Anglosaksonski (Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država) genocid nad indijancima višestruko premašuje nacistički „holokaust“ nad Jevrejima i genocid (neovisne) države Hrvatske nad Srbima

Piše: Milan Gajović

„Veliki Duh je u svim stvarima. On je u vazduhu koji dišemo. Veliki Duh je naš otac, a Zemlja je naša majka. Ona nas hrani i sve što stavimo u nju, ona nam vraća.“ (Veliki Grom, poglavica plemena Bedagi)

„Šta je (zemaljski) život? To je treptaj svica u noći. To je dah bizona u zimskoj hladnoći. To je mala sjenka koja juri preko trave i nestaje zalaskom sunca.“ (Vrano Stopalo,                                                      propovjednik iz plemena Sijuksa -„Crna Stopala“)

„Zrelom čovječanstvu ne trebaju moćne države, nego slobodni narodi.“ (Božidar Knežević, 1862-1905, filozof i pisac)

„Čovječanstvo je veliko, a ljudi mali.“ (Ludvig Berne (Ludwig Berne, 1786-1837 njemački pisac)

Indijanska ontologija se zasniva na vjerovanju u jedno vrhovno biće Vakan Tanku (Veliki Duh, Sveti Duh, Manitu, Velika Tajna, Mistična sila – Bog) koje je u svemu što postoji. Iz Vakan Tanke izvire sva snaga (energija), ona daje čovjeku mudrost i moć iscjeliteljstva. Podrazumijeva vjerovanje u prirodnu mudrost, poštovanje Prirode, sudbinsku uslovljenost Prirodom i dubinsku povezanost sa Prirodom.

Sve je nastalo u vremenu koje se ne može izmjeriti i konačno je i savršeno. Po duhovnoj matrici sjevernoameričkih Indijanaca, svijet je stvoren uz pomoć Sunca i treba da ostane takav kakav je oduvijek bio. Vlada savršen red i harmonija (ravnoteža) sila Svemira i duhova bilja, životinja, prirode i ljudi

Čovjek nije iznad Prirode, nego je dio Prirode i dužan je poštuje i održava sklad i ravnotežu. Svijet nije samo fizički, nego i duhovni prostor u kome čovjek oblikuje, usmjerava i usklađuje sopstveni život u zajednici sa drugim ljudima.

Sve na Zemlji ima dušu. Ovo se odnosi na ljude, životinje, biljke, planine, rijeke, zemlju… Veliki Duh i Priroda pomažu čovjeku darovima koje mu pružaju: Suncem, plodovima biljaka, životinjama… Pripadnici indijanskih plemena uživali su i bili zahvalni na tim darovima, smatrajući ih svetim. Za njih je i bizon svet, jer je dar Velikog Duha čovjeku. 

Zdravlje je ravnoteža duha i tijela. A produhovljenost je osnov za dobro zdravlje:

„U duši čovjeka se neprestano vodi velika, žestoka bitka između dva vuka. Prvi predstavlja zlo: bijes, zavist, ljubomoru, pohlepu gordost, samosažalijevanje, krivicu, grijeh, laž, samoljublje…Drugi vuk, pak, predstavlja dobro: mir, ljubav, vjeru, nadu, dobrotu, ljubaznost, srdačnost, darežljivost, istinoljublje, saosjećanje… Stoga je veoma važno da vodimo računa kojeg vuka hranimo u sebi, jer upravo to određuje naš život i našu sudbinu.“ (Legenda Čiroki Indijanaca)

Suštinska razlika između indijanskog i zapadnog pogleda na svijet najbolje se može sagledati iz pisma Sijetla (oko 1786-1866), poglavice plemena Sukvamiša i Duvamiša, predsjedniku SAD Frenklinu Pirsu, 1854.godine. Ovog poglavicu zvali su Govornik, jer se njegov glas, po predanju, mogao čuti i do kilometra daleko. U pismu se, između ostalog, navodi:

„Kako može da se proda ili kupi nebo i toplina zemlje?…Mi nijesmo vlasnici svježine vazduha i bistrine vode…Svaki je djelić ove zemlje svet mome narodu.. u mislima i u životu mog naroda.

…Naši mrtvi nikada ne zaborave svoju predivnu zemlju, jer je ona mati crvenog čovjeka. Dio smo zemlje i ona je dio nas!…Ova nam je zemlja sveta.

…bijeli čovjek…prema Majci – Zemlji i prema Bratu – Nebu odnosi se kao prema stvarima što mogu da se kupe, opljačkaju i prodaju…Njegova će pohlepa uništiti Zemlju i za sobom ostaviti samu pustoš…Sve je u svijetu povezano…Zemlja ne pripada čovjeku, čovjek pripada Zemlji…Sve je u međusobnoj vezi…Nije čovjek tvorac razvoja života, već je samo vlakno u njemu.

…Naš Bog je isti Bog…On je Bog ljudi i Njegova je milost jednaka i za crvenog i za bijelog čovjeka…Bijeli čovjek će nestati. Možda i prije ostalih plemena…“

Razliku između indijanskog i zapadnog razumijevanja Prirode i čovjeka u njoj, odslikava i sledeća anegdota:

„Službenik Vlade SAD upitao je indijanskog poglavicu „Dva Orla“:

-Vi ste bili svjedok ponašanja bijelog čovjeka 90 godina… u čemu je, po vašem mišljenju, bijeli čovjek pogriješio?

Poglavica je…odgovorio:

-Kad je bijeli čovjek došao u ovu zemlju, Indijanci su upravljali njom. Nije bilo poreza, nije bilo dugova. Bilo je bufala u izobilju, bilo je dabrova u izobilju. Voda je bila čista. Žene su radile svoj posao, vračevi su liječili besplatno…Samo je bijeli čovjek mogao biti tako glup da pomisli kako može unaprijediti takav red!“

Gore navedeno potvrđuju i citati umnih i prvorangiranih pripadnika indijanskih plemena:

„…Zemlja i ja smo jedno…Pravo da raspolaže Zemljom ima samo onaj koji je tu Zemlju stvorio…ja tražim pravo da živim na svojoj zemlji, a vama dajem pravo da živite na svojoj…“ (Žozef, poglavica plemena Čopaniša, pogrešno nazvanih „Probušeni nosevi“)

„…Veliki Duh nam je dao ovu zemlju kao dom. Vi ste imali svoju zemlju…Mi ne želimo vašu civilizaciju. Mi želimo da živimo poput naših očeva i očeva naših očeva…“ (Ludi Konj, poglavica Oglala Sijuksa)

Vlasti i vojske Velike Britanije i SAD, viševjekovnim „demokratskim“ genocidom gotovo su istrijebili Indijance i oteli im zemlju na kojoj su, blagodatnim životom, živjeli hiljadama godina, u harmoniji s Velikim Duhom – Bogom i Prirodom.

Prema popisima, u SAD i Kanadi danas živi oko četiri miliona pripadnika starosjedilačkog stanovništva. A prije dolaska Evropljana, Engleza prije svega, u Sjevernoj Americi je živjelo od 15 do 18 miliona Indijanaca. U 19.vijeku njihov broj je, kao posledica genocida, pao na ispod pola miliona.

Američki istoričar Dejvid Stenard (David Stannard, 1941) smatra da su Indijanci „preživjeli najduži „holokaust“ u istoriji čovječanstva“. U svojoj knjizi „Američki holokaust“ napisao je da je, u Sjevernoj i Južnoj Americi, od Kolumbovog otkrića,  ubijeno između 95 i 114 miliona starosjedilaca?!

Roksen Danbar – Ortis (Roxanne Dunbar – Ortiz, 1938, američka istoričarka, književnica i politička aktivistkinja) je napisala da je „genocid bio svojstvena ukupna politika SAD od svog osnivanja“.

Predsjednik SAD, Endru Džekson je 1830.godine, potpisao zakon o deportaciji i naredio da se jugoistok (današnjih SAD) „očisti od indijanskih plemena“, odnosno od pripadnika pet velikih indijanskih plemena (Čiroki, Čikasau, Koktau, Krik i Seminole).. Sa najplodnije zemlje, svog vjekovnog staništa veličine zapadne Evrope, uz pomoć vojske, prisilno su protjerani, preko prelaznih sabirnih logora, u rezervate na  suvim i pustim predjelima američkog Srednjeg Zapada.

Rezervati su (suprotno zakonu) često spaljivani, a Indijanci i iz njih prinudno iseljavani. Po svojim suštinskim karakteristikama, rezervati su prethodnica koncentracionih logora.

Tako je počelo nestajanje čitavog jednog naroda – civilizacije koja je bila jedno sa Prirodom – Majkom Zemljom. Pripadnici plemena Čiroki, koji su imali svoje pismo, ovaj progon su nazvali „Stazom suza“.   Na toj „stazi“ stradala je četvrtina pripadnika plemena. A od potpunog uništenja spasila ih je vjera u Veliki Duh (Vakan Tanku), kultura i bogata tradicija.

Jedan od ključnih faktora genocidne anglosaksonske (britansko-američke) politike i istrebljenja Indijanaca, tokom kolonizacije Sjeverne Amerike, bile su „evropske bolesti“ na koje su oni bili neotporni. Na primjer, prilikom trampe Indijancima su davani zaraženi predmeti?!

Sredinom 19.vijeka, u Britanskoj Kolumbiji (današnja Kanada) primijenjen je biološki rat nad Indijancima. Pod vidom humanitarne pomoći, pripadnici anglikanske crkve su pripadnicima plemena Irokezi isporučili veliku količinu ćebadi koje su koristili oboljeli od velikih boginja. Zaraza je pokosila starosjedilačko stanovništvo, jer nije bilo imuno na ovu zaraznu bolest.

Indijanci su u SAD stekli pravo glasa tek 1965, a puna građanska prava 1968.godine.

Genocidno, ratovima i nasiljem, širenje Britanske imperije i stvaranje SAD, na isti način, finansirali su  zapadni megakapitalisti – „baroni pljačkaši“. Rihard Levinson – Morus (Richard Lewinsohn, pseudonim Morus, 1894-1968, njemački ljekar, ekonomista i politikolog) u svojoj knjizi „Ratni profiti“ navodi da se „Vol strit (bankarsko – finansijsko središte SAD) boji mira (jer)…rat najbogatijima stvara profit…a…mir (je) nerentabilan“.

A pukovnik Svetozar Radišić, ekspert za psihološki rat, u svojoj knjizi „Nestanak Velikog brata“, piše:

„…Rat je poželjniji od mira, budući da omogućava održavanje ravnoteže američkog društva, obezbjeđuje njegov opstanak i način življenja, uz stabilizovanje nacionalne ekonomije i njenu kontrolu. Osnovna vlast jedne moderne države nad narodom počiva na njenoj ratnoj moći…“

Bezgraničnost licemjerja anglosaksonskih vlasti i njihovih megafinansijera ogleda se i u činjenici da se na dolaru – nacionalnoj valuti SAD nalazi natpis „U Boga vjerujemo“ (In God We Trust). A u pismu ministra finansija SAD Salmona Čejsa (Salmon P. Chase, 1808-1873), iz 1861.godine,  direktoru štamparije novca, između ostalog, stoji:

„Nijedna nacija ne može da bude jaka bez snage Boga, ili bezbedna bez njegove odbrane. Vera naših ljudi u Boga trebalo bi da bude izražena na našem novcu…“?! (Dnevni list „Večernje novosti“, 18.10.2009.)

Viševjekovnim genocidom, milioni indijanskih duša su nasilnim putem, protivno Božjoj Promisli, vraćeni na bestjelesni plan – svijet oblikovanja materijalnog svijeta. Božja Pravda je na njihovoj strani. Zato, i po ukazanjima naših, srpsko – ruskih, Svetih Mati i Svetih Otaca, V. Britanija i SAD ne mogu izbjeći apokaliptični scenario. Indijanci će vaskrsnuti na Zemlji!

„Kada svijet bude umirao, podići će se novo pleme svih boja i svih vjera. To pleme će se zvati „Ratnici duge“. Staviće svoju vjeru u akciju, a ne riječi.“ (Proročanstvo Hopi Indijanaca).

Pročitajte JOŠ:

(VIDEO) DPS-ovci i neodoljivi zov „dubina“: Kad je bal – nek je maskenbal