Amfilohijev „etnofiletizam“
Piše: Bogić I. Bulatović
Učili smo Onoga koji otkrio nam Tablice i Živo Jevanđelje. Učili smo Ga drsko šta je etnofiletizam i kako to u Crkvi nema ni Jevreja, ni Jelina, ni Srbina, već kako smo jedno u Hristu Isusu, ako uopšte i Jesmo! Učili smo Ga drsko, pečatno, bezobrazno, crnogorski, koji zaboravili bili i kako se krsti – sa lijeva nadesno ili zdesna nalijevo i kako usnuloga pohraniti – đonovima ili glavom ka Vječnosti. Učili Ga gdje je Ribnica i koje carevine je kolijevka kamen ovaj. Svašta smo mi učili Onoga koji nam donio Hrista Spasa, kojem sudili su i kojeg ubili nakon suđenja, upravo u Crnoj Gori, a svu imovinu Njegovu konfiskovali i pretvorili u štale, e da bi se ispunila riječ Proroka, da začeće se bez grijeha i naći će Ga u jaslama! I bi tako, ponovo!!! „I eto vam znaka: naći ćete Dijete povito gdje leži u jaslama!“
Došao je Mudrac sa Istoka, od roda Bogićevog, noseći tamjan, zlato i smirnu…
A šta su Crnogorci zaboravili, a htjeli su da uđu u Crkvu i radoznalo opipaju Devstvenoga Hrista i Djevicu Bogomateru!!! Zaboravili su osnovno – da spoznaju Istinu, da je ispovijede, da Istina ih oslobodi, ne bi li spale teške negve sa rukah i krila njihovijeh, e da bi mogli vidjeti i zagrliti Hrista.
I prvo što Mudrac sa Istoka uradio, rekao: „Pokajte se jer približilo se Carstvo, došao je tren da Vam se otkrije Hristos !!! Pokajte se, ispovijedite se, i ne obmanjujte, i ne zaobilazite istinu, i ne izmišljajte grijeha radi, i… ne lažite. Recite: ko ste? gdje bili ste do sada? šta ste radili i čiji ste?! Dakle, ne pitam Vas za naciju, pitam Vas, Ko ste? e da bi bili kršteni u Oca i Sina i Duha Svetoga!!!“ Tako je govorio Mudrac!!!
A Crnogorci, da bi sakrili grijeh svoj i očeva svojih, da zaobišli bi prošlost, porijeklo, ispovijest i pokajanje, i sve šo ono sa sobom nosi, i na prevaru ušli u Crkvu, i na prevaru dotakli se Haljina Hristovih, optužili Mudraca sa Istoka za etnofiletizam. Njega koji im Vaseljensku Crkvu na rukama donio sa Istoka, prateći Zvijezdu vitlejemsku.
Pitanje nacije i nacionalnosti, nije pitanje koje se tiče osjećanja, subjektivnosti, ostrašćenosti. To pitanje našeg imena i prezimena, našeg duhovnog i kulturnog nasljeđa, naše Vrline i grijehova naših i praotačkih, to pitanje naše krvi, to je vrlo, vrlo precizno pitanje na koje se odgovara čistom empirijom, egzaktnošću i rodoslovom.
Nije Mudrac tjerao nikoga, samo je govorio: „Pomaže Bog, Dijete! Ja sam Amfilohije Ćirov, Bogićevac, Moračanin, Minin potomak. U mom imenu su Valtazar, Melhior i Kaspar, došao sam sa Istoka, od Vitlejema, preko Svete Gore do Svetigore, pješke! A čiji si Ti, Dijete koje govoriš najljepšim jezikom svijeta i pišeš pismom najčudesnijim? Čiji si i kuda si krenuo“?
Na Istinu, pristojnost i Dužnost pred Nebom, očekivao je Mudrac da mu se tako i odgovori, a Dijete koje je krenulo u Božiji Dom koji je Mudrac, Bogićevac, pripremio, okadio, pozlatio, pomazao, očistio i uresio, dijete je drsko, nevaspitano i neznaveno odgovorilo: „Ja sam bez korijena, bez porijekla i bez grijeha na sebi, pa i kada sam drzak i surov i nišči. Ja sam Marsovac. A ti, starče, starkelju, ti si etnofiletista, za početak, a Turčin i sotona u produženom trajanju“!
