Antić: Može li biti državnog udara bez države

Piše: Čedomir Antić

Bravo, sudija Mugoša! Odlično, tužioče Katniću! Dobri ste i vi, svjedoci-neradnici!

Počeo je proces stoljeća. Za nedjelo koje se prividjelo prestravljenom Đukanoviću i zastrašenom Dušku Markoviću. Znate li da smo mi Srbi tokom čitave naše istorije ikad pokušali državni udar, a da je samo djelo trebalo kasnije da se dokazuje na sudu!?

Nažalost, nismo uvijek uspijevali, ali da nismo uspjeli ni da budemo u pokušaju primijećeni e, to nikada nije bilo. Možda su neke druge nacije, koje je izmislio Kardelj, imale takva iskustva… Mi nismo. Jadno je sudstvo koje je u ratu sa grupom penzionera iz Srbije, sa narodnim poslanicima, sa nacijom čijem jeziku i kulturi pripada apsolutna većina građana Crne Gore. Još je bjedniji tužilac koji se sapliće pred javnošću s predmetom kao da je na minskom polju. Ili mu se, ne daj Bože, stanje savjesti prelilo na stanje svijesti, pa ne može sebi da dođe…

Ja sam se nekako nadao da se domaće pravosuđe drži crnogorskog režima kao slijepac za ćoravog. Očekivao sam ovu bahatost i udvoričko razmetanje nestručnošću, kukavičlukom, nesavjesnošću i pristrasnošću… Međutim, ta institucionalna dementno-sadistička spremnost da jednog građanina Crne Gore, poslanika u Skupštini, ponize tako što mu sa pet sedmica zakašnjenja zabrane da putuje u Srbiju!?

Dukljanoidi, ne otkrivajte položaje! Ne opravdavajte se tvrdnjom da je pravda na odmoru kada sudija ode da se brčka! A da predsjednik suda, na radost vlasti, ne radi svoj posao. Ja sam mislio da u vrhu režima radi sve samo okato i zubato… Pa spriječili su državni udar u namjeri! Znaju kako ko diše na hiljadu kilometara od dioklejskog Lenglija – sjedišta Agencije za nacionalnu bezbjednost. A ne mogu da blagovremeno riješe jedan zahtjev za privremenim povraćajem putnih isprava. Kad smo već kod toga…

Da li zna Milo Đukanović daje adresa ANB-a „Bulevar revolucije br. 1 u Podgorici!? Pa vi, natovci, slavite revoluciju koja je oborila demokratiju, monarhe potomke kraljice Viktorije koja je ubijala bivše ministre, banove i arhimandrite po Crnoj Gori… A sudite jedan „državni udar u predumišljaju“?!

Umjesto da ih nagradite. Pa ti bi Vas ljudi, optuženi poslanici i penzioneri, ne garantujem za Sinđelića i Jovanovića (oni mi nekako sumnjivo izgledaju, kao da su išli za Đukanovićem 1991. godine) pustili da pobjegnete u Italiju, Britaniju, Emirate…

Ovdje se Milošević svojevoljno zadržao, a danas bi bio zamjenik premijera, samo da Đukanovićevi gospodari nisu htjeli da postane diplomatski i pravni presedan. Đukanović ne može biti ni diplomatski, ni pravni, a ni politički presedan. Njegov značaj na polju kriminalistike je toliki da onemogućava slavu na drugim poljima. Svi dobro znaju da je on za muzej, a ne za zatvor. Samo mogu da zamislim da su se ti, čijem je djelu posvećen bulevar u kome stoluje opasni ANB (od koga, siguran sam, ne drhte jedino kriminalci, međunarodni teroristi i izdajnici), davne 1942. ili 1945. dokopali, recimo, Mila Đukanovića. Šta bi uradili sa vlasnikom sata koji vrijedi kao dva stana u Beogradu…? Ja ne mogu da zamislim, možda bi mogao veliki pisac horora Stiven King…

Ima li ova sudska farsa presedana? Rekao bih da nema.

Knjaz Nikola jeste bio tiranin i operetski vladar, ali branio je krunu misleći da će upravo jednog dana on lično osloboditi i ujediniti Srpstvo. Našao je svog lažnog svjedoka Nastića. A sam se našao Austrougarskoj u času kada je otimala naše sestre Bosnu i Hercegovinu. Za čas, ne toliko dugo da propusti mjesto među vitezovima koji su 1912. oslobodili Peć i Prizren, stari je knez popustio sebičnosti, vlastohleplju i pristiscima… Kako Duško i Milo da popuste? Pa oni ne bi bili na vlasti da nije slabosti. Kao proizvod lične bezobzirnosti i narodnih mana, oni ne mogu jedinog kralja Crne Gore da imitiraju čak ni u njegovom najgorem izdanju.

I dokle ovako…? Ruska Federacija, koja je odigrala ključnu ulogu u uspostavi nezavisnosti Crne Gore 2006. više ne podržava Đukanovića. Dolazak britanske ambasadorke u sjedište Nove srpske demokratije, pored portreta vožda Karađorđa, ispunio me je nadom u pravdu.

Marković i Đukanović imaju toliko iskustvo, ali zar se nisu malo raspitali o istoriji. Ima sila koje su svoju veličinu utemeljile na pravilu da „neprijatelje kupuju, a prijatelje izdaju“. Činjenica je da posle ulaska u NATO nikome više ne treba grupa balkanskih Norijega. A možda Đukanovićev režim ne pada zato što nema dovoljnu specifičnu težinu. On se održava na snazi povjetarca, lebdeći… Zašto bi takav režim bio obaran? I može li biti državnog udara bez države?

Takve vlasti SAD i Britanija mogu i da „zamijene“. Rusija njima neutralnu vladu, recimo, u Moldovi, a oni da dozvole demokratizaciju i „Peti oktobar“ u Crnoj Gori. Eto, „Peti oktobar“, recimo, ne smatramo za „državni udar“ samo zato što su mu dali amin sa „pravog mjesta“. Đukanović je mislio da je imao udjela u tome, ali bio je samo statista. Malo bolje obaviješten od aktuelnog svjedoka sa nezasluženim prezimenom.