Apostoli Petar i Pavle – izabrani propovjednici Jevanđelja Hristovog

Besjeda blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija izgovorena na Liturgiji u Cetinjskom manastiru na Petrovdan 2020. godine

Proslavljamo dvojicu prvovrhovnih apostola Hristovih – Petra i Pavla, dvojicu divnih Hristovih propovjednika Jevanđelja, čiji glas se čuje i sluša do kraja svijeta, i molimo se Gospodu da njihovim molitvama i nas utvrdi u vjeri živoj i istinitoj, u vjeri u Hrista Boga našega.

Proslavljamo apostola Petra, koji je prvi ispovijedio Hrista kao Sina Božijega. U Svetom jevanđelju čusmo malo prije taj razgovor između Gospoda i učenika Njegovih (Mt. 16, 13-19). Gospod ih pita: „Šta kažu Judejci, ko sam ja?”, a oni mu kažu: „Neki kažu da si Jovan Krstitelj, drugi da si prorok Ilija, drugi kažu da si prorok Jeremija, Isaija ili neki drugi od proroka.” – „A šta vi kažete, ko sam ja?” Onda je apostol Petar izgovorio riječi: „Ti si Hristos, Sin Boga živoga”, na šta mu Gospod kaže: „Petre, to što si kazao, to nije kazalo tvoje tijelo i krv tvoja, tvoja ljudska pamet i ljudsko znanje, nego Duh Oca moga koji je na nebesima, Sveti Duh”. I onda ga je blagoslovio Gospod i rekao mu: „Ti si Kifa, ti si Petar (što znači stijena) i na tom kamenu ću sagraditi Crkvu svoju i vrata pakla neće je nadvladati” – na toj vjeri koju si ti ispovijedio. To je ta stijena, to je taj Petar, to je taj Kifa, to je ono na čemu je Gospod Crkvu svoju sagradio, i na čemu Crkva Njegova do danas postoji i postojaće do kraja svijeta i vijeka – na tom ispovijedanju Hrista Boga našega, kojega su propovijedali Sveti prvovrhovni apostoli i ostali apostoli, i koga su svjedočili i svjedoče milioni ljudi kroz svu istoriju u toku ove dvije hiljade godina do naših vremena.

Evo i danas smo dobili dva nova svjedoka Hrista Boga našega – našega Bogdana, koji ovako divno pjeva, i Janu – krštene u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, koji će takođe biti propovjednici Hristovog Jevanđelja, kao i apostoli Petar i Pavle, svojim riječima i svojim djelima i svojim životom.

Proslavljamo dvojicu prvovrhovnih apostola koji su posvjedočili Hrista i riječju, ali i svojim životom, svojim stradanjem.

Čuli smo kako je postradao Sveti apostol Pavle. On je kao farisej – učeni, strogi Jevrejin, učenik Gamalaila, čuvenoga jevrejskoga književnika – bio gonitelj hrišćana u početku. Učestvovao je u kamenovanju Svetog arhiđakona Stefana, i krenuo je, kad su se hrišćani razbježali iz Jerusalima prema Damasku i drugdje, za njima da ih goni. Međutim, Gospod ga je od utrobe materine izabrao za sasud svoje blagodati i za svoga svjedoka. I sreo ga je Gospod na putu, i obasjala ga je svjetlost sa nebesa i tada je Savle postao Pavle – osvećen, prosvećen silom Božijom, i postao živi Hristov svjedok. Kako reče u svetoj poslanici svojoj – tri puta je pretrpio brodolome, kamenovan je, gonjen je i progonjen, zatvaran je, prebijan je… Šta sve sa njim nije bilo dok je hodio od Jerusalima do Damaska, od Damaska preko Male Azije, stizao po predanju i u ove naše krajeve, i ovdje Jevanđelje propovijedao, zajedno sa učenikom svojim Titom, stizao do Španije, da bi na kraju svoj život mučenički završio u Rimu, u vrijeme nesrećnoga tiranina i zločinca Nerona. Tamo je oko njegovih moštiju sagrađen veličanstveni hram, hram Svetog apostola Pavla.