Ne bi Starcu svejedno, ne zbog sebe, već zbog Djeteta obučenog u drskost, ludost i neznanje. Ne bi mu svejedno, jer već vidje i kišu, i gromove, i oburdane litice i krv… Pomoli se Starac i za njega!
I vidim, jutros, pjeva ono Dijete, kršteno i dozvano Ranama Hristovim. Pjeva pjesmu: Hriste, Bože, raspeti i sveti i Ječam žnjela, i Slava na visini Bogu i na zemlji mir, a među ljudima dobra volja!
Pročitajte JOŠ:
“Učili smo Onoga koji otkrio nam Tablice i Živo Jevanđelje. Učili smo Ga drsko šta je etnofiletizam i kako to u Crkvi nema ni Jevreja, ni Jelina, ni Srbina, već kako smo jedno u Hristu Isusu, ako uopšte i Jesmo!“
Krupne li riječi Etnofiletske!?
Tobože, čovjek može da sazna tuđe dok ne spozna svoje, da uporedi svoju majku sa čime, nego drugom majkom!? Da poredi svoj rod sa drugim, svoju religiju sa drugom, svoj moral sa drugim, svoju etiku, kulturu, jezik, ….!
Ima li u tome mržnje??? U poređenju i spoznaji razlika!?
Može li crno da bude bijelo; žuto, sivo?
Da li je Bijelac koji se našali da je njegov Crnkinja “”crna” ili “Crnja” a sa njom ima crnoputu djecu, etnofileta?
Gdje je granica?
Da li djeca iz mješovitih brakova imaju pravo na izbor da vole samo jedan rod?! Ko je tu sudija?!
Isus Hrist je pričao o ljubavi a ne o “etnofiletizmu”!
On je ta LJUBAV!
PS. Držite se svog Svetog Z’age i njegovog slova i odahebite! :o)
Etnofiletizam!?!
Kako je Bogočovjek mogao da sazna ko je Samaritanac, dok nije spoznao sebe i svoje!? Čiji je Stari Zavjet nego isključivo Jevrejski!
Etnofiletizam!?!
A Majka Božija plače za svojim najvoljenijima Jevrejinom, koga je rodila, dojila i odgojila!
Etnofileti!!!
Đukanistanci! :o)
Mitropolit Amfilohije je bio Srbin i crkva je srpska. I nikad nece biti crnogorska jer Crnogorci nijesu nacija nego geografski pojam.
Akobogda, da se ujedinimo svi u jednu drzavu.
Dobro bi bilo kad bi se u d a n a š nj i c i moglo bez prevodilaca „na crnogorski“ razumjeti napisano.
Bar oko File-tizma.
I iza(ma), ostalih za pokojnikom.
(Inače, za života su svi, dosad, zasluživali status.
Naknadna tumačenja ni Tamo ne primaju.)
Kod tumačenja,
Ako dovoljno dugo ideš na zapad — doći će(š) na istok
(ne ulazeći u uopšte izLaŽenje)
#
Istina Drekalovicu.
Vrh.
To Dijete i samo je nosilo Starca kao i Starac Dijete.
Veliki, veliki pred Bogom i ljudima Amfilohije …
Autor je opisao odnos Crnogoraca prema Mitropolitu, A odnos Srba prema njemu nigdje ne pomenu…
A on je ipak bio Mitropolit Crpske Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori, a Srbe Autor ne pomenu…Naziv Karadag ovom prostoru dali su Turci defterom u 15 vijeku tek da se zna. I ovdje su živjeli samo Srbi dok se neki ne sjetiše da se nazovu po imenu koje turci nadjenuše ovom sandžaku.
Prijatelju, Amfilohije je rekao da je značenje riječi Crnogorac, „Srbin u usijanju“, najsrčaniji Srbin.
Nemoj da ti smeta riječ Crnogorac.
Ima ih koji to značenje neće prepustiti drugačijem tumačenju.
Podjednako slavna oblast Srba je Šumadija.
Kad bi neko napisao Šumadinac, da li bi ga ispravljao …
U samom tekstu naglasak je na vraćanju vrlo žestokog stada Hristu Bogu i čudesnom pastiru koga je Srbima i svima drugima Gospod darovao u ova vremena.
