Beba (opet) na pozajmici
1 min readPiše: Jovan Lakićević
Prođe i dostojno obilježavanje Petrovdanske (Sekuline) skupštine, uz pompeznu diobu 12.-julsskih nagrada za Dvor zaslužnim laureatima, i usputnim danonoćnim poćerama za ozloglašenim četnicima, na čijem čelu jaše omrznuta okupatoska SP Crkva…Ali, srediće oni njih, kad-tad!
Prođe, dakle, i Petrovdan, a crnogorski svemoćnici se i ne oglasiše povodom zahtjeva i očekivanja Mitropolije crnogorsko-primorske SPC da im se konačno kaže kakva je sudbina zakona o progonu Pravoslavlja iz Crne Gore…
Naši crkveni velikodostojnici, pametni, obrazovani i časni ljudi, ali sa malo, ili nimalo političkog iskustva u ovim vučjim, vunenim vremenima, predugo su vjerovali da se sve može popraviti u međusobnim razgovorima, kako bi se izbjegle sve dublje, prijeteće podjele u crnogorskom društvu. I, kako bi nas, bar ovoga puta mimoišlo ono najgore, što smo 41. već preživjeli.
Budući da se po svojoj misiji čitavog života susreću sa vjerujućim, pa, dakle, po pravilu, i čestitim ljudima, očito nijesu znali s kim imaju posla: sa mafijašima ogrezlim u korupciji, kriminalu i pljački sopstvenog naroda, kojima ništa nije sveto i kojima se ništa ne može vjerovati!
Kao mirjanin, upozorio sam naše crkvene velikodostojnike još prije skoro tri mjeseca, na ovom Portalu, da su bilo kakvi razgovori i pregovori sa osobama koje su stvarale današnju Sekulinu Crnu Goru – ispod dostojanstva naše svete Crkve. I da nemaju svrhe, jer je na sceni izvođenje plana o razbijanju i protjerivanju Pravoslavlja iz Crne Gore i stvaranju „katoličkog bedema“ duž Jadrana, od Slovenije do Grčke(Starčević+Vatikan od prije 150 godina!). A sam „zakon“ je bio osnova ovoj zakulisnoj i besramnoj raboti… Ali, valjda je trebalo bar pokušati.
Rekao sam tada, koliko se sjećam, da je „zakon“, izglasan u simbolično, vampirsko vrijeme, da bi se uz pomoć ozakonjenog nasilja protjeralo sveštenstvo SPC iz hramova, a oni potom ustupili, za početak, kobajagi, „pravoslavnoj crnogorskoj“, a odmah potom – unijatskoj, pa katoličkoj crkvi! Pa zar progon sveštenstva nije već počeo uskraćivanjem boravka u C. Gori sveštenicima iz drugih srpskih krajeva, uglavnom izbjeglica?
Još ranije, takođe na ovom Portalu, skrenuo sam pažnju našoj pravoslavnoj javnosti na boravak tri montenegrinska čelnika prošle godine u Vatikanu, i njihove razgovore o realizaciji ovog nauma sa njegovom „dubokom državom“. Da je sve to išlo bez znanja i pristanka aktuelnog Pape Franja, svjedoči i njegova bezrezervna podrška našoj Mitropoliji SPC u vrijeme donošenja „zakona“, kao i njegovo nedavno otkazivanje posjete C. Gori. Uostalom, šta će Papa sa deklarisanim i osvjedočenim bezbožnicima?
O projektu unijaćenja C. Gore, nedavno je objavio studiju i ljubljanski institut IFIMES, u čijem su direktorijumu, gle čuda, dvojica „branitelja i čuvara“ pokojne Jugoslavije, Stipe Mesić i Budimir Lončar!
„Sada je na redu projekat unijatizacije, Crnogorske pravoslavne crkve, kaže se u tekstu, prema kojem bi pravoslavni vjernici CPC zadržali „istočni obred“, a vrhovni poglavar bi im bio rimski Papa! Time bi se riješilo kanonsko priznanje kanonski nepriznate CPC.“ Ako uspije u C. Gori, sličan model bi bio primijenjen u Hrvatskoj i na Kosovu…
Podsjetiću čitaoce Portala i ovom prilikom, da je u ime države , konkordat sa Vatikanom, prije 9 godina ( de fakto) potpisao predsjednik Vlade, Igor Lukšić, a u ime CPC je za tu radnju pripremljen Mirašev vladika Boris Bojović, koji je po tri godine proveo u Kijevu i u Vatikanu!
Dok mi branimo svetinje – ode nam vjera! S toga sam u mom Kolašinu, zimus na litiji, osokoliko moje zemljake da nam parola bude:“NE DAMO VJERU, NE DAMO SVETINJE!“
Najzad, znaju aktuelni upravnici Montenegra da su im glavni protivnici na budućim izborima desetine i stotine hiljada „litijaša“, a ne još uvijek razjedinjena opozicija.. Zato su svoju razornu predizbornu paljbu, dva mjeseca prije izbora, usmjerili na Crkvu i njene čelnike. Kao da su samo čekali one nekolike Mitropolitove rečenice: „Pa nećemo, valjda, glasati za one koji nas ponižavaju, hapse i prebijaju i koji hoće bezakonim „zakonom“ da nam uzmu svetinje!“
To je najmanje što se u datoj situaciji moglo reći i što je crnogorska pravoslavna javnost od svoje Božje Crkve i očekivala!
Mitropolit nije rekao – za koga treba, već za koga – ne treba glasati!
Odgovor aktuelne vlasti bio je bučan, ali jadan i prizeman, kako i priliči nalogodavcima, a kako se moglo i očekivati.U režimskim glasilima , u intervjuima, ali i tvorevinama dežurnih lajavaca, pojavili su se tekstovi, čak i pjesmuljci ostrašćenih, po diktatu, anonimusa, koji bi da diskredituju Patrijarha, Mitropolita, vladike i druge čelnike SPC.
Po sadržaju i terminologiji, sve to smrdi na izvjesnog Bebu, najbolje rangiranog konobara u jednoj moćnoj inostranoj službi! Taj je za sobom ostavio crne tragove, gdje god se pojavio u poslednjih dvadesetak godina. Od ubistva Z.Đinđića, pa preko „Sablje“, do mučke likvidacije „Zemunaca“, pa potom na suđenju navodnim ubicama premijera… Bije ga glas da je u vrijeme boravka u Podgorici neposredno „usmjeravao“ dva glsila iz Beograda, „TV Pink“ i „Informer“ nanoseći nemjerljivu štetu, ne samo opoziciji, nego i demokratizaciji Crne Gore. Upućeniji su u smjehotvornom „državnom udaru“ u C. Gori prije četiri godine, prepoznali Bebin rukopis.
Sudeći po nekim tekstovima, gdje se Mitropolit pominje kao „pukovnik Udbe“ (Bebina konstrukcija) izgleda da je Beba kao provjereni adut DPS iznova na pozajmici u predizbornoj kampanji! Ako je vjerovati onoj latinskoj maksimi da se„sličan sličnom raduje“, to će obradovati mnoge Poglavnikove obožavaoce iz trenutno vladajuće partije!
Ne bi, ipak, trebalo da se previše zanose, jer se od vremena kad je smišljen „državni udar“ u Podgorici, štošta u Crnoj Šumi, ipak, promijenilo!
Pročitajte JOŠ:
Marković: Završni čin iliti „sahranjivanje“ Milorada Nikčevića, Novaka Adžića i Bobana Batrićevića
„NE DAMO VJERU, NE DAMO SVETINJE!“