Antisrpstvo kao državna ideologija Crne Gore: Kad progovore mržnja, pakost i zavist
1 min read
Sticanje državne nezavisnosti 2006. godine crnogorski režim prepoznao je izgleda kao idealnu priliku za sprovođenje agresivnog identitetskog inženjeringa u Crnoj Gori.
Samo dobijanje države, sad je to potpuno jasno, očito nije zadovoljilo „moderne“ crnogorske elite, pa su se svojski potrudile da uz državu Crnoj Gori poklone i jednu sasvim novu, uz nju primjerenu ideologiju. I to ideologiju sa, ukratko, središnjom idejom da je cjelokupna crnogorska istorija do današnjih dana bila laž i obmana. Ili kakva „velikosrpska zavjera“ neslućenih razmjera uperena protiv sirotih Crnogoraca. Koja traje, vjerovatno, poslednjih 1.000 godina, a zasigurno i duže. I u tom pogledu svakodnevno saznajemo ponešto „novo“.
Ovu novost moderne crnogorske države i identiteta zaista je nemoguće trezveno analizirati sa objektivnog ili naučnog stanovišta, a da posmatrač odmah ne pomisli da fenomen koji analizira prije svega zalazi u sferu apsurda i patologije, a osnovni predznak mu je negativni i — antisrpski. A to je samo odlika duhovno, ne i brojčano, „malih“ naroda, kakvi Crnogorci u prošlosti nikada nijesu bili. Kakva je to istinski uvreda za samu Crnu Goru!
A kako drugačije sem patologijom objasniti tvrdnje pojedinaca koji danas bolje znaju šta je zaista mislio Njegoš od njega samog, „prevode“ na crnogorski „Gorski vijenac“, ili pišu knjige sa bizarnim naslovima poput onih da je Tesla, u stvari, bio Crnogorac. Primjeri za to su brojni, a kontradiktornosti i nelogičnosti veće od beskonačnih. Tako, na primjer, odmah se da uočiti da ideolozi modernog identiteta zvanično proklamuju potrebu za promovisanjem novog, a istovremeno tvrde da crnogorska istorija traje duže od deset vjekova.
Logično pitanje je šta je po srijedi. Da li je crnogorski identitet nešto novo ili se oslanja na hiljadugodišnju tradiciju? To bi makar za početak bilo nešto oko čega bi valjalo da se dogovore. Ono što je zaista zabrinjavajuće jeste činjenica da država upornom promocijom ovog projekta odreda promoviše petorazredne ili šestorazredne „intelektualce“, koji su na taj način naprasno izbili u prvi plan.
![zastave-Crna-Gora-Hrvatska[1]](http://www.in4s.net/wp-content/uploads/2016/03/zastave-Crna-Gora-Hrvatska1.jpg)
Što predstavlja atak dosad neviđenih razmjera na sam kulturni kod naroda i nanosi neslućenu štetu budućim generacijama. A da je propaganda besprizorna i agresivna, govori i to što su do prije 20 godina svi listovi i časopisi u Crnoj Gori štampani isključivo ćirilicom, sve lokalne novine, kao i svi godišnjaci Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, i đačka literatura u izdanju Zavoda za nastavna sredstva. Dok se danas po državom dekretu sve štampa isključivo latinicom. A da ne govorimo da se školski časopisi koriste kao promotivni bilteni NATO-a i vladajuće partije.
„Konstrukcija nove istorije je smišljena u sklopu državne politike i oficijelne ideologije u Crnoj Gori koja je ovdje utvrđena 1998. godine, kada je DPS napravila taj istorijski zaokret i od stranke koja se zalagala snažno za zajedničku državu Crne Gore i Srbije, postala stranka koja se zalaže za samostalnu Crnu Goru“, ističe u razgovoru za Sputnjik dr Budimir Aleksić, predsjednik UO Instituta za srpsku kulturu u Crnoj Gori.
