Bećković: Kakva je to članica NATO-a koja zazire od jednog poete
Matija Bećković
Srpski akademik Matija Bećković govorio je u intervjuu za Blic o festivalu “Ćirilicom” koji se održava u Budvi.
Bećković će održati poetsko veče na festivalu, koji drugu godinu zaredom organizuje Javna ustanova biblioteka Budva u saradnji sa Udruženjem izdavača i knjižara Crne Gore.
Blic: Pozvani ste na festival književnosti “Ćirilicom” u Budvi, ali ste od Demokratske partije socijalista proglašeni za nemilog gosta i optuženi „da ne priznajete državu Crnu Goru, njen jezik, pismo, istoriju, niti ijedan napor usmjeren ka boljitku i prosperitetu građana“. Koji je vaš komentar?
“Meni nije jasno kako jedna članica NATO, najjačeg vojnog saveza na svijetu, i zemlja koja drži Rusiju pod sankcijama, može da zazire od posjete jednog poete, koji se s pogledom u nebo uputio ništa manje nego pravo ka trgu Pjesnika”, kazao je Bećković.
On je u intervjuu odgovorio i na pitanje u vezi sa ranijom izjavom srpkog patrijarha Irineja.
Blic: Nedavno je prašinu podigla izjava patrijarha Irineja o crnogorskom režimu koji je uporedio sa onim ustaškim. Da li je, možda, pretjerao?
“Patrijarh će po toj riječi biti zapamćen. Mislim da će ona pomoći da se svi oni koji su ga nagnali da to kaže konačno malo zamisle”, rekao je Bećković.
Matija Bećković je živi dokaz da poezija nije rekla svoju poslednju riječ i da se njome još puno toga može reći. Bećković je pjesničkim slikama ovaj put progovorio o svojim prijateljima, najčešće sabraći po peru, nižući pjesnički đerdan portreta ovih ljudi, onako kako su ostali u njegovom sjećanju, piše „Blic“
Nižu se imena velikana od Branka Miljkovića, Stevana Raičkovića, Duška Radovića, Borislava Mihajlovića Mihiza, Darke i Meše Selimovića, Miće Popovića, Branka Ćopića, Dobrice Ćosića, Miodraga Pavlovića, Vaska Pope, Bate Mihajlovića, prominu između njih seni patrijarha Pavla, Jovana Raškovića, Milorada Ekmečića, ni sam pesnik ne zna gde će se i kako taj niz završiti…
Knjiga će se zvati “Moji portreti”. To je zbirni portret mojih prijatelja, sa kojima sam proveo život. Već sam nekoliko puta rekao da je čovek ono što pamti. Ne znam zašto nešto pamtimo i po kom kriterijumu. Tako je i sa najbližim prijateljima.
Izdvajaju se izvjesna zrnca, izvjesne scene i doživljaji, sve drugo se zaboravlja. Ne znam da li postoji slična knjiga. Meni je bilo besmisleno da pišem memoare. Ali sigurno nije besmisleno da zabeležim ono što je bio moj život. Kada govorim o nekome od njih, treba neko da me podseti da oni više nisu živi. Počeo sam ranije sa portretima Svetog Save, Karađorđa, Svetog Vasilija Ostroškog, a nastavio sa portretima ljudi sa kojima sam proveo svoj vek. I izdvojilo se nešto što se meni učinilo da je poezija.
Izvor: Blic
Jaka članica NATO-pakta udarila na najvećeg crnogorskog pjesnika samo zato što je pjesnik Srbin ka i svi drugi „neprelomljeni“ Crnogorci. Biće da je moćna članica alijanse svu histeriju izbačila iz sebe samo zato što je svjesna da je Matija velik pjesnik, i još veći Srbin. Sve što oni nijesu, niti bi mogli biti. Oni su samo mali NATO-ispdci: bjedastoće bez iđe ičega.
Vazno je da je „Mek Kejn neodvojivi dio istorije savremene Crne Gore“ovo rece Milo!!!!
… Kakva?
A što pitaš, kada i sam znaš … Nikakva! … Nidočlanica!
Ni do članka ti ona.
Sjene se oni tvoje straše otud Biograda, kamoli najvećeg živog pjesnika, odovud Matije, Srbina iz srpske Crne Gore u svoju postojbinu pristiglog tragom ćirilice sve do na pjenu od mora!
I treba da se plaše!
Njima je sva sila u nešto pendreka i nepune dvije iljade vojske, a Matije, on brat bratu vrijedi, kao cijela jedna divizija, ako ne i poviše!
… Pa oni opravdano strijepe!