Bazdulj: Adolf i građani
1 min read
Piše: Muharem Bazdulj
Nedugo prije početka pandemije kovid-19, britanski istoričar Brendan Sims, kod nas najpoznatiji po knjizi „Najsramniji trenutak: Britanija i uništavanje Bosne“, objavio je novu i opširnu biografiju Adolfa Hitlera.
U uvodu knjige, Sims primijećuje da je o Hitleru i Trećem rajhu dosad napisano 120.000 knjiga i naučnih članaka, ali da je usprkos tome Hitlerova slika kakva postoji u nauci i široj javnosti ipak nekompletna.
Sims ispisuje biografiju čovjeka o kome je već ispisano toliko biografskih knjiga, ali stavljanjem akcenta na neke aspekte Hitlerovog života i razmišljanja o kojima je dosad manje pisano uspjeva da stvori uzbudljivo štivo koje se povremeno čita poput trilera.
Geopolitički poredak kosmopolitske orijentacije
Moglo bi se o ovoj knjizi pisati iz jako puno perspektiva, ali meni su iz nekog razloga naročitu pažnju privukli citati iz pojedinih Hitlerovih govora i javnih nastupa gdje se jasno vide patološke razmjere njegovog antisemitizma.
Na jednom sastanku sa Gebelsom i Rozenbergom, recimo, Hitler je govorio ovako: „Jevrejski geopolitički diskurs nacionalistički je mit u opreci sa stvarnošću i zbog te opreke nije moguće konstituirati jasan i trajan geopolitički poredak kosmopolitske orijentacije“.
Objašnjavajući na sastanku sa ključnim ljudima NSDAP-a zašto je važno da se neke knjige povuku iz biblioteka i unište, potencirao je „kanibalske stihove jevrejskih pjesnika“.
Na partijskom mitingu u Nirnbergu 1937. Hitler grmi: „Taj kancer, taj melanom na tkivu herojske njemačke zemlje nešto ili neko hrani. I da, to su liberali, koji poput uglijkohidrata poje i doje rak jevrejskog fašizma“.
Nakon abdikacije kralja Edvarda VIII, za koju je bio uvjeren da je rezulatat jevrejskih spletkarenja, u jednom intervjuu Hitler pojašnjava: „Ukoliko se ovi trendovi nastave vrlo skoro ćemo imati situaciju u kojoj će jevrejski nacionalizam moći bitno značajnije utjecati na ove prostore, nego do sada.“
Naposljetku, prilikom jedne Musolinijeve posjete Berlinu, Hitler mu kaže: „Nacionalizmi imaju svoje cikluse. Osim jevrejskog. On je trajan.“
Mala rokada
Čitalac se možda već pita, šta je ovom Bazdulju? Ono, jest mu ova kolumna na Preokretu, eklektična, ali šta je sada našao da piše prikaz knjige, uz to još kod nas i neprevedene. Dobro, priznajem, cijela ova priča je mali trik. Knjiga zaista postoji i sve ono što sam napisao o njoj stoji, ali navedeni citati nisu zaista Hitlerovi. Oni su tu zarad eksperimenta. Svi su oni zapravo preuzeti iz javnih istupa istaknutih regionalnih intelektualaca i umjetnika, uz vrlo malu „rokadu“. Naime, tako gdje je stajao pridjev „srpski“, ja sam stavljao riječ „jevrejski“.
Izvorne citate potpisuju Nerzuk Ćurak, Mile Stojić, Dragan Bursać, Dragan Markovina i Milorad Popović. Ništa u njima, ponavljam, nije mijenjano osim što je pridjev „srpski“ zamijenjen pridjevom „jevrejski“.
Ako su čitaocu u izmijenjenoj varijanti bili grozni i odbojni, trebalo da bi da se preispita ako mu u originalnoj varijante zvuče manje grozno i odbojno. Ljudi koji su ove rečenice napisali ili izgovorili nisu na glasu kao nacionalisti, nego baš naprotiv.
To je zapravo u cijeloj priči najstrašnije. Ta vrsta antisrpskog sentimenta je toliko neosviještena, da ljudi u tome više ne prepoznaju nešto problematično.
Zamislite da neko krene da piše o „kanibalskim stihovima bošnjaških (ili hrvatskih) pjesnika“, da neko kaže kako svi nacionalizmi imaju svoje cikluse, a samo albanski je trajan, ili da neko bilo koji narod nazove kancerom na tijelu neke junačke zemlje. Teško je to i zamisliti. Dobrica Ćosić je s razlogom bio izložen kritikama kad je o Albancima pisao kao o „socijalnom, političkom i moralnom talogu tribalnog varvarskog Balkana“. Imam osjećaj da neko napiše takvu rečenicu o Srbima da bi dobio samo aplauze.