U sklopu toga, kako kaže, „zasnovana je nova nacionalna ideologija i državotvorna politika bazirana na viziji Crne Gore kao Crvene Hrvatske na učenjima Sekule Drljevića i Savića Markovića Štedimlije. Ta njihova vizija Crne Gore kao jedne neslovenske, nesrpske, crvenohrvatske tvorevine i entiteta razrađena je dakle u cjelokupnosti“, precizira on.
Jedna od najbrutalnijih neistina, po njegovom mišljenju, jeste „da je 1918. Srbija okupirala Crnu Goru“ i da je u Crnu Goru došla „srpska vojska koja je vršila teror“, koja je spalila 5.000 kuća, i ostale „morbidne i monstruozne neistine koje se pripisuju srpskoj vojski“.
U sklopu tog falsifikovanja, tvrdi Aleksić, ide i falsifikovanje Njegoša. „Odnosno, kako oni kažu, ’novo čitanje‘ Njegoša. Njegoševo djelo, Njegoševa ideja i Njegoševa misao pokušavaju se tumačiti u potpuno novom duhu. Njegoš se proglašava genocidnim pjesnikom, pomenimo samo Novaka Kilibardu, Andreja Nikolaidisa i druge crnogorske ideologe koji ga proglašavaju genocidnim pjesnikom“, precizira Aleksić.
Kako dodaje, to se sve radi uz „brutalno izbacivanje iz Njegoševog ’Gorskog vijenca‘ svih sadržaja koji se odnose na identitet toga djela i naroda kome je Njegoš pripadao. Gdje god se pominje srpski narod, srpska nacionalna ideja, srpski junaci, vitezovi… sve se to briše i Njegoš se takoreći obezličava, i u čitankama se samo donosi onaj odlomak iz ’Gorskog vijenca‘ koji se popularno zove — ’San Vuka Mandušića‘“.
Prema njegovim riječima, brojni su i drugi falsifikati i tendenciozna tumačenja istorije.
„Na primjer, kada je Drugi svjetski rat u pitanju, zanimljivo je da su sva književna djela koja se odnose na Drugi svjetski rat, a koja govore o stradanju srpskog naroda, izbačena iz lektire. Kao što je ’Krvava bajka‘ Desanke Maksimović, kao što je čuvena poema ’Jama‘ Ivana Gorana Kovačića, kao što je ’Plava grobnica‘ Milutina Bojića, ’Stojanka majka Knežopoljka‘ Skendera Kulenovića… Sve je to, dakle, izbačeno iz čitanki, kako se ne bi đaci osnovnih i srednjih škola u Crnoj Gori upoznali sa sadržajima onih književnih djela koja u književno-umjetničkoj formi svjedoče o stradanju srpskog naroda u prvom i drugom svjetskom ratu. Dakle, totalno je politizovano školstvo, obrazovni sistem je u funkciji kreiranja nove istorije, nove politike i nove ideologije“, zaključuje Aleksić.
Ovakvu gomilu besmislica, falsifikata i laži odavno nisam pročitao! Da situacija nije ovako jezivo ozbiljna, o čemu govori ovaj idiotski bukvar kojim će se trovati naša nevina djeca, grohotom bih se smijao na ove nebuloze koje iznosi „veseli Titograđanin“!
Išlo se na približavanju srpskom. I počelo je od čika Ljube. Da možda pročitaš što je on pisao o dva različita jezika prije 150 godina. Jedan je zvao srpski a drugi zamisli, crnogorski. I piše on prije 150 godina da je srpski „lep“ i da crnogorski treba „menjati“ da se u budućnosti ne bi razlikovali. Ali to je vjerovatno podvala Montenegrina, no je tačno ovo što danas pišu ovi koji su plaćeni da nestane Crna Gora. A pošto bi i ti volio da ovo bude Srbija više vjeruješ njima no nečemu što je pisano prije 150 godina.
Izvini što ima nas koji nijesmo izdajnici, pa vam to bode oči.
