Amanetom protiv amaneta
1 min read
Paroh barski protojerej Jovan Plamenac
Piše: protojerej Jovan Plamenac
Kada nekome ostavite nešto u amanet, praktično ste ga zakleli da to uradi, ili da to čuva. Tako je, barem, kod nas Crnogoraca.
Neću opterećivati ovaj tekst komplikovanim odnosima crkvenih nadležnosti Rima i Carigrada na prostoru današnje Crne Gore još od kad je car Teodisije, 395. godine, zapadni dio carstva dao mlađem sinu Honoriju, a istočni starijem Arkadiju. Evidentno je da je hrišćanstvo ovdje prisutno još od prvih vjekova nakon Hrista.
Pomjesna Srpska pravoslavna crkva na ovim prostorima postoji još od njenog osamostaljenja, čiji jubilej 800 godina ćemo proslaviti naredne godine. Ona nije zaživjela na pustolini, nego na bogatom hrišćanskom nasljeđu.
Za tih osam vjekova, naravno i ranije, samo Bog zna koliko puta i u kojim granicama mijenjana je politička i vojna uprava na teritoriji današnje Crne Gore. Takođe, mijenjana je i etnička struktura stanovništva. Nakon Kosovskog boja, došlo je do radikalne promjene življa na ovom području: narod sa današnjeg Kosova i Metohije ustuknuo je pred naletom Turaka i potisnuo ovdašnje starosjedioce ka zapadu.
Teritorijalno nasljeđe današnje države Crne Gore, tako, krajnje je diskutabilno, isto kao i krvno nasljeđe njenih žitelja. U kojoj mjeri Crna Gora u današnjim granicama ima veze sa ranijom Crnom Gorom, Zetom, Dioklijom…? I što krvno imaju današnji stanovnici Crne Gore sa, recimo, Dukljanima, pa i Zećanima?
Ali, nesporno je duhovno, crkveno nasljeđe koje baštini Crna Gora ovog vremena. Danas bezmalo dvije trećine populacije Crne Gore baštini pravoslavno duhovno nasljeđe, organizaciono uobličeno u više eparhija Srpske pravoslavne crkve. Ono je njeno osnovno identitetsko svojstvo.
Vladari na područjima koja obuhvataju današnjih nepunih 14 hiljada kvadratnih kilometara površine Crne Gore, kao i u ostalom hrišćanskom svijetu, zidali su crkve i manastire, svoje zadužbine. Takođe, poveljama su manastirima ostavljali zemlju. Crkve je zidao i narod. One su narodna žrtva – lični trud i materijalni prilog – za duše predaka i zdravlje svoje i svog potomstva.
Ni vladari ni narod crkve nijesu zidali kao svoje materijalno dobro, nego kao svoj prilog Crkvi. I ostavljali su ih u amanet budućim generacijama. Buduće generacije su ih čuvale i, kada bi ih okupatori koji su ovuda harali palili i rušili, obnavljale su ih.
U ranijoj Crnoj Gori Crkva i Država su živjele u saglasju, jedno vrijeme i u simbiozi. U vrijeme crnogorske teokratije državom su upravljali crkveni poglavari, a nakon nje pravoslavlje je bilo „državna religija“. U vrijeme knjaza i potom kralja Nikole Petrovića, Mitropolija cetinjska, koja je uz Karlovačku mitropoliju sačuvala kontinuitet Srpske pravoslavne crkve nakon što je sultan 1766. godine izdao ferman kojim se Pećka patrijaršija ukida i potčinjava Vaseljenskoj patrijaršiji, doživjela je procvat. U to vrijeme obnovljen je veliki broj crkava i manastira.
Onda je došla ’45. i Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori opustošena je. Pobijeni su Mitropolit i skoro svi sveštenici, a mnogi hramovi porušeni.
Povratkom mitropolita Amfilohija u Crnu Goru, njegovu otadžbinu, Crkva se ponovo rascvjetala, čak u puno većoj mjeri nego u vrijeme knjaza i kralja Nikole. Ogroman broj hramova je što obnovljen što izgrađen i narod je pohrlio u njih.