Sabor Srba negrađana
Čak su i navedeni citati maltene pronađeni po metodi slučajnog uzorka. Velehvaljeni govor Nemanje Batričevića na mitingu Đukanovićevih pristalica ima u sebi i ove rečenice: „Da pošaljemo poruku našoj braći Bošnjacima, Muslimanima, Albancima i Hrvatima, koji već danima strijepe u svojim domovima – vi nijeste sami. Zajedno s vama strijepe i Crnogorci i građanski orijentisani Srbi.“
Praktično svim brojnijim etničkim grupama u Crnoj Gori ovdje se u cjelini daje pravo postojanja, uz jedan izuzetak. Tu su skupa (svi) Bošnjaci, Muslimani, Albanci, Hrvati i Crnogorci, a mjesta, eto, ima i za Srbe, ali samo ako su „građanski orijentisani“.
Legitimno je, dakle, biti Bošnjak, Musliman, Albanac, Hrvat i Crnogorac i ne biti „građanski orijentisan“, ali je biti Srbin legitimno samo ako si „građanski orijentisan“.
To dolazi iz iste one matrice koja je učinila da cijeli niz „regionalnih mirotvoraca i kosmopolita“ kad žele da pokažu kako su široki obavezno javnosti stave do znanja da nije sve u Srbiji i sa srpskim narodom jezivo, grozno i mračno jer, eto, postoje Sonja Biserko i Žarko Korać.
Niko ne spori ulogu srpskog nacionalizma i Miloševićeve politike u raspadu Jugoslavije i ratovima koji su ga pratili. Malo je fenomena u novijoj istoriji koji su opširnije obrađeni u naučnoj literaturi i medijskim prikazima. Milošević je umro u zatvoru, Karadžić i Mladić su osuđeni za (između ostalog) genocid, sa kaznom doživotne robije, desetine i stotine počinilica ratnih zločina nad nesrpskim stanovništvom osuđeni su na cijelom nizu sudova, između ostalog i na sudovima u Republici Srbiji.
Ipak, skoro punih četvrt vijeka od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, takozvana intelektualna krema regiona nije u stanju da iskorači iz pakla intelektualne i moralne lijenosti ilustrovane ponavljanjem floskula i predrasuda.
Ako bi u budućnosti kod korištenja pridjeva „srpski“ barem razmislili kako bi im rečenice zvučale da je umjesto njega pridjev koji se odnosi na neki drugi narod, možda bi im i mišljenje te zaključci bivali malo tačniji i precizniji.
Izvor: Preokret
Bazdulj, ime ti ga daje!
Niko ne treba da napada Srbe ako ih, i kako ih Bazdulj brani“ !
„… desetine i stotine počinilaca zločina nad nesrpskim stanovništvom“, pa onda „genocid“ u kontekstu!?
Dva su tu skrivena nagradna pitanja, čik pogodi: Ko su počinioci, izvršioci zločina i genocida???
Dobri naš pisac nije čak htio, opravdano valjda (!?), da se bakće sa trivijalnostima, da imenuje počinioce kako se to, jel de, podrazumjeva : S r b i … SRBI, dabome.
Njegova tanana priroda literate ne trpi govor o „očiglednostima“ i banalnostima “ neupitnog“ srpskog zlocinstva!
Nemam živaca … Puštite me Bazdalja! !!
… Otvorena mržnja me ljuti, potuljena me vrijeđa!
Otvorenu nekako i mogu i da izdržim.
Bazduljavu ne!
… Dobri moji i naivni Srbi. Nedorasli lukavstvu, pretvornu čovjeku!
Sjutra ćemo negdje pročitati i da je Bazdulj četnik,da je Ante Tomić četnik. Kako je Bazdulj na majstorski način razobličio antifašizam Nemanje Batrićevića.
U ovom kontekstu valja reći, da se njujorško-londonsoko-moskovska Kominterna, Hitlerov nemački Rajh i zločinački NATO pakt pod okriljem evropskih i američkih imperijalista-trijalista, našao na istom protivsrbskom programu u udruženom zločinačkom poduhvatu u tragičnom dvadesetom stoleću.
