Anticrkvenom histerijom truju društvo i sebe, dovešće partije koje zastupaju do nivoa statističke greške

Piše: Boško Vukićević

Koliko god se trudio, ne uspijevam da razumijem odlazeće režimlije, tj. novu opoziciju. Anticrkvena histerija kojom su trovali naše društvo dovela ih je do situacije koju su mnogi analitičari smatrali nemogućom: potučene su na izborima koje same namještaju i potkradaju. I koji im je prvi korak nakon izborne katastrofe? Ponovno sprovođenje anticrkvene histerije…

Mislim, što se mene tiče, neka samo nastave u toj mazohističkoj i samodestruktivnoj misiji; ti kontinuirani napadi na Crkvu, koja tek što ih je strahovito porazila, to vještačko kreiranje nepostojećih slučajeva koji tobože ugrožavaju sekularnost države – samo im se može po ko zna koji put obiti o glavu. Takvim načinom ideolozi anticrkvene misli dovešće partije koje reprezentuju, tek juče potučene na izborima, na nivo statističke greške. I to može biti poželjno i ljekovito u procesu demokratizacije i pomirenja u društvu.

Ipak, dok posmatram te razne šukoviće-adžiće-đuranoviće, itd. kako izgaraju u samoubilačkoj misiji, koristeći sve poznate i nepoznate mazohističke vještine i instrumente, uporno ponavljajući greške koje su njihove korumpirane i autokratske partije dovele na rub propasti, na um mi pada legendarno Radosavovo pismo sinu, koje počinje ovako:

„Sine Mišo, ja ne viđoh veće budale od tebe, koja radi više protiv sebe, do tebe…“