Bečić u buntu

Bečić, dakle „naš“ Aleksa, eksplicit stao na stranu subotnjih, demokratskih i protesta u duhu bunta, koje uglavnom čine slobodni građani, nevladin sektor, opozicija svih razlika, aktivisti od elana, kao i drugi koji se pod ovim represivnim režimom ne osjećaju ugodno, da ne potežemo za žešćom riječju koja bi preciznije opisala bijedno stanje u kojem kao društvo tri decenije gulimo.

Prije par mjeseci, na samom izmaku stare godine, kad situacija ne bijaše ništa manje kritična, od pomenutog političara ovako nešto nipošto – ni u snu – nismo mogli čuti, ovaj poziv na organizovani građanski bunt nije dolazio od A. B niti od D. A., dočim se za tako nešto, sjetimo se, imalo podebelog razloga, a i sama pozicija lidera i odgovornost koja s njom ide, nešto tako sama po sebi pretpostavlja.

To govori da je Aleksa „naš“ novopečeni protestant – koji se iščuđava što mu panduri noću lupaju na kućna vrata – iskusan u tom vidu otpora koliko i 2019-ta god., te će uzvik „Ne boj se!“ još uvijek tako malo govoriti, budući da dolazi od onih koji su rado prihvatali svako rješenje, samo ne i Ulicu(!), jedinu preostalu instituciju kojoj se danas obraća slobodan dio Evrope…

Odjednom, u koloni protestanata, u prvim redovima negdje u Zeti, na teveu ugledam Ćaki Miodraga Leku, dojučerašnjeg najistaknutijeg borca protiv protesta iz redova tzv. građanskog dijela opozicije, koji je po tom pitanju i istom stavu sa Kriptokapićem na ravne časti dijelio „zajednički jezik.“

Jedan za emancipacijski end krajnje kulturni pristup naplavi problema koja nas sa svih strana davi, drugi ortodoks legalist koji uvijek već sve prepušta ovdašnjim institucijama da završe već kako znaju i umiju. Što ove, zar ne, privatizovane dibidus i rade…

Nije mi namjera da širim defetizam, toga nam, nažalost, ne fali, nego se eto čisto na svoj račun pitam zašto pomenuti politički trojac plus Abaz proteste u izdanju Fronta smatraše nazadnom politikom koja ne može drugo sem dovesti do nereda i destabilizacije koja bi onda jedino i samo DPS-u išla u prilog. (Destabilizacija, hm, a kad smo to bili u – `stabilizaciji`?)

Priznaćemo, kako god uzeli, takvo nešto nije mala stvar, i ona ostaje, na svoj način, jedan istorijski momenat koji, Ranko, sobom kazuje ko je bio i ostao na pravoj strani istorije! Drugo je, štono rekli, naknadna pamet, od nje mala ili nikakva korist.

Pitam se moglu li anacionalne, lijevo orjentirane i poprilično pasivne & umivene politike izdržati prčnost Ulice, i bitku sa partijom koja se politikom bavi koristeći u te svrhe sasvim drukčija sredstva?

„Koverat“ je još i donekle „podnošljiv“ – Migo ga učinio komičnim – računamo li šta je sve u njegovoj mračnoj pozadini.

Pročitajte još:

Polakote