A ja se baš nebih složio u konstataciji o „posebnosti“ Crnogoraca i stalnom pominjanju da su „srpska sparta, Najbolji Srbi, So srpstva, najsrčaniji Srbi…“ i mnogi drugi jer samo po sebi izdvajanje i pravljenje posebnosti ima nacistički predznak u okviru samog naroda. Pomenuli ste Šumadiju. Šumadija je otpriike kao Cetinje Državnički dio Srbije koji sebi prisvaja pravo na sve… a Junački dio …teško. Junački dio Srbije je njen Jug sa kojim se Crnogorci sprdaju u svakoj prilici: Leskovac, Gadžin Han, Babušnica, Pusta Reka,Jablanica.
Ovaj dio Srbije i svih Srpskih krajeva ispisan je zlatnim slovima u borbi za krst časni i slobodu svetu.
Meni ne smeta riječ Crnogorac, naprotiv, samo mora da se zna da ta dva pojma više nijesu jedno i nikad neće biti, ne zato što ja nebih volio već zato što je tako. Mogu i moraju u nacionalnom smislu biti 2 pojma: Srbi i Crnogorci, ( a pojmovi crnogorco-Srbi, Srbo-Crnogorci to je na mala vrata uvođenje Srba u Novu naciju Crnogoraca. Blaženopočivši mitropolit je živio u vrijeme kad su se razdvajala ta 2 pojma i nije shvatio opasnost konvertitskog ludila i kako vode cijepanju Crkve. Borba protiv imena Crkve (Srpska) se nastavlja još većom žestinom, i ovaj tekst u svom nazivu nastavlja tu borbu protiv Srpskog Imena. Ime u ostalom nije važno ali svakome ko mrzi Srbe bode oči. Mislim da je Autor mogao upotrijebiti drugačiji naslov, a ne naslov koji naslućuje promjenu imena crkve jer je to: „Etnofiletizam“.
Kralju, vidjeh davno tvoj odgovor, ali evo malo okasnih.
Prvo; nisam ti stavio dislajk, jer ja ne mogu da ti dam ni lajk ni dislajk.
Tvoja priča o Jugu Srbije iz novijeg je vremena i koliko mislim, vjerovatno je vezana za neka dešavanja u primorju u vrijeme 90 tih.
I Šumadija i Crna Gora su ispisane zlatnim slovima u borbi za Krst Časni i slobodu, i to mislim da ti svi istorijski izvori potvrđuju.
Pomalo olako koristiš riječ „nacistički“, a nisi ni u pravu kad koristiš riječ Crnogorci u smislu da „omalovažavaju“ Jug Srbije.
Prije su to dukljani, montenegrini, evivaši i kako već …
U vezi toga, samo su prisvojli naziv Crnogorci, ali je svima sve jasno.
Iz nekog razloga od starina te oblasti gdje su Srbi živjeli dobile su naziv Šumadija (vjerovatno po nepreglednim šumama), Crna Gora vjerovatno od riječi „Crne Gore“ zbog surovosti krajeva, a kao što znaš postojao je i naziv Brda, samo je nestao vremenom.
Suština riječi Šumadinac, podrazumijeva Srbina iz Šumadije, a suština riječi Crnogorac, podrazumijeva Srbina iz Crne Gore.
Da su nekim modernim političkim projektima Vojvođani i Šumadinci proglašeni nacijama ili narodima, sigurno bi imali iskušenja i sa tim.
Bez obzira na iskušenja, ne možeš osporiti Šumadincu da se hvali sa tim nazivom kad on to jeste, isto kao i Crnogorcu.
Popusti malo u ovome, a još više u vezi Mitropolita Amfilohija.
On je onaj što bi Njegoš rekao, da poviše od nas stoji i bolje vidi, tako da ćemo ako Bog da vremenom zbog njegovih djela i riječi postati i bolji Hrišćani, i ljudi, i Srbi.
Ne boj se u vezi ovoga i ne brini previše, nisu ljudi više uopšte naivni.
Autor u svom tekstu na vrlo ozbiljan način piše o onome što je bolest Crne Gore.O stanju duha jedne ne tako male grupe i njihovom odnosu prema Mitropolitu Amfilohiju i SPC-i…A o odnosu Srba iz Crne Gore prema Mitropolitu Amfilohiju i vrapci znaju….Ovo je ozbiljna tema kojom se treba baviti iznova i iznova, a koju je gospodin Bulatović sjajno obradio u svom tekstu.Kapa dolje.
Ne bi trebalo biti potrebno naglasiti da je neko Srbin, već čim progovara ovaj jezik da se to podrazumijeva.