Dobro se sjećam, još nijesam bio u mantiji, umrla starica u Riječkoj nahiji, rodbina mi. Odem sa ocem u „kuću žalosti“. Pored vrata poklopac od sanduka i uz njega ona šiljata daska na kojoj je bilo napisano njeno ime i godine rođenja i smrti. Na poklopcu plakat, sa petokrakom. Kada sam ušao u njenu sobu imam što da vidim: na stočiću pored kreveta na kojem je dušu ispustila ikona, kandilo i molitvenik. Njen sin je bio komunista visokog ranga. I kada je umrla, njegovu ideologiju njeni potomci na nju su projektovali.
Istu tu ideologiju, koja je pokosila sveštenstvo i hramove Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, po svojoj suštini protivcrkvenu, čak i bogobornu, čija duhovna nadgradnja je današnji crnogorski liberalizam, kao vrijednosni sistem, na svoje pretke projektuju njeni poklonici. Objesni u svom nasilništvu, oni je projektuju i na moje pretke. Prilog svojih predaka Crkvi za pokoj duša njihovih predaka i zdravlje potomstva, pa i njihovo, oni predstavljaju kao svoje materijalno nasljeđe ili kao materijalno nasljeđe Države.
Ta ideologija izrodila je NVO „Amanet“, i to kao njeno oružje u obračunu sa amanetom predaka pravoslavnih žitelja današnje Crne Gore, pa i predaka onih koji su u međuvremenu prevjerili.
… Oče Jovane!?
Bojim se da ja nijesam prava adresa za Vaše opravdane primjedbe, svejedno “ feredže „!
( Koja svaka i svačija ona ima svoj razlog. A svaki je razlog, znate i sami, ono najkrupnije pitanje o kome nije zabrzano govoriti. Svaki je konkretan, poneki loš, a poneki i dovoljno dobar. )
Razumećete i zašto neću u polemiku sa Vama, svejedno tona koji mi se, moram priznati, ni malo nije svidio!
Opet, samo me napast, priroda ona s pravom ozloglašena, katunska ona, jednaka Vašoj – jedino me ona nesrećnica tera u sledeći pasus.
Samo zato ću da citiram onaj Vaš, i više nego neprecizan stav, koji mi je poslužio kao šlagvort, samo kao šlagvort i ništa više : “ I što krvno imaju današnjih stanovnici Crne Gore sa, recimo, Dukljanima, pa i Zećanima?“
Drago je meni, naravno, da ste se i Vi u Vašem komentaru komentara složi da ipak imaju! Čemu onda …
Dakle, ako sam ja, možebiti, neprikladnom intonacijom doprineo ovoj čudnoj nerazumici, ni Vi nijeste bez svakog učinka.Kako ja svakako nijesam imao bili kakvu, ni najdalju namjeru da Vam sporim suštinu teksta. Dobar on, nesporan u svakom smislu. Što se, kada su Vaši tekstovi u pitanju – skoro pa podrazumijeva!
Konačno, moja je invektiva belodano jasno bila upućena na onu „drugu“, suprotnu stranu! … I na Vaše, ne samo moje oponente. Moj polemički diskurs, ako ga je uopšte i bilo, u svakom je slučaju bio usmjeren suprotno od Vas! Utoliko više čudi Vaša reakcija, đe Vi nalazite za umjesno da izdvojite baš mene poimenično kao egzemplarni primjer nekonstruktivne kritike i nerazumjevanja sa Vama!?
Ne smeta to meni, jedini je problem što u tome ne prepoznajem valjan povod, makar i trunku elementarne ekonimičnosti. Đe Vi, a da ja ne znam ni kako ni zašto, trošite Vaše dragocjeno vrijeme i ostale resurse u sasma suprotnom pravcu od Vašeg, iskreno i mog, našeg zajedničkog interesa.
… Onda, neka ovoga puta, sve ovo, ova bespotrebna nerazumica, ide na moju dušu.
Moguća surenjivost, nije nam bježati od nje, ona svakako neće doprinjeti boljem razumevanju ljudi sličnih ili istih pogleda na svijet!
I sami kažete pravilno da sam, ne jedanput, branio Vaše stavove, ne Vas, nego Vaše stavove, koji su, ustvari, zajednički. Koji nas povezuju. Još i čvrsto vjerujem da Vi podobro znate da bih isto tako napadao Vaše stavove i tekstove, da sam za to imao bili kakav dobar razlog!
