Aleksić: Zagovornici asimilacije Srba priznaju da su svi dosadašnji popisi bili lažni i projektovani

Dr Budimir Aleksić smatra da je popis stanovništva, drugi od proglašenja nezavisnosti Crne Gore, izuzetno važan događaj, jer ovo je prvi slobodni popis nakon Drugog svjetskog rata.

Aleksić podsjeća da je popis trebala da sprovede Vlada Zdravka Krivokapića 2011. godine, ali da ona to nije uradila jer nije htjela da se zamjera bivšoj vlasti crnogorskih separatista koja se suprotstavljala održavanju popisa.

Sada su se stvorili formalno-pravni i administrativno-tehnički uslovi za održavanje popisa, i on je počeo 30. novembra.

„Popis je, naime, značajan iz više razloga – za uvrštavanje u svjetsku statističku evidenciju, za uključivanje u određene međunarodne razvojne projekte, za razna naučna istraživanja, za brojna praktična rešenja državnog i društvenog razvoja koja se temelje na podacima dobijenim putem popisa stanovništva. Tu je i niz drugih rešenja koja se baziraju na podacima prikupljenim putem najsveobuhvatnijeg istraživanja u prostoru – popisa stanovništva. Popis je, jednostavno, neophodan da bismo imali temelj za razvoj zemlje. Strategija razvoja svake zemlje se gradi na osnovu rezultata popisa“ – kaže Aleksić.

On je mišljenja da su se grčevita nastojanja pripadnika bivšeg režima crnogorskih separatista, a sadašnje opozicije, i njima lojalnih NVO i pojedinaca – tzv. eksperata, da se popis trebao beskrajno odlagati, a ako već ne može da se odloži onda da se ne prikupljaju podaci o nacionalnoj, religijskoj i jezičkoj pripadnosti – mogla protumačiti i razumjeti u svjetlosti njihove politike i ideologije.

Naime, Aleksić je stava da je bivši etnokratski režim Mila Đukanovića ranije planirao da putem etničkog inženjeringa stvori novu situaciju u pogledu nacionalne strukture stanovništva, tj. da broj nacionalnih Crnogoraca na popisu bude iznad 50 odsto.

„To je, po njima, neophodno da bi realizovali crnogorski ideološki projekat čija je suština u ambiciji da se stvori crnogorska nacionalna država sa što manje Srba u njoj (za početak ispod 10 odsto, a potom – po Tuđmanovom modelu – ispod 5 odsto)“ – kaže Aleksić i dodaje da je bivši režim sve svoje političke potencijale bio usmjerio u pravcu postizanja toga cilja.

„I oni to nijesu ni krili. Tako je bivša ministarka Evropskih integracija u Vladi Mila Đukanovića, Gordana Đurović, potpisniku ovih redova, u jednoj televizijskoj emisiji zaprijetila ,,vidjećete koliko će Srba biti na sledećem popisu“; a Srđan Darmanović, bivši ministar ,,vanjskih“ poslova je projektovao procenat broja Srba na popisu 2011, i u jednom dnevnom listu napisao: ,,Srba će biti ispod 20 odsto“. Čelnici bivšeg režima i kreatori crnogorskog ideološkog projekta su i onaj antiustavni i diskriminatorni Zakon o slobodi vjeroispovijesti usvojen krajem 2020. godine bili veoma promišljeno tempirali upravo u susret popisu stanovništva, kako bi se prepredenom politikom Srbi sveli na neku minornu brojku“ – podsjeća Aleksić.

On se dotakao i Đukanovićevog nedavnog gostovanja na jednoj sarajevskoj televiziji, gdje je bivši predsjednik rekao je da je ,,u toku nasilno posrbljavanje stanovništva u Crnoj Gori koje sprovode BIA i SPC, i da je bojkot jedino rešenje“.

„Navodno, više ne postoji demokratski ambijent za slobodno nacionalno izjašnjavanje građana; kao da je pod režimom poslednjeg evropskog diktatora cvjetala demokratija, i kao da je svako izražavanje narodne volje bilo slobodno i autentično. Stranke bivšeg režima su organizovale čak i demonstracije protiv popisa, što je nezabilježen slučaj u svijetu.“- navodi naš sagovornik.

Takođe, on je mišljenja da su zahtijevima za odlaganjem popisa, zagovornici asimilacije Srba u stvari priznali da su svi dosadašnji popisi bili lažni i projektovani, „što je jedina istina (dakle, od onog prvog popisa u komunističkoj Jugoslaviji 1948., pa do poslednjeg, održanog 2011., svaki popis u Crnoj Gori bio je izraz nastojanja da se broj Srba svede na minimum, sa krajnjim ciljem da ih uopšte ne bude na prostoru Crne Gore). Vlast DPS-a je (kao i komunistička vlast nakon Drugog svjetskog rata) uoči svakog popisa, počevši od 1991. godine, imala unaprijed pripremljene rezultate.“

Kako Aleksić dalje kaže, protivnici održavanja popisa su dali sve od sebe da ,,dokažu“ kako je bespotrebno izjašnjavanje o tzv. identitetskim pitanjima, ignorišući elementarnu činjenicu da su etno-kulturološka obilježja: izjašnjavanje o nacionalnoj, odnosno etničkoj pripadnosti, maternji jezik i vjeroispovijest izuzetno važna pitanja u višenacionalnim, multijezičkim i multireligijskim zajednicama, a takva je Crna Gora.

„Svi oni koji nastoje da osporavaju ili da relativizuju značaj etno-kulturnih obilježja, ustvari, osporavaju društvenu stvarnost Crne Gore, tj. njenu multikulturalnost“ – jasan je Aleksić i dodaje da je stoga svaka inicijativa da se prilikom popisa stanovništva u Crnoj Gori ne prikupljaju podaci o nacionalnoj i religijskoj pripadnosti i o jeziku, politički neprihvatljiva, a stručno nezasnovana.

„Jer, poznato je da se ustavne, zakonske i međunarodne obaveze Crne Gore ne mogu implementirati bez relevantne i validne statistike stanovništva po nacionalnoj pripadnosti. Zatim, izjašnjenje građana na popisu stanovništva o svojim etno-kulturološkim obilježjima je njihovo neotuđivo demokratsko i ljudsko pravo, i to pravo im ne može niko uskratiti“ – poručio je Aleksić.

On je decidan da je jedan od prioritetnih zadataka svake demokratske vlade da na popisu stanovništva obezbijedi slobodno izjašnjavanje svakog pojedinca o nacionalnoj pripadnosti, maternjem jeziku i vjeroispovijesti, a ko ne želi da se o tim pitanjima izjasni – ne mora.

„Ono čega se još plaše vrhovnici DPS-a i funkcioneri njemu bliskih stranaka bivšeg režima jeste utvrđivanje njihovog imovinskog stanja. Sve indicije ukazuju da čelnici tih partija i njima bliski ljudi na svoje ime ili na ime bliskih članova porodice imaju uknjiženo vlasništvo na više desetina nekretnina“ – zaključuje Aleksić.

Borba