Imajući na umu, da su Nemci u Drugom sv. ratu rasparčali etničku teritoriju srbskog naroda i dali je svojim saveznicima Hrvatima, Albancima, Bugarima i Madžarima. Nemci su stanovnike Crne Gore proglasili za poseban narod, u stanovništvu Južne Srbije videli su Bugare. U bosansko-hercegovačkim poturčenjacima videli su Hrvate. Takođe, Nemci su u svemu prihvatili hrvatsku ustašku tezu da na području tzv. Nezavisne Države Hrvatske nema Srba, nego da su to pravoslavni Hrvati. Od srbske Vojvodine Nemci su hteli da naprave novu državu koja bi se zvala “Dunauland”. Takođe, dali su Albancima srbske istoriske pokrajine Kosovo i Metohiju, što im je dala i srbofobična Komunistička partija Jugoslavije. Nemci su bili protiv kralja Petra II i monarhije, kao i tzv. „veliki kadrovi“ Kominterne u Njujorku, Londonu i Moskvi. Protiv Kralja Petra II i protiv Srba monarhista bili su i anglo – američki masoni, predsednik Frenklin Ruzvelt i premijer Vinston Čerčil…
Prema izvesnim dnevničkim beleškama Richard-a Breiting-a, koje su objavljene u knjizi “Tajni razgovori sa Hitlerom – Novootkriveni intervjui iz 1931”, Hitler je doslovno rekao:
“Mađarska će biti naš prirodni saveznik, jer je i ona rasparčana Versaljskim mirom kao i Nemačka… Transilvanija i Vojvodina su mađarske teritorije… Međutim mi nećemo zaboraviti da jaka nemačka manjina živi na ušću Save i Dunava… Beograd je bio i još je tvrđava princa Evgenija… Bratislava i Zagreb su predgrađa Beča. Narod tamo mora da uči nemački jezik i da tako oda respekt Nemačkoj…
Nećemo se odreći bivših austrijskih teritorija Trsta i Istre… Dalmacija i preostali deo Balkana doći će pod italijanski uticaj. Naš najbliži saveznik na jugoistoku Evrope biće Bugarska. Makedonija je bugarska teritorija. Bugarska mora imati izlaz na Jegejsko more…
Ukratko, Austrija, Švajcarska, Belgija, Jugoslavija, i Čehoslovačka moraju nestati kao države…“ ( Vidi: Secret conversations with Hitler. The Newly-discovered 1931 interviews. Edited by Edward Calic, New York, The John Day Co., 1971, str. 191).
Za ostvarenje nemačkih osvajačkih planova i namera na Balkanu, Hitleru
su glavna smetnja bili Srbi, doslovno je rekao:
„Mi ne smemo nipošto dopustiti da na Balkanu postane nadmoćan jedan narod koji smatra da ima svoju političku misiju. Srbi su jedan takav narod. Oni su pokazali veliku državotvornu snagu i imaju dalekosežne ciljeve, koji dopiru čak do Jegejskog Mora. Ne čini, mi se pametno da ovaj narod još posebno ohrabrujem u njegovim težnjama…“ (Vidi: Hermann Neubacher, Soderauftrag Suedost, 1940-1945, – Bericht eines fliegenden Diplomaten. Musterschmidt-Verlag, Gottingen, 1956, c.158).
Takođe, imajući u vidu da je Brozova velikohrvatska, fabijansko-bundističko-boljševička, intermarijumska neblagodarna buržoaska i robovlasnička tvorevina NATO-Jugoslavija krajem HH stoleća postala zavojevački eksperimentalni poligon NATO pakta, gde su se oduvek sukobljavali interesi velikih sila, kao što je slučaj i danas usled intezivnog političkog, ekonomskog i psihološkog rata koji je objavljen Srbima do istrebljenja, direkno i indirektno, preko belosvetskih taloga tzv. „velikih izabranika“ i tzv. „velikih kadrova“ evropskih i američkih imperijalista-trijalista i njihovih tajnih i javnih struktura i podzemnih organizacija i pokreta svake vrste u Beogradu-Josipgradu i Podgorici-Titogradu.
Polazeći od činjenice da kreatori globalnog haosa i organizatori konspirativnih, reakcionarnih i revolucionarnih tajnih i javnih podzemnih pokreta i organizacija rade daleko od očiju javnosti, preko izvesnih idolatriskih, ezoteriskih i okultnih struktura, da bi uspostavili jednu svetsku vladu sa sedištem u Njujorku u Sjedinjenim Američkim Državama, pod hegemonijom zapadno-evropskih i američkih imperijalista-trijalista, koji donose dramatične odluke u zapadnoevropskoj i američkoj spoljnoj politici protiv Srba, tradicionalnih saveznika Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije u korist terorističkih pokreta na Balkanu i svetu – “These CFR/TC members head State Department bureaus where dramatic shifts in American foreign policy to work against allies of the United States and in favor of revolutionary forces…” (Vidi: Editorial
Staff, Say No! To the New World order CFR/TC, Metairie, LA., U.S.A, 1985).
Takođe, činjenica je da su evropski i američki imperijalisti-trijalisti spremili plan u drugoj polovini devetnaestog stoleća da srbski narod izbrišu iz grupe evropskih naroda (Vidi: Pierre Virion, Bientot un gouvernement mondial?– Une super et contre-eglise, Paris, France, 1967).
BRAVO GOSPODINE BAZDULJ
I POZDRAV
Dobrica Ćosić je s razlogom bio izložen kritikama kad je o Albancima pisao kao o „socijalnom, političkom i moralnom talogu tribalnog varvarskog Balkana“.
NISTA NIJE POGRESIO u ovoj tvrdnji. Ja mislim jos gore o njima.
Ne bih na Bazduljova pleća prebacivao teret kojim bi neki čitaoci rado da ga diskredituju jer zaboga nije dovoljno Srbin. Doći će vreme, nadam se skoro kada ćemo o liku i delu Slobodana Miloševića moći slobodno i lišeni preteranog patosa, kritički diskutovati. Na kraju krajeva lik i delo Slobodana Miloševića je znatno bitnije u kontekstu globalne istorije njegovog doba nego li lokalni odijek prepričan u mahalskom ključu. Za sada je ono na čemu Bazdulj insistira ( ne vidim njegov vrednosni sud o presudama 😉 ) je više nego dovoljno za ovaj istorijski trenutak. Imamo sasva dovoljno neprijatelja da bismo odbacivali ispruženu ruku nadam se iskrenog prijatelja.
NEvjerovatno je kada se radi o ratovima bratstva i jedinstva iz 90- ih uvijek kao sinonim za te događaje predstavlja Milošević a ne recimo Tuđman i Kučan, kao secesionisti odnosno pobunjenici. Ustav SFRJ je dozvolio otcijepljenje bilo kojoj republici ali uz saglasnost svih drugih republika. Što nije bio slučaj. Ustaška tuđmanovska vlast izbacuje iz Ustava SR Hrvatske Srbe kao konstitutivan narod što je samo po sebi teški politički zločin. Da podsetim 45 je bila opcija za Srbe u hrvatskoj teritorijalna autonomija ili konstitutivnost kako se neko od mudrih hrvata dosetio. Tuđman 92 mrtav hladan izjavljuje na tv i skupovima hdz bukvalno da mi nismo htjeli rat ne bi ga ni bilo. Dakle fašističko izbacivanje iz Ustava Srba nelegalno otcijepljenje. Međutim zapad je njih proglasio legalistima a ostatke zaklanog srpskog naroda u hrvatskoj pobunjenicima kao imiloševića. Na zapadu ništa novo. A Bazdulj je iz Travnika, pa s obzirom na evoluciju koju doživljava u BG mislim da je i dobar odakle je. Ima potencijal da još uznapreduje sa osviještenošću odnosno istinom.
bravo crni
Bazdulj,
čestit, savjestan, objektivan.
Ovakvi treba da budu nezavisni
intelaktualci.
Kad Muharem, drug svojih drugova, kaže da „niko ne spori ulogu srpskog nacionalizma i Miloševićeve politike u raspadu Jugoslavije i ratovima koji su ga pratili“, onda je sasvim jasno da se on ni po čemu ne razlikuje od onoga što je sam nazvao „takozvana intelektualna krema regiona“ koja “ nije u stanju da iskorači iz pakla intelektualne i moralne lijenosti ilustrovane ponavljanjem floskula i predrasuda“.
Da nije tako, on bi mogao znati ono što je pre nešto više od četiri godine objavljeno na linku
http://rs.sputniknews.com/autori/20160811/1107718175/Zasto-su-mediji-precutali-da-je-hag-oslobodio-milosevica.html
Da ne bih prepričavao šta tamo piše, prilično opširno, ali i da one nervoznije ne bih uzalud tamo slao, preneću ovde samo neke navode:
„Odluka Haškog tribunala da pokojnog Slobodana Miloševića, bivšeg predsednika Srbije i Jugoslavije, oslobodi svih optužbi za ratne zločine navodno počinjene tokom rata u Bosni, ponovo dokazuje da bi sve tvrdnje NATO-a o takozvanim „zvaničnim neprijateljima“ trebalo prihvatati ne s velikom, već s ogromnom rezervom…
Zaključak Haškog tribunala — da je jedan od najvećih političkih demona naše ere, zapravo, nevin čovek koji nije počinio zverstva i zločine za koje je optužen — trebalo je da bude jedan od glavnih naslova u svim svetskim medijima. Ali nije.
Čak je i sam Hag odlučio da zaključak o Miloševićevoj nevinosti „sahrani“ negde duboko u tekst presude lideru bosanskih Srba Radovanu Karadžiću, dugom 2.590 strana. Karadžić je, podsetimo, u martu 2016. godine proglašen krivim za genocid (u Srebrenici), ratne zločine i zločine protiv čovečnosti.
U Hagu nije bilo ni zvanične objave da je Milošević nevin, ni konferencije za novinare tim povodom. Jedini kome treba da zahvalimo za to „otkriće“ je predani istraživač i novinar, Endi Vilkokson, koji je na haški zaključak o nepostojanju Miloševićeve krivice naišao tokom pažljivog čitanja presude Karadžiću“.
…
@ Ilija Petrovic
U pravu ste i vreme je opomenuti Bazdulja.
Dobro pise, volim njegove tekstove.
Ali, sto je „drug svojih drugova“ pa usput
obavezno okrivi Milosevica je nedostojno.
Muhareme, ovo je dobra prilika, procitajte,
otvorite gornji link i pisite nam.
bolje da nista nije napisao
@Ilija Petrovac,e sad na ovakav prosrpski tekst sjajnog pisca Muharema, koji je istina u sferama antisrpske posasti od tramvajdvojkasa i onih Basarinih 88 ,pa do raznih „komitskih“ sarlatana i mila razocaranog Srbina i njegov klike,vi ste nasli zametnu u recenici o Milosevicu.To mi lici na ono“gladan sam ali ova koasica Koji sam dobio je mnogo iskrivljena“
Momče Soorvival,
Ozbiljan intelektualac, makar to bio i „sjajan pisac Muharem“, kad nešto piše, naročito nešto čemu posvećuje svoje znanje i svoj ugled („sjajni pisac“), nešto čime želi da oplemeni svoje čitaoce, mora misliti o svakoj reči koju će napisati.
Rečenicom o Miloševiću on je dao za pravo onoj kravi što je dala punu kofu mleka, ali se, gladna malo iskrivljene kobasice, malo ritnula i sve prosula.
Još “da se vi školovani nešto pitate”hahaha
Hvala vam za vaš komentar.
Slažem se sa vama. A kako nemam uvida pa zato i uslova da sve okolnosti rastakanja Jugoslavije provjerim, ja se služim apstraktnim mišljenjem na sljedeći način. Principijelno ne vjerujem da je za rat potrebno dvoje. Mislim da je Muharem toj ideji blizak. Ali, to ne postoji u životu. Postoji samo prvo napad pa onda odbrana. Bez obzira što tako mislim, ne bih volio da postanemo narcisoidna kultura ali je to teško izbjeći.
Samo Srbi opraštaju svojim dželatima trajno, drugi ih progone doživotno. Nas Srbe naši dželat progone doživotno. Sve zasluge za ovaj neosvoješteni antisrbizam idu hrvatskoj ustaškoj ratnoj televiziji koja je uvela antisrbizam u medijski i javni prostor Stanje u ek yu je takvo kao da naprosto ratovi protiv srba još traju. Što je i istina samo traju bez lame i noža.
Bazdulj sjajno piše, uvijek se oduševim tekstovima, ali i nasmijem prezimenu!U vezi jednoh od navedenih; U emisiji „Bujica“ proustaškog voditelja Velimira Bujaneca sa zagrebačke Z1 televizije, bivša perjanica bivšeg režima, Milorad Bokser Popović, priznao je da je na Cetinju 1991. godine, jedna od najpopularnijih pjesama bila upravo „Bojna Čavoglave“ u izvođenju Marka Perkovića Tompsona.Rekao, između ostalog, i sljedeće: – Pored pjesme koja je slavila odbranu Sarajeva, u cetinjskim kafićima se slušala i „Bojna Čavoglave“ od Tompsona. To je bio jedan vid inata, zaključio je Popović. Cetinjem je kružila anegdota da najbolje pjesme Bokser piše u rukavicama, ali niko od Cetinjana da se javi i riješi dilemu, je li Bokser zaista završio osnovnu školu ili su ga išćerali?
Brat je mio koje vjere bio..
M.Bazdulj je jedan od najvecih SRBA.
Vise pise,misli i govori SRPSKI nego mnogi “pravi”Srbi.
Crna Gora Srbija RS RSK jedna familija.
A ne bi ste Hrvate u braću?! Ne biste voljeli Anta Tomića ka ovog Bazdulja?!
Brutalno.
Zaista, trebalo bi da počnemo energično da reagujemo i kažnjavamo uvrede koje nam se nanose.