Podgorice, opet nećeš o latinici. Neka nećeš. Pa ja ti zaludu objašnjavah da se jezik razvija i da na tome rade njudi koji se bave jezičkom naukom , već 150 godina. To se radi u svim jezicima i niko se ne vraća unazad. To rade samo nazadni. Vodi se računa o suštini jezika i mudri i učeni ljudi dobro odmjeravaju kada donose odluke o bilo kakvoj izmjeni, a usijane glave sve rade preko koljena.
Antisrpstvo ?
Pa šta je to srpstvo da bi nešto moglo biti anti ?
Nakitio Aleksić fraza kilo i ispade kao neki tekst .
Nijesu to mudrolije, nego samo mali dio riječi koje narod nije prihvato. Da li je sad idealno? Naravno da nije. Za desetak godina, ono što vrijeme ne potvrdi treba promijeniti. Šteta što nemaš priliku da pogledaš kako je to izgledalo prije 150 godina. Iznenadio bi se . Ni slično ovom danas.
Sprdate se riječima koje još uvijek vaši đedovi koriste. To je kao da pljujete nebo.
Ove što se jave, a nemaju pojma o čemu je riječ, ne bi komentarisao.
Crnogorski nacisti uvijek nađu nekog „drugosrbijanca“ koji, kako 1918. godine, tako i danas „za šaku novčanica“ pišu i govore najogavnije gadostii falsifikate o svojem narodu!
„Tvrtko“ i „Podgorica“, petparački „online“ šovinisti na platnom spisku UDBE!
Vuk reče „Piši kao što govoriš“. I mi izbačismo: sjutra, sjeo, nijemac djed, medvjed, i počesmo da pišemo kao što govorimo i vama opet ne valja. E da je Njegošu da ustane i da kaže sjutra i sjeo.
Nije tačno da je 1918-te zapaljeno 5000 kuća nego više i ubijeno od 7 do 8 hiljada uglavnom žena i đece. Možda da je pročitao što je o tomo pisao srpski novinam Jovanović znao bi preciznije podatke..
Podgorico, ne pogađaš , nego razgađaš. Prvo, ne kažeš ništa o latinici, jer nemaš odgovora, pa si udario u proste m, prežvakane mudrolije. 150 godina su učeni ljudi ( lingvisti) radili na jeziku, a ti i slični se hvatate za svaku slamku, ne biste li nešto kobajagi potkrijepili kakvim argumentom. Nije vam smetalo kako se jezik razvijao do prije deset, petnaest godina, a onda ste se kao “jurišnici“ na njega okomili na poklič suludih , neobrazovanih vođa. Najnepismeniji su donedavno upravo bili oni , kao ti danas.
Jezik i gramatiku prepusti onima koji se bolje razumiju od tebe.Ijakavski izgovor kao „sjeo,đed,prađed ,sjekira itd… jednako znače kao i deda pradeda, seo.Ne određuje se granica jezika srpskog sa nepostojećim montenegrinskim na oslovu dijalekata i lokalizama.U svakom jeziku postoji književni i jezik ulice (žargon).Ovo što ti pokušavaš kao i svi Dukljani da jezik lokalizama i ulice promovišeš u taj vaš, je najobičnija šarena laža za neobrazovane,kakvih je Dukljana bar 70 %.
U italijanskom postoji nekoliko dijalekata npr.bareški i brindizijanski koji su totalno različiti od dijalekta kojim se priča u Milanu.Oni se uopšte ne razumiju.Ali je sve to italijanski.Kad smo već kod italijanskog,ja vas Dukljane uopšte ne razumijem kad navodite riječi :lencun,pirun,pamidora,frdžola… (prave crnogorske riječi zar ne) ali to vam je ostalo od okupatora pa da bi se istim dodvorili morate tako da pričate,jer vi ste u stvari pravi podanički mentalitet 🙂
I pored toga, opet vi pričate srpskim.Bilo koji stranac da vas sluša,rekao bi da je to srpski.Kao što i mi ne možemo da uvidimo razliku između njemačkog austrijanskog ili npr.švajcarskog 🙂 Azbuku ste nam ukrali, i jotovanje i palatalizaciju,i padeže,.jer da kradete i otimate to jedino i znate.Ako ste imali CG jezik prije 200 godina,a bili ste slobodni,što ga niste već tada standardizovali nego ste čekali Vuka da to uradi.Nije li i tada postojala „zavjera “ protivu svega crnogorskog ?!Naravno vaša sva „istorija “ je zasnovana na lažima.
