Banane i šargarepe

Sonja Biserko koja je izbačena iz MIP-a Srbije zbog diplomatskog diletantizma napala je ambasadora Rusije u Beogradu Aleksandra Čenurina da omalovažava primjenu neusgavnog Briselskog sporazuma i proces predaje Kosmeta Prištini, te da se miješa u „suverene odluke Srbije” tvrdnjom da je pristupanje NATO-u za Rusiju „crvena linija” koju Beograd ne smije da pređe. Potom je Sonja soroševski stala u odbranu Crne Gore, jer zna da je Čepurin ustvari rekao da oni koji uđu u NATO postaju legitimna meta ruskih raketa, pošto Rusija mora da se brani od NATO agresora, pa da time i Podgorica postaje meta. Prirepio se Sonji i Nenad Čanak, (s)lični prijatelj Gospodara, jer Čepurin „ponižava Srbiju”.

Činovnik MIP-a Crne Gore Miroslav Šćepanović se priljubio Sonji Biserko, s kojom je u apsolutnoj NATO ljubavi, jer „stavovi ruskog ambasadora ne odražavaju tradicionalno dobre političke i diplomatske odnose Crne Gore i Rusije”. To je baš i htio da kaže ruski ambasador, da su odnosi između Crne Gore i Rusije loši, zato što su Špepanović i njegov Gospodar prekinuli dobru tradiciju srljanjem u redove NATO zločinaca i priznavanjem Tačijeve narkosecesije, protivno većinskoj volji crnogorskih građana. Po Sonji i Miroslavu diplomatski je ući u alijansu koja je neprijateljski nastrojena prema Rusiji, jer i vrapci znaju štaje njen krajnji cilj, a nije diplomatski kada taj „krajnji cilj” jasno kaže da će se braniti od svakog člana te alijanse. Ulaskom u NATO Crna Gora bi se svrstala među vojno-ekonomske neprijatelje Rusije, kao i Srbija. Zbog licemjernih izjava crnogorskih i srpskih zvaničnika o tradicionalnom prijateljstvu sa Rusijom, iako se oni na djelu svrstavaju u redove njenih neprijatelja, ambasador Čepurin je samo rekao da Rusija zna kako stoje stvari, ali da želi da i drugi znaju da ona to zna. Šćepanović grmi sa nižeg diplomatskog nivoa od ruskog ambasadora (jel’ to evropejska diplomatija?) da stavovi Čepurina „ne izražavaju karakter, principe i ciljeve ruske politike u međunarodnim odnosima”. Upravo je suprotno, jer Čepurinova izjava potvrđuje da je Rusija svjesna da je NATO opkoljava pod izmišljenim izgovorima o prijetnji Irana i nekakvih trideset država koje su opasnost po SAD (gle čuda, sve su te države bliža okolina Rusije) i da su ciljevi ruske politike odbrana od njih, uključujući odbranu i od Podgorice i od Beograda, ako se pridruže onima koji su im razorili zemlju i pobili djecu.

Predsjednik NATO Crne Gore Savo Kentera neće da bude ruska gubernija. Ima pravo. Ne može se istovremeno biti i ruska gubernija i NATO privezak. I još prijeti Rusima da treba da „pripaze na svoj rječnik, a posebno kada komentarišu spoljnu politiku jedne nezavisne države kao što je Crna Gora, jer će ona postati članica NATO-a. i u njoj neće biti prisutna ruska” već samo NATO čizma. Naravno, o NATO rječniku ne reče ni riječi! A da reče makar od koga je to nezavisna Crna Gora? Od američkog ambasadora u Podgorici ili od Gospodara, NA TO i Vašingtonskog zavisnika? Vodi li Podgorica crnogorsku ili američku politiku? A Srbija? Jesu li Dačić i Vučić trčali po predizborne instrukcije u Moskvu ili u Bon i Vašinggon? Što je Nikolić morao iz Moskve da im podvikne da ne koče južni tok gasovoda kroz Srbiju?!

Vašington i Brisel nude Srbiji i Crnoj Gori šargarepu i bananu. A narod gladan, jer samo nude, ali ni to ne daju! Naravno, batinu nam redovno obezbjeđuju, čas ekonomsku, čas diplomatsku, a bilo je i vojne. Za to svako neka se pogleda u ogledalo da vidi je li zec ili majmun! Je li Sonja Biserko, Kentera, Šćepanović ili, možda Čankolizac?

Ako nije, znači da ga je Bog pogledao!