Bestraganje dva bivša gimnazijalca: Nerazumijevanje razumijevanja

Povodom tekstova o novocrnogorskom novogovoru danas je reagovao Miodrag-Miško Dragov Bajković, arhitekta iz Podgorice. Njegovo reagovanje prenosimo u cjelini.

-Sinoć mi jedan naš školski drug, iz gorespomenutog odjeljena – posla’ “link“
(sasma dovoljno velikog) tvojega teksta, koji si objavio 2.6.2019. g., na portalu “in4s“. Iako me u svojem tekstu nijesi imenom i prezimenom spomenuo, to nimalo ne
mijenja stvar, zarad toga što se u javnosti odlično zna da sam ja potpisnik teksta
o kojemu na “tvoj način“ toga dana zboriš-pišeš. Isto znači da si Ti svojom odlukom – stvar sveo na lični nivo!

Zanima me:

Kako se u potonjijeh 8-9 danah ośećaš u vezi sa “onakvom“ tvojom pisanijom?
A, kakva je ta tvoja pisanija – Ti odlično znaš!

Zar ne bješe nikoga drugoga na portalu “in4s“ da u “tom segmentu“ napravi “osvrt“
na moju Studiju, nako tebe?

O koncu:
Ja, Miodrag-Miško Dragov Bajković – nikad sebi ne bih dozvolio da javno bilo što za bilo kojega školskog druga iz odjeljenja napišem (ma, nijednu jedinu riječ), pa što gođ taj neko napisa’ – ukoliko lično ne bih sa nečije/njegove strane bio javno prozvan!

Pozdrav – Bajko (školski drug tvoj iz istoga gimnazijskog “IV-b“ odjeljenja)

P.S.
Tvoju pisaniju je danas pročitalo 7-8 našijeh drugovah iz “IV-b“ – i niko pomeđu njih nemogade slova komentara prozborit o onome: što si sebi dozvolio i o nivou na koji si sebi to dozvolio!

P.P.S.
Pomeđu dosta (čak ogromno) drugoga što bih ti “inspirisan“ tvojijem “divnim“ tekstom moga’ napisat – (momentalno) nemam volju ništa drugo liše:

“upravo“ se ne piše “upraj“ – niti to znači,
već – “upraj“ znači:
daleko, udaljeno, neđe daleko, čak do/pri (prostorno)
i/ili tek (vremenski), smatra Bajković.

Odgovor novinara Ivana Miloševića:

I kada sam pisao tekst o novocrnogorskom novogovoru nijesam raspravljao lično sa bilo kim, nego sam sve to komentarisao kao pojavu. Posebno ne bih to radio sa svojim gimnazijalskim drugom, ali kao novinar pokušao sam na primjeru o kojem govori Bajković da otkrijem dio jezičkih novotarija novocrnogorskog novogovora. Dakle, raspravljao sam sa tekstom moga druga Bajkovića na nivou pojave, a ne ličnog obračuna ili ne daj Bože vrijeđanja.

Ni ja ne mogu da se načudim da čovjeka sa kojim sam proveo lijepe gimnazijske dane danas u dobroj mjeri ne razumijem. Ukoliko me pamćenje dobro služi moj drug u to vrijeme, koje nije bilo doba velikosrpske okupacije, nego zvaničnog samoupravnog socijalizma, nije govorio kao danas i u to vrijeme smo se dobro razumjeli, a ne kao danas da moram da obavim dodatne konsultacije da bi razumio šta Bajković priča. Dakle, radi se o raspravi na nivou pojave, a nikako ličnog odnosa prema bilo čemu. A kao najbolji dokaz našeg nerazumijevanja i povoda za moj tekst je objašnjenje riječi „upraj“. O tome ne bih dalje.

Uglavnom, nadam se da ćemo se pored svih nerazumijevanja u ovaj maloj Crnoj Gori valjano razumjeti