U svakom slučaju, zdravi bili oče Jovane! Svakako ste potrebniji, i ne samo ovom portalu, od mene. Dragocjeni.Vaš mirski angažman jednako je vrijedan, onom duhovnom, u čemu Vi svakako prednjačite. Krčite stazu, neka Vam je nazdravlje, ja sam Vam i lično zahvalan na tome. Uostalom, Vama Plamencu, to dakako i priliči!
I vjerujem da Vam na pamet ne pada da meni prječite pravo na sopstveno uvjerenje, kao ni slobodu da javno svejdočim svoje stavove i svoju istinu.
… Nijesmo klade oče Jovane, što bi rekao jedan veliki pisac – pa da se u svemu, uvijek i bespogovorno, slažemo i složimo!
Čemu!?
Računam, ljudi smo dobromisleći.
Kako je to i više nego dovoljno.
… I pišite, još i više pišite! Koliko uzmognete, pišite … Makar za toliko razgonite maglu u najljepšu srpsku Planinu! … Bogougodno, ljudima u korist.
I ne zamjerite, Djikan sam ja, svoj. I sa “ feredžom „, bogumi, i bež nje … Možda i neskroman, priznajem.
A ova mala “ raspra “ među prijateljima, i ona nas povjezuje, čak i da toga nijesmo svjesni!
Ljudi …
Puno tekstova sam objavio na portalu In4S. Samo Bog zna koliko objavljenih komenata je bilo na njih. Tu su me kudili i hvalili, uglavnom u skladu sa ličnim naklonostima prema vrjednostima koje sam u tim tekstovima zastupao. Ali, u tim komentarima bilo je i konstruktivnih stavova.
Nikada se nijesam uplitao u priču ispod mojih tekstova. Dakle, nikada nijesam odgovorio na neki komentar na moj tekst. Dobrim dijelom razlog tome je moja oskudica u vremenu, ali osnovni razlog je što imam averziju prema komunikaciji, posebno raspravi, sa glasovima koji dolaze ispod feredže.
Čitajući te komentare, primjetio sam da je puno njih odraz nerazumijevanja mojih stavova. Ne malo ih je koji su plod neznanja čitanja.
Više puta sam bio na iskušenju da se oglasim. Ali, eto, istrpio sam. Već vidim da je, ipak, bolje da se dodatno potrudim i ili pojasnim što sam rekao u tih oko 4.000 karaktera koliko imam na raspolaganju za kolumnu u „Slobodi“ (koju In4S prenosi) ili ukažem na nerazumijevanje teksta. Dakle, prelomio sam, ubuduće ću se javljati i u komentarima na moje tekstove. Svakako, to će biti samo onda kada ima smisla.
Povod ovom mom javnom pridavanju važnosti komentarima na moje tekstove je komentar koji potpisuje „Djikan“, neko ko je puno puta branio moje stavove. Sada on komentar počinje sa „…Oče Jovane, krvna veza ne čini narod!“ On je ovaj stav obrazložio, sa mog gledišta savim ispravno. Nekako tako bih i ja napisao kada bi to bila tema moga teksta.
Ovako, i pored sve moje naklonosti i blagodarnosti „Djikanu“, ja ne mogu da vidim kakve veze njegov komentar ima sa mojim tekstom.
Znaš li ti ko si?
Ko si ti opšte!? Ajde pravo reči, pola će ti biti oprošteno!
To ti prvo, ne nama, sebi ti odgonetni, bravu da bi jedan. Poljoprivredniku u pokušaju! I poslušaj ti mene, biljke se ne primaju u neznavena. Traži ti sebi drugi posa’, blagoš meni.Nećeš se ti hljeba najesti od poljoprivrede, ne!
Ovi žbirski, provokatorski, ne ide ti loše, što jes’ jes’! Sukladan tvojoj poremećeno prirodi, rođen za takve ka’ ti. Još ćeš ti i da napreduješ jednog dana. Kako si počeo, karijera je pred tobom!
I nauči već jednom da se ne paćaš u ono što ne razumiješ!
Ne moraš ti znaš ono o čemu pojma nemaš!
Nije ti nužda da se vazde blamiraš, neznalice žbirski, jadi te znali!
Čak i da si škole učilo, malo bi ti to valjalo, kako si avetno rođeno!
Ogadićeš mi nauku, jadan!