Ali nikad nije kasno,vi treba da uvedete gramatiku sa dva padeža,pa se frljajte sa njom do mile volje,e onda možete slobodno da taj vaš jezik nazovete i marskovskim.Naravno,moja djeca neće učiti taj vaš novogovor.
„Nije tačno da je 1918-te zapaljeno 5000 kuća nego više i ubijeno od 7 do 8 hiljada uglavnom žena i đece.“ A za ovo lažeš sram da te bude.
Sad je tek nejasno (ili jasno) , ko su Crnogorci i da li postoje, bilo da su normalne veličine ili da su “velji“. Da postoje, ne bi se odrekli pisma , jer se niko nikada nije tako sramno odrekao svoje bliže i dalje prošlosti. Prva štamparija i prva štampana knjiga na ovim prostorima napisana ćirilicom su izvori iz kojih je potekla riječ koja nas je sačuvala i drugima približila. 500 godina je ta sloboda trajala, čak i pod 500 godina ropstva. A danas su to za nedjelju dana preinačili “ bogovi koji su na tjeme pali“. U školama su nezakonito dnevnike za jedan dan “olatiničili“. Čak i jadnim liberalima ( samoproglašenim crnogorskim perjanicama ) su pamet totalno pobrkali pa su obamrli i više ne znaju ni ko su ni što su. Elem, šta je sledeće? Da li je to da se svi porodični i ostali spomenici razbiju i o trošku države ( a možda i ličnom , jer ne treba sve ni od države tražiti ) novi prave sa isklesanim latiničnim imenima i prezimenima. To bi mogao biti crnogorski New deal na kom bi se uposlilo 40000 akcijaša , predvođenih oduševljenom gospođicom iz parlamenta, ili nekim Migom. Ovo sa pismom je konačno dokazalo da Crnogorci ne postoje, već samo slijepi Srbomrzci , koji nemaju vjere, tradicije i kulture.
Zavist, uvređenost i mržnja su ontološko stanje plebsa, baš kako je praštanje i viteštvo ontološko stanje plemstva. Plemstvo i plebs su duhovne pojavnosti kako u egzistencijalnim, višem smislu – Ličnost, tako i u pojmovnom, univerzalnom, nižem smislu – nacija, država… Tragično i grešno je samoporicanje srpskog plemstva u Crnoj Gori kroz banalnost montenegrinskog plebsa koji sebe unižava i primitivizuje kroz zavist, uvređenost i mržnju, olako i bestidno, bez savesti i svesti, zlurado i bez vere radujući se ukopu predaka i pamćenja, misleći da će, čim se na grob popišaju i kolo odigraju, postati slobodni, postati plemstvo…Nišča jalovost plebsa, rijući njuškom i grokćući pod brnjicom osujećenosti i rasentimana, ne gledajući više u zvezdana nebesa nad sobom, osuđena na skičanje u kaljuzi naherenog obora, premeće i veru i jezik i pismo, zaboravljajući Novozavetnu ,alegorijsku sentencu da se biseri pred svinje ne bacaju…No, proći će vreme uvređenosti i mržnje, a plemstvo će oprostiti i krotkim poljupcem brata zavidni plebs načiniti vitezovima sebi ravnim.Daće Bog Svevečni da bude tako…
Tvrtko ti si smece i ulizica.
Aleksic la..