Autokratsko upravljanje državnim resursima

Piše: Vladan Raičević

Privatizacije javnog dobra u Crnoj Gori rezultiraju neregularnostima na polju interakcije sa građanstvom, ali i besprizornim ponašanjem terenskih radnika koji su prinuđeni da, u cilju očuvanja svojih radnih mjesta, posjećuju domaćinstva kojima je prekinuto napajanje električnom energijom. Nagomilani dugovi koji nerijetko iznose i po više hiljada evra razlog su zbog kojeg elektrodistributivna mreža trpi ogromne gubitke (i pored poznate „podijelimo teret“ nagodbe prema kojoj ovoj kompaniji odlazi dio mjesečnog prihoda vlasnika električnih brojila).

No, ono što zabrinjava jesu zakonske uredbe prema kojima vlasnik domaćinstva kojem je prekinuto napajanje električnom energijom biva praćen, ne bi li bio uhvaćen u snalaženju za goli opstanak. Time se isključeno domaćinstvo želi dovesti u poziciju u kojoj ne preostaje ništa drugo do da se iznađu finansijska sredstva kojima će se podmiriti dug. Ukoliko se pak utvrdi da je riječ o nelegalnoj potrošnji, novčana kazna za takav prestup može dostići i iznos od 3000 evra.

Uz to, važno je napomenuti i da gubici na mreži katkad potiču od nelegalnih sistema u čijem je osposobljavanju učestvovalo samo osoblje ovog preduzeća, zato ne treba da nas čudi to što se crnogorska privreda sve češće poredi sa krmačom koja proždire svoj okot. Riječ je, dakle, o korupciji i protekcionizmu, ali i o tiraniji privatizovanih firmi kojima je, budući da su u nebo izrasle zahvaljujući režimu, sve dozvoljeno, pa i tlačenje onih kojima su tih pet sijalica jedini životni luksuz.

U posljednje vrijeme je u žiži interesovanja potrošnja električne energije od strane fabričkih giganata (koji samo prividno trpe sankcije zbog neizmirenih dugovanja). Javna je tajna — a preporučujem da se javnost obavijesti o gubicima na mreži nastalim tim putem — da firme tajkuna koji su u talu sa režimom nakon legalnog isključenja vrše ponovna, ilegalna priključenja, o čemu zaposleni u Elektroprivredi, prinuđeni da prikrivaju mutne poslove, ćute.

Čak ni to nije kompletna istorija slučaja: naime, isključenja se vrše selektivno, ne počinje se pritom od najvećeg iznosa dugovanja (možete sprovesti anketu među domaćinstvima u Crnoj Gori, onima sa i bez napajanja el. energijom radi provjere tačnosti ove informacije). Problem je i u netransparentnosti poslovanja državnog preduzeća: Prva banka, dijagnostifikovani tumor crnogorske privrede, preko koje se vrše sve transakcije, a koja igra veoma važnu ulogu prilikom utaje poreza i doprinosa (pogađate, opet je riječ o Elektroprivredi). Da li možete, kao sitni poreski obveznik, dobiti informaciju o načinu na koji se i vaš novac usmjerava na nepoznate adrese? Ne. Možete li dobiti informaciju o redosljedu isključenja na osnovu iznosa dugovanja? Naravno da ne. Istina je da je, uzimajući u obzir sve navedeno, riječ o autokratskom upravljanju državnim resursima, bahatoj i neproračunatoj politici dežurnih trošadžija, te još jednoj taktici ugnjetavanja koja, u to sam uvjeren, neće uroditi plodom. Zato zahtijevamo da se objavi lista sa imenima dužnika iz oblasti privrede, premda su nam iznosi dugova pojedinačnih domaćinstava poznati sa spiska članova i simpatizera Demokratske partije socijalista.