Znanje je tebi protivno, drž’ se ti onoga u čemu si najbolji, moj ti savjet.
.. Laj, provociraj pa ti neće manjkati sendviča.
Blizu si i pride pive. Valaj si se ti dokazali, ili niko.
I Komljene … Skini mi se s k…. ! Imaš ti pametnija posla, jadan.
U vrijeme knjaza i potom kralja Nikole Petrovića, Mitropolija cetinjska, koja je uz Karlovačku mitropoliju sačuvala kontinuitet Srpske pravoslavne crkve nakon što je sultan 1766. godine izdao ferman kojim se Pećka patrijaršija ukida i potčinjava Vaseljenskoj patrijaršiji, doživjela je procvat. U to vrijeme obnovljen je veliki broj crkava i manastira.
Recite, slobodno – bila je autokefalna, bas kao sto je i ustavom bilo precizirano, kasnije, u XX v., a ta ustavna odredba je, zapravo, izraz kontinuiteta u pogledu statusa crkve u Crnoj Gori. Vase zelje su legitimne, ali one se ne mogu pretpostaviti cinjenicama.
Na kraju, da je bila dio SPC, odnosno Pecke patrijarsije, i sama bi bila, kao dio crkvenog autoriteta kojem pripada, potcinjena Vaseljenskoj patrijarsiji, usla bi „u paket“ – nije, a Vi razmislite, zasto.
… Oče Jovane, krvna veza ne čini narod!
Narod nije prosti skup krvno povezanih pojedinaca.
Narod je socijalna zajednica, skup ljudi povezanih tradicijom, kulturom i prije, i izvrše svega, jezikom!!!
Krvna zrnca nemaju presudan konstitucijsku potencijal.
Sasvim je druga stvar zašto je to tako i kako teče proces stvaranja jedinstvene zajednice jednog naroda.
S druge strane, tzv. imaginarni Dukljani i Zećani su lokalizacijsko ime za Srbe koji su živjeli na prostoru istorijske Duklje i Zete!
No ako neko ipak misli da će prebrajanje krvnih zrnaca doprineti boljem razumevanju pojma “ narod „, svi današnji stanivnici centralnog Balkana pripadaju osnovnoj halpo grupi R1A1, dakle i potomci stanovnika ondašnje Duklje i Zete, kako je to od najmanje važnistu za razumjevanje pojma “ srpski narod „!!!
Turska nacija danas u krvi nosi svega 3% turkijske gene, pa su oni opet svi Turci u suštinskom značenju te riječi!
Pripadaju jednoj istoriji i tradiciji, jednoj kulturi i jednom jeziku! … Svi jednako Turci bez bilo kakve upitnosti, nezavisno od suštinske razuđenost njihovih krvnih zrnaca!
Kao uostalom i skoro svi drugi narodi.
Elem, krvne grupe su samo faktor političkog mešetarenja i besmislenih podvajanja i sukoba.
Narod nije krvna grupa, najmanje je to!!!
I to je zastarela, srednjevjekovna teorija. Narod danas definiše prvenstveno državljanstvo. Koliko samo naših sunarodnika sa ponosom ističe da su njemci ili amerikanci jer imaju njihovo državljanstvo, a nemaju zajedničku istoriju, kulturu ili tradiciju. Naravno, govore jezik zajednice kojoj pripadaju iz čisto praktičnih razloga jer drugačije nije moguće dobiti posao. A koliko je glupa priča o nacijama najbolje govori primjer da ti srbin isto kao 1,5 miliona srba porijeklom iz Indije:)
Amanet cemo ispuniti , svoje cemo vratiti jer oteto je prokleto !
Mislš pismo svoje ćeš povratiti? Šta te sprečava?
Evo kako je Meri Daram početkom 20.v.u Cg pisala: KROZ ZEMLJE SRBA KNJIGA.. 216 STR U KOLAŠINU JE BILA: LJUDI CIJA JE ZVIJEZDA BITISANJA VELIKA SRBIJA koji bi rado polozili svoje zivote ma kog dana da pomognu njeno ostvarenje. DAKLE TO SU PRAVI SRBI,a vi ste raznorazni Hrvati i rasrbice koji zele da medijski prekrajaju istinske amanete. to je amanet velikosrba da CG bude dio VELIKE SRBIJE a ne da CG postane antisrbska karikatura…