Analiza „poraza“ fudbalske reprezentacije
piše: Dragan Koprivica
Ako imalo objektivno sagledamo tih 0:1 u Turskoj, doći ćemo do zaključaka koje svi znamo, ali koje, kao i mnogo toga drugoga, namjerno previđamo u želji da svakom očitamo lekciju uz nama svojstven podsmijeh, pa i fudbalerima našeg državnog tima.
Kao prvo, imajući u vidu cjelokupan razvoj sporta, moramo reći da i jezik brojki otkriva mnogo toga. Tako su se na stadionu u turskom Samsunu susrele gostujuća reprezentacija Crne Gore, države sa oko 630 hiljada stanovnika, i Turske, koja ima „svega“ preko 85 miliona građana.
Pritom ne zaboravimo da sama Ankara ima oko šest miliona stanovnika, pa, bez namjere da bilo kog dezavuišemo, recimo da Crna Gora ima stanovnika koliko i neki veći kvart glavnog grada Turske.
Jasno je i koja mašinerija danas stoji iza svakog, posebno vrhunskog sporta, a fudbal to jeste u svjetskim razmjerama. Pa možemo zamisliti koliko finansijskih sredstava stoji iza državne reprezentacije jedne male, prezadužene države kao što je Crna Gora, ili jedne megadržave kao što je prebogata Turska. Pritom naš fudbal u cjelini ima svega nekolike desetine timova, a Turska na stotine u svim rangovima.
Iz svega navedenog, objektivno gledano, na stadionu u Samsunu se odigravala bitka između Crne Gore i Turske, između Davida i Golijata.
A rezultat, minimalni poraz naše reprezentacije na stranom terenu u Turskoj, od svega 0 – 1, realno gledano, zaslužuje pohvalu.
Posebno što je Turska bila i najprijatnije iznenađenje minulog Evropskog prvenstva u fudbalu kad se plasirala među čak osam najboljih, i tek izgubila od Holandije u četvrtfinalu.
Dakle, muški poraz od svega jednog gola razlike na stranom terenu od jedne državne i fudbalske megasile kakva je Turska, može biti okarakterisan jedino kao uspjeh, i sportski, a i na mentalnom planu, jer je dolaskom Roberta Prosinečkog na čelo reprezentacije očigledno mnogo toga dodatno urađeno, a ovog puta i dokazano u Turskoj. Svakako, zasluge Dejana Savićevića su i u tome velike, pri čemu ne treba previđati našu poziciju među narodima i državama, da smo po veličini, njegoševskim rječnikom rečeno, „jedna slamka među vihorove“, ali smo, rječnikom Živka Nikolića, ipak: „čudo neviđeno“.
Jeste da naše reprezentacije, posebno, na primjer, u vaterpolu, postižu briljantne rezultate na svjetskoj sportskoj sceni, čitajući lekcije i mnogo višima od sebe, ali treba objektivno gledati na veličinu naše male zemlje, čiji rezultati bivaju i nevjerovatni, uz sve ne baš povoljne fakte i argumente.
Upravo stoga poraz Crne Gore u Turskoj više je poraz same Turske, koja nije uspjela deklasirati malu fudbalsku naciju u potpuno ravnopravnoj igri, nego se sve završilo tim minimalnim porazom, svega jednim golom razlike, i umalo neriješenim rezultatom.
I treba ponoviti da prisustvo Prosinečkog na klupi očito mnogo znači za našu cjelokupnu reprezentaciju i njene uvjerljivije nastupe, koji tek slijede. Crna Gora je ovog puta napravila i više od očekivanog… Bilo bi, svakako, najljepše da smo šampioni svijeta u svim sportovima, ali za tako nešto postoje i neke objektivne poteškoće, jer tu smo gdje smo…