Sveti apostol Petar je takođe propovijedao Hrista Gospoda u Aziji i Arabiji, i on je dospio do Ilirika, kako kaže njegovo žitije, i do ovih krajeva, i na kraju i on je mučenički postradao u Rimu, tamo gdje je iz njegovih mučeničkih kostiju i tijela izrastao jedan od najveličanstvenijih hramova danas na zemlji – hram Svetog apostola Petra, gdje su i pronađeni ostaci njegovih moštiju.

Ko ide u Rim, u to sveto mjesto, taj sveti grad, osveštan stopama Svetih apostola i njihovih naslednika, divnih svjedoka Hrista Boga našega, treba da posjeti i jedan i drugi hram, kao i one drevne katakombe gdje su se oni takođe skrivali i sabirali zajedno sa ostalim prvim hrišćanima.

Proslavljamo, dakle, dvojicu zaista vrhovnih učenika Hristovih. Sluge su oni bili Hrista Boga našega, Njegovi svjedoci, izabrani propovjednici Jevanđelja Njegovoga; bili i ostali. Zato nije slučajno da je pored staroga manastira na Ćipuru bio podignut hram Svetog apostola Petra. Otuda i ovaj Petrovdanski sabor na Cetinju, od toga prvoga maloga hrama. Mi smo željeli da obnovimo taj mali hram, ali ovi koji se bave crnogorskom kulturom smatraju da je bolje da ostane ova ruševina, a to misle i za druge velike drevne svetinje. Ali, obnavlja se vjera u duši ovoga naroda, vjera u Hrista Boga našega, a tamo gdje se vjera i duša narodna obnavlja, onda se obnavljaju i sve one svetinje koje su podignute u slavu Božiju i u čast Njegovih Svetih izabranika, Njegovih apostola i Njegovih mučenika, sve do Svetoga Petra Cetinjskoga i Petra Lovćenskoga Tajnovidca.

I njih dvojica su dobili ime po ovom prvom Petru, Petru apostolu. Sveti Petar Cetinjski, čije svete mošti cjelivamo i Sveti Petar Lovćenski Tajnovidac, divni i čudesni svjedok Hrista Vaskrsloga i Njegovoga Vaskrsenja. I jedan i drugi su postradali kao što je postradao i onaj prvi Petar. Treba pročitati poslanice Svetoga Petra Cetinjskoga da se vidi kako je on stra- dao u svoje vrijeme, kako je gonjen i progonjen, čak i ovdje na Cetinju htjeli su da ga ubiju, pa je morao da bježi u Ceklin, da ga tamo Đuraškovići spasu od Donjokrajaca i od Bajica. Isto tako stradao je i Sveti Petar Lovćenski Tajnovidac, i za vrijeme svoga života, ali je naročito postradao poslije svoga upokojenja. Njegov grob, njegovo zavještanje na Lovćenu, srušen je. Prvi put je srušen 1916. godine od okupatora austrougarskih, a onda je obnovljen 1925. godine u vrijeme mitropolita Gavrila Dožića, potonjeg patrijarha srpskoga, koji je kraj Drugog svjetskog rata dočekao u Dahau, zajedno sa Svetim vladikom Nikolajem. On je bio od strane Gestapoa uhapšen u manastiru Ostrogu 1941. godine, po direktnoj naredbi Hitlera! Njega je posebno Hitler optužio zbog 27. marta i njegove čuvene besjede, kada je rekao da treba da se poklonimo pred Bogom i Njemu da služimo, ako je da stradamo da stradamo za slobodu, ako je da živimo da živimo u slobodi. To su bile riječi Svetoga ispovjednika Gavrila Dožića, a toga su svjedoci dva Petra: Petar Cetinjski Čudotvorac i Petar Lovćenski Tajnovidac, čija je crkva na Lovćenu srušena, a on: eno ga, kao što je nekad Petar bijen i progonjen i hapšen, tako je i Sveti Petar Lovćenski Tajnovidac danas uhapšen tamo u zindanu onog paganskog mauzoleja, i čeka Crnu Goru i Crnogorce da ga vrate, da ispune njegovo zavještanje. Jer je rekao: „Ako me ne sahranite u ovom hramu, prokleti bili!” Prokletstvo njegovo je danas na Crnoj Gori. I ovo što se sa Crnom Gorom danas događa je plod toga prokletstva Svetoga Petra Lovćenskog Tajnovidca, koje će trajati sve dotle dok se ne osvešta i ne vrati na Lovćen njegova crkvica, posvećena njegovom stricu Sv. Petru Cetinjskom, i dok se on ne vrati u tu crkvicu saglasno njegovom blagoslovu. Jer, kao što je Sveti Petar Cetinjski u ovome hramu, kao što je i Sveti apostol Petar u onom veličanstvenom hramu u Rimu, tako je i onaj Petar na Lovćenu sagradio hram da bude u njemu.

