Analiza drugog kruga predsjedničkih izbora

Da bi procjena mogućih rezultata za drugi krug predsjedničkih izbora dobila smisao, prije ostalog mora se uraditi procjena mogućeg broja glasova, makar za jednog od dva kandidata. Slično kao što je bilo u prvom krugu to je mnogo lakše uraditi za predsjedničkog kandidata Đukanovića. Između ostalog, za njega je moguće pratiti trendove kroz više izbornih krugova.

Bez obzira na dosadašnje trendove „prelivanja“ glasova, iz DPS-a ka PES-u, isto ne treba očekivati u značajnijoj mjeri između dva kruga. To je prva od pretpostavki sa kojom treba poći prilikom procjene veličine biračkog tijela Đukanovića.

Generalno, jedan od osnovnih ciljeva kampanje Đukanovića između dva kruga jeste „betoniranje“ biračkog tijela. Upravo tome služi njegov snažan narativ nacionalne i državne ugroženosti. Činjenica je da onaj ko upravlja opštim kategorijama straha, ima veću mogućnost kontrole biračkog tijela. Ono što se takođe mora konstatovati jeste činjenica da je jedna od najvećih tekovina 30. avgusta ’20. godine, upravo stečena sloboda izražavnja i iznošenja sopstvenih stavova.

Đukanovićeva glavna bitka za biračko tijelo BS

Pored „betoniranja“ postojećeg biračkog tijela, kandidat Đukanović glavnu bitku, između dva izborna kruga, vodi za biračko tijelo BS. Ono je tradicionalno važno za DPS, ne samo na ovim izborima. Mora se primijetiti da je i predsjednički kandidat Milatović vrlo fokusiran na ovo biračko tijelo, imajući u vidu da od svih političkih subjekata PES ima najviše uslova za moguću koalicionu saradnju sa strankama koje zastupaju interese manjinskih naroda.

Đukanović je u izbornoj noći, nakon prvog kruga, najavio korišćenje postojećih „džepova“ i „rezervoara“ iz kojih se mogu „zahvatiti“ dodatni glasovi u drugom krugu. Više je nego jasno da je mislio na tradicionalne potencijale koji se uglavnom nalaze u manjinskim narodima.

Prije prvog kruga, pojedini analitičari su tvrdili, „glasači BS će listom glasati Đukanovića“. Malo više upućeni i one koji su pratili dešavanja unutar te stranke, lako su mogli primijetiti da to neće biti baš tako. Bilo je jasno da se njihovi glasači polako „okreću sebi“ i svoje interese počinju da „traže“ bez oslonca na DPS. Između ostalog, to se moglo naslutiti najavom kandidata za predsjednika iz redova BS. Čak se i u medijima pominjalo ime poslanice Strujić-Harbić. Mnogi su shvatili da je za perspektivu stranke to bio dobar predlog i jedinstvena prilika da se stranka dodatno profiliše kao suveren politički subjekt.

Rezultati prvog kruga pokazuju osjetnu apstinenciju tradicionalnih glasača BS sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori. To se ne može tumačiti drugačije osim nezadovoljstva sa odlukom rukovodstva stranke da se u prvom krugu podrži predsjednički kandidat Đukanović. Apstinenti iz njihovih redova, teško da mogu biti motivisani da se u cijelosti pojave na biralištima u drugom krugu. Dodatno, razlog tome je i predsjednički kandidat Milatović koji opravdano uspijeva da u tom biračkom tijelu zadobije povjerenje kao građanski kandidata.

Dakle,“rezervoar“ domicilnih bošnjačkih glasova nije očekivano „izdašan“ za DPS i njihovog kandidata Đukanovića. Naprosto, malo je vjerovatno da će glasači iz tog „rezervoara“ značajnije promijeniti mišljenje i svoj stav iz prvog kruga. Kako god, taj resurs u idealnoj varijanti ne može obezbijediti više od 1.000 glasova za kandidata Đukanovića.

Sasvim je druga priča kada se radi o potencijalnim glasačima BS iz dijaspore. Pretpostavka je da će najveći broj tih glasača dati glas kandidatu Đukanoviću. Dosadašnja izborna iskustva govore da u najboljem slučaju tih birača ne može biti više od 4.000.

Iz “rezervoara“ albanskog manjinskog naroda ne više od 1.000 Đukanovićevih birača

Još jedan „rezervoar“, na koji Đukanović računa, nalazi se među tradicionalnim biračima stranaka koje zastupaju albanski manjinski narod. Manji odziv ovih birača u prvom krugu je potpuno očekivan. Jednostavno, oni nijesu motivisani za predsjedničke izbore. Svoje političke interese ostvaruju učešćem na parlamentarnim izborima. U najvećoj mjeri mislim da će to tako i ostati. Kako god, Đukanović ne može računati u drugom krugu na više od 1.000 birača iz tog „rezervoara“.

Postoji i još jedan manji „rezervoar“ za kojega mislim da je moguć. To su nezadovoljni birači suverenističkog bloka koji iz različitih razloga nijesu izašli na gladanje u prvom krugu. Ni taj „rezervoar“ nije veći od 1.000 birača.

Đukanović može očekivati oko 40% osvojeni glasova

Sve ukupno navedeni „rezervoari“, ne bi trebali dati više od 7.000 birača. To ukupan broj glasova za Đukanovića u drugom krugu može podići na približno 130.000. Zajedno sa glasovima kandidatkinje Vuksanović-Stanković iz prvog kruga, koje svakako treba pripisati Đukanoviću, to ukupno iznosi oko 140.000, maksimalno 143.000 glasova. Na izlaznost od približno 65%, uz tako ostvaren rezultat, to znači da Đukanović može očekivati oko 40% osvojeni glasova.

Da ne bude zablude, da bi Đukanović pobijedio, uz izlaznost od 60%, mora osvojiti najmanje 165.000 glasova! To dalje znači da mu je potrebno najmanje 42.000 glasova više nego u prvom krugu, uz pretpostavku da 60.000 birača, koji su u prvom krugu glasali druge kandidate, nije izašlo na izbore u drugom krugu!

Do nedelje rezultat u procentima se može mijenjati u slučaju veće izlaznosti. Recimo, u slučaju izlaznosti od 67%, i pretpostavku da je Đukanović popravio broj glasova za 17.000 glasova, njegov rezultat u procentima slabi na 38% osvojenih glasova.

Limitirano biračko tijelo DPS-a

Imajući u vidu slabe koalicione kapacitete DPS-a, treba reći da je biračko tijelo Đukanovića poprilično limitirano. To znači da svaka veća izlaznost isključivo odgovara Milatoviću.

Đukanović je kao iskusan političar, siguran sam, bio upoznat sa činjenicom da je njegov potencijal u prvom krugu bio između 120.000 i 125.000 glasova. Ako je to tako, postavlja se logično pitanje, koji su bili njegovi motivi da se ponovo kandiduje za predsjednika države? Mislim da odgovor leži u činjenici da je u svim svojim analizama kao sigurnog protivnika u drugom krugu pretpostavljao kandidata DF-a Andriju Mandića.

Radi se o kandidatu koji je bio veliki motiv za „suverenističko“ biračko tijelo, i mnogo manji motiv za većinu ostalih birača u Crnoj Gori. Pretpostavka je da su sve kalkulacije u drugom krugu, sa protivkandidatom Mandićem, radili na izlaznost oko 55%.

Manje više je poznato da je paket aranžman predsjedničkih i parlamentarnih izbora politička strategija koja je, ne samo trebala da povrati rejting partije, veći i da DPS vrati na vlast u Crnoj Gori. U suštini, predsjednički izbori su za DPS trebali biti politički „zamajac“ za parlamentarne izbore.

Svu izbornu strategiju i matematiku je „pokvario“ Milatović, koji se „neplanirano“ pojavio na par dana pred izbore. U prvom redu, zahvljujući greškama nekih političkih subjekata, Crna Gora je dobila najboljeg mogućeg protivkandidata kandidatu Đukanoviću. Iako mlad i bez većeg političkog iskustva, činjenica je da Milatović tokom dosadašnje kampanje, za oba kruga predsjedničkih izbora, nije napravio ni jednu političku grešku i da istorijsku šansu vrlo dobro koristi.

Od momenta kada je postalo jasno da će kandidat PES-a biti Milatović, a posebno posle prvog kruga, sekundarni cilj DPS-a na predsjedničkim izborima je postao primarni – borba za održanje rejtinga i uticaja partije u političkoj perspektivi Crne Gore.

To je moguće napraviti isključivo ukoliko DPS i Đukanović u Skupštini Crne Gore zadrže uticaj kojega i sada imaju. Drugim riječima, DPS sa koalicionim partnerima, mora imati najmanje 33 poslanika. Kada se to pretvori u potreban broj glasova, uz sličnu izlaznost, opet dolazimo približno do 38% ili 140.000 potrebnih glasova na parlamentarnim izborima.

Kalkulacija sa brojem poslanika u Skupštini Crne Gore se malo usložnjava zbog izdvojenih biračkih mjesta za partije manjinskih naroda. Sada postaje i mnogo jasnije zašto je dodatni uticaj na partije manjinskih naroda jako važan i zbog čega je jedan od glavih ciljeva kampanje i aktivnosti Đukanovića usmjeren ka njima.

Generalno, ovi izbori prevazilaze značaj izbora za predsjednika Crne Gore. Preciznije, od njih u velikoj mjeri zavisi startna pozicija DPS-a i koalicionih partnera na parlamentarnim izborima, imajući u vidu da će, gotovo je sigurno, noslilac njihove liste biti Đukanović. Između ostalog on je takvu mogućnost i najavio.

Dakle, što rezultat u nedelju bude sa većom razlikom, biće realnija 3/5 politička većina u Skupštini Crne Gore. To je moguće isključivo i samo uz veću izlaznost od one iz prvog kruga i ako Milatović i njegovi partneri u drugom krugu predsjedničkih izbora iskoristi svoje ne male potencijale i rezerve, koji se nalaze među apstinentima iz prvog kruga, gotovo u svim opštinama Crne Gore.

MSc Dejan Abazović
Savjetnik premijera Zdravka Krivokapića u 42. vladi Crne Gore