen i unikat, možemo slobodno reći – bez paralele“ za portal IN4S kaže Budimir Aleksić, poslanik Demokratskog fronta.

On dodaje da je „ovdje  jedna partija, kao što znamo, i njena vlast pokušala brutalno gazeći ustavno načelo odvojenosti crkve od države da određuje unutrašnju organizaciju i kanonsko pravni status SPC u Crnoj Gori i da otme njenu imovinu. Ove stvari i događanja, dakle, moguća su samo u Crnoj Gori.“

„Postavlja se pitanje zašto svima njima, političkim strankama na čelu sa DPS-om, NVO i islamskoj vjerskoj zajednici smetaju scene na freskama u rožajskoj crkvi, scene koje prikazuju istorijske događaje koji su se dogodili u prošlosti, neki 1684. neki za vrijeme Drugog svetskog rata, neki u posleratnom periodu kada su komunisti srušili pravoslavnu crkvu u Rožajama… Tu su prikazani istorijski događaji. Rušenje crkve Ružice od strane Turaka, koji su okupirali taj prostor, strijeljanje djece iz porodice Bulatovića i njihove majke 1943., kada su u pravoslavnom selu Bijela Crkva i selu Bukovica komšije muslimani iz Biševa, pripadnici fašističke muslimanske milicije ubili 58 žena, djece i staraca pravoslavne vjeroispovijesti.
Jedini razlog, po mom mišljenju, zbog kojeg su te scene oslikane u crkvi jeste to što srpski pravoslavni narod u Rožajama i okolini želi da sačuva od zaborava svoje žrtve i da njeguje kulturu sjećanja. Drugog razloga i drugog motiva nema. Ali nekome, a zna se i kome, smetaju istorijske činjenice i smeta im odlučnost pravoslavnih Srba da njeguju sjećanja na svoje nevine žrtve i svoje stradale pretke. Dakle, neko bi htio da to pravo zabrani srpskom narodu.“ navodi Aleksić.

U tome, kako kaže, prednjači DPS koja je nesumnjivo šampion u disciplini istorijskog revizionizma.

Aleksić potencira da iznenađuje i žalosti što se u tu akciju bez presedana, u taj sramni i nemoralni udar na SPC i njene vjernike, a naročito na sveštenika Radojevića u Rožajama uključila i islamska vjerska zajednica Crne Gore i njen prvi čovjek lično.

„Oni žele da osnovna prava crkve, kao što je pravo da uređuje svoj prostor i svoje sakralne objekte, da to neko drugi radi i da se crkva uslovljava da joj neko drugi nameće kakvo će imati uređenje sakralnog prostora“, dodaje on.

„Političke stranke i NVO su saopštile da navedene scene na freskama crkve u Rožajama predstavljaju govor mržnje. To je klasična zamjena teza. Upravo te i takve njihove optužbe na račun sveštenika u Rožajama i na račun crkve predstavljaju školski primer govora mržnje prema SPC i prema srpskom narodu i takođe predstavljaju sraman pokušaj omalovažavanja i negiranja srpskih žrtava i srpskog stradanja“, naglašava Aleksić.

DPS kao šampion  u istorijskom revizionizmu

Aleksić navodi da nije ni malo slučajno što je ovu sramnu kampanju protiv SPC pokrenula DPS, koja je dok je upravljala Crnom Gorom (do 30. avgusta 2020.) u proteklih 30 godina sve uradila preko obraza onog sistema, preko kulturnih ustanova, preko medija, umjetničkog stvaralaštva, sve uradila da period surove turske okkupacije ovih prostora predstavi kao vrijeme suživota i vrijeme „kulturnih i civilizacijskih prožimanja“.

Oni su, kao što je Aleksić već naglasio, šampioni u istorijskom revizionizu. Dakle, Turci „nisu“ bili okupatori ovih prostora 450 godina, nego je okupator Srbija 1918. Dakle, potpuno izokretanje nesporno utvrđenih istorijskih činjenica.

„DPS je produkovala podjele čitavih 30 godina svoje vlasti, pa sada te podijele, naročito uoči predstojećih predsjedničkih, a vjerovatno i pralamentarnih izbora želi da produbi sukobe, da unese razdor u naše društvo i da održava nestabilnost. To je strategija DPS-a.“ smatra Aleksić.

„Ovo što se radi ovih dana, napadi na sveštenika, i na ikonopisački sadržaj u crkvi u Rožajama je izraz jedne vjerske mržnje i krajnje netrpeljivosti prema SPC i pravoslavlju uopšte jer njima smeta sve što radi crkva. Dakle, smeta im ustoličenje mitropolita na Cetinju, smeta pjesma djece dječijeg hora „Veseli se srpski rode“, jer i ta pjesma očigledno nekoga vređa. Dotle smo došli kao društvo, koje je kreirala demokratska partija socijalista. Sada i freske. Njima smeta postojanje pravoslavne crkve u Crnoj Gori i pravoslavlja kao religije. I NVO koje se sad oglašavaju i optužuju crkvu o navodnom govoru mržnje. To smeta i partijama koje su se ovim povodom oglasile, a koje predvodi DPS, i smeta nažalost, a ne znam zaista zašto, i islamskoj vjerskoj zajednici koja očigledno na ovaj način želi da afirmiše i predstavi pozitivnim 450 godina surove turske okupacije ovih prostora, smatra on i dodaje:

„Kao da žale što se ovaj narod oslobodio turske okupacije. Međutim, to je njihovo pravo, ali istorijski revizionizam je neprihvatljiv za građane Crne Gore pravoslavne vjeroispovijesti, bez obzira kako se oni nacionalno izjašnjavali, bilo kao Srbi ili Crnogorci“, zaključuje Aleksić.

Pročitajte JOŠ:

https://www.in4s.net/da-li-je-moguce-da-nakon-30-godina-dps-nema-nista-da-ponudi-do-mila-demokrate-za-in4s-kandidatura-djukanovica-od-strane-