Divni Božiji ugodnici! I posle njih toliko je bilo onih, u svim zemaljskim narodima, koji su primili njihova imena do naših vremena, i bili takođe svjedoci Hrista Boga našega. Koliko je i kod nas, u našem narodu, onih koji nose ime apostola Petra i apostola Pavla, koliko je u drugim pravoslavnim narodima – kod Jelina, kod Rusa, kod Bugara, Rumuna, koliko je kod zapadnih naroda onih koji nose ta sveta imena i koji svjedoče Hrista Boga našega! Zato smo i mi danas ovdje, da se i mi poklonimo Hristu Bogu našemu, da se pričestimo Tijela i Krvi Njegove.

Apostoli Petar i Pavle su postradali na način na koji je postradao sam Gospod, raspet! Istorija Crkve Božije počinje Hristovim raspećem i nastavlja se raspećem njenim kroz vjekove, do naših vremena. I u naše dane i ovdje kod nas u Crnoj Gori je raspeta Crkva Hristova, ali zato je ona i svjedok Hristovog Vaskrsenja, kao što su bili Sveti apostoli Petar i Pavle i ostalih dvanaest Apostola, kao što su bili svjedoci Hrista Raspetoga i Vaskrsloga milioni, milijarde ljudi, i dan-danas su, širom vaseljene. I svi oni, izvorni hrišćani, pravoslavni, pričešćuju se Tijela i Krvi raspetoga Gospoda i Boga i Spasa našega Isusa Hrista. A i mi, evo, sabrali smo se da se pričestimo Tijela Hristovog posle ovoga svetoga petrovdanskog posta, da se pričestimo Tijela i Krvi Gospodnje, što znači, u stvari, da se pričestimo Boga ljubavi. Ima li veće ljubavi od one da neko život svoj žrtvuje za bližnje svoje? To je najveća ljubav koju je Hristos pokazao, ne samo otkrivši sebe kao Boga ljubavi, nego kao čovjek, od Djeve rođeni Duhom Svetim, posvjedočivši tu ljubav svojim stradanjem, svojim raspećem i neprekidno svjedočeći svojim Tijelom i svojom Krvlju, darujući nama svoje Tijelo i Krv – Sveto pričešće nam darujući, da se pričešćujemo Tijela i Krvi Hristove, ljubavi Njegove. Da se kroz Tijelo i Krv Gospodnju i slavljenje Njegovih ugodnika učimo Zakonu Božjem i da se učimo da hodimo putem Hristovim.

Da hodimo za Njim koji je Put, Istina i Život; da se Njemu jedinome klanjamo i Njemu jedinome služimo, Ocu i Sinu i Duhu Svetome, Bogu našem, kome neka je slava i hvala u vjekove vjekova. Amin.

Izvor: Svetigora br. 303