Američki oficir svjedočio protiv terorista OVK-a: Kosovo bez Srbije je u suprotnosti sa statutom po kojem smo mi ušli 1999, ali SAD su zauzele stranu

Nakon ljetnje pauze Specijalnog suda Kosova u Hagu juče je svjedočenjem američkog vojnika Stivena Rasela nastavljeno suđenje vođama takozvane OVK Hašimu Tačiju, Kadri Veseljiju, Redžepu Seljimiju i Jakupu Krasnićiju, optuženim za ratne i zločine protiv čovječnosti od početka 1998. pa do kraja 1999. godine na Kosovu i Metohiji.

Rasel je kao pješadijski oficir u KFOR-u od jula 1999. godine bio u misiji UN uglavnom na području Gnjilana na Kosmetu, koja je bila odgovorna za održavanje reda.

On je ostao pri svemu što je ranije u pismenom svjedočenju rekao u tužilaštvu, pa ga je Tačijeva odbrana pitala da objasni svoje stavove tada rečene da intervencija NATO na Kosovu nije imala miroljubivu svrhu, već da se nametne rezultat i da je Amerika u tom ratu svojom intervencijom zauzela stranu.

– Išli smo tamo da primijenimo Rezoluciju 1244, koja je rezultat intervencije u suverenitet Srbije u ime nasilja izazvanog u pokrajini Kosovo i smatrao sam da se u tom kontekstu miješamo u suverenitet Srbije, da bismo ublažili stradanje naroda u pokrajini Kosovo, ovako bih to objasnio – rekao je Rasel.

– Mislim da je vazduhoplovnim snagama teško da isporuče rezultat, a da nisu na terenu – dodao je on.

Tačijev branilac je predočio svjedoku govor tadašnjeg predsednika SAD Bila Klintona u kojem je naveo da intervencija NATO ima miroljubivu svrhu, kako bi se zaštitilo civilno stanovništvo, na šta je Rasel odgovorio: „Vjerujem da smo to tada svi mislili“.

Stiven Rasel je i pored polemike sa Tačijevom advokaticom ostao pri stavu da Hašim Tači nije želeo multietničko Kosovo i da Srbi tamo nisu dobrodošli.

– Bilo je izjava o Kosovu bez Srbije, ali Kosovo bez Srbije je u suprotnosti sa statutom po kojem smo mi tada ušli na Kosovo – rekao je Rasel.

Svjedok iz Amerike ispričao je i da su 9. avgusta 1999. godine ušli u zgradu koju je koristila OVK i u podrumu zatekli tri zatočenika.

– Odlučili smo da ih oslobodimo, dali smo im vode, bilo je vruće. Oni su bili svjesni – kazao je Rasel.

– Koliko se sjećam, kada smo ušli u podrum, sa desne strane je bilo kao posebno mjesto, gdje je bila stolica i neki oštri predmeti. Na podu su bile mrlje od krvi. To je sve bilo u jednom izolovanom uglu. Sva ta krv je izgledala svježe. Pretražene su sve prostorije i pronađena su dokumenta i oružje, koji su i uzeti. Kada je počela akcija, očekivali smo da nećemo ništa pronaći, jer su nam pripadnici OVK rekli da provjerimo šta god hoćemo, ali da nema ništa i naravno da smo tamo našli mnogo. Američki vojnici su imali utisak da pripadnici OVK pokušavaju da kupe vrijeme – kazao je on.

Svjedoku su potom predočena dva dokumenta OEBS-a, od kojih je jedan nedeljni izvještaj od 11. do 17. avgusta 1999. godine, u kome se navodi da svakodnevni sukobi u Gnjilanu nisu prestali nakon upada i zauzimanja zgrade, koju je koristila OVK i pronalaženje onoga što je opisano kao komora za mučenje. Prema tom dokumentu, trupe Kfora bile su opkoljene razjarenom ruljom i Kfor je uhapsio samo devet od 30 ljudi, koji su bili na meti hapšenja. Navodi se da su sjutradan organizovani drugi protesti Albanaca protiv mirovnjaka u pokušaju da se oslobode oni koji su bili pritvoreni.

Za ovo je Rasel rekao da je uhapšeno deset ljudi i da se ne sjeća ničeg konkretnog da je OVK preduzela u vezi zločina, koje je tada otkrio Kfor.

On je ispričao da su na terenu sretali ljude koji su radili policijske poslove, iako su ovlašćenje za to davale samo UN, a oni ga od njih nisu imali.

Tužilac mu je predočila dokument koji je predstavljao policijsko ovlašćenje i u kome se navodi da nosilac te službene karte ima pravo da nosi vatreno oružje i da ga koristi u slučajevima predviđenim zakonom, ima pravo da legitimiše lica i da ih privede policijskim organima, da uđu u tuđe boravište bez pribavljanja dozvole, da oduzme vozilo i telefon. Rasel je odgovorio da ne samo da su viđali takve dokumente, već su ih i svaki put zaplijenili od ljudi koji su neovlašćeno obavljali policijski posao, jer su to radili nezakonito.

Predočena mu je i kartica na kojoj je piše „Ministarstvo javnog reda – službena lična karta Selima Krasnićija“ i dokument „ministar javnog reda, Redžep Selimi“. Tužilac ga je pitala da li je vidio takve kartice u rukama OVK.

– Nismo tada znali ko su mnogi članovi Vlade, ali vidjeli smo legitimacije ove prirode, vidjeli smo i nelegalne dokumente Vlade, nelegalne legitimacije koje nisu odobrene od nadležnih organa – rekao je svjedok.

Ovi dokumenti su uvršteni u materijalne dokaze i klasifikovani su kao povjerljivi.

Izvor: Novosti