Alterna(ra)tivne istine
Piše: Sibin
Tokom pandemije, vladavine virusa kovid19 i samoizolacije u strahu i drhtanju, na nekoj provizornoj vrsti alterna(ra)tivne scene instaliran je bio, kao skup „javnih znanja“, omasovljeni lik Den Brauna, kao nosilac priče o – podzemnoj pedofiliji, dubokoj državi, usponu satanizma, i kraju neoliberalizma koji na velika vrata ulazi sa Tačerovom i Reganom, itd… (Bijaše se razvila riječ i o hapšenjima nedodirljivih moćnika, u koje spada performans M. Abramović do intelektualca i svjetskog filantropa Bila…)
Dan nakon, ipak, na „FORBS“ listi, čitamo: od Gejtsa do Cukerberga pa sve do Džef Bezosa, oni koji su imali, pridodalo im se (još nekoliko milijardi), oni koji nisu imali, oduzelo im se i ono što nemaju!
Ovako: neuračunljivi kapitalizam oduzima nam i ono što bismo u nekoj dalekoj perspektivi možda mogli imati. Uvijek već iz svake krize koju vještački kreira i realno eksploatiše, kapital izlazi jači i strostruko nemilosrdni…
Iza, recimo na nekom mističnom izvoru gdje bi se dala pretpostaviti nekakva istina, ne postoji ama baš ništa, do našeg očajničkog učitavanja smisla u ovaj obezglavljeni i antihumani poredak. U eseju N. Klejn između ostalog nailazimo i na sledeće „Ljudska bića su biološka opasnost, mašine to nisu!“ (U potpisu: Anudža Sonalker)
Dakle, radnik budućnosti biće obezbićena, otuđena i programirana mašina koja kao takva zaista predstavlja ideal maksimalno eksploatisanog koda po mjeri neljudskog kapitalizma. Bitan je profit, ne planeta!
Kapitalizam komunicira još jedino sa sobom… Čak je i u ovu zabitojebinu doputovalo kapitalističko naučavanje koje iz – devastiranja prirodnog dobra iscrpljuje profit. Otud se vlast nameračila ucijevčiti rijeke, kako bi danonoćno kapao profit koji će se množiti sam od sebe… – (Ima u kapitalizmu i jedna fantastična crta koja ga regeneriše iako mu se otfikari glava ili rep. Da – kapitalizam nije ni živ ni mrtav, kantovski rečeno, on je: „nemrtav.“ Neuništiv i uvijek bitno ispred, sama transformacija budućnosti što dolazi kao veliki, gigantski rad negatora svega u šta polažemo vjeru da mora biti bolje sjutra u znaku oslobađajućeg smisla.)
Ubrzanje se materijalizuje u urbanizaciji, tako da je brzina kapitala kao i njegova svestrana sloboda, jedina brzina i sloboda za koju danas uopšte znamo. U tom smislu: putuje i komunicira još jedino kapital, dočim drugo dreždi u njegovoj nesagledivoj sjenci…
Međutim, pogrešno bi bilo misliti kako kapital sadrži išta od istine, prije da je savršen rad iluzije na koju smo svi, bez ostatka, zauvijek upućeni.
Budućnost (već) pripada bogatima!
Pročitajte JOŠ:
Najkraće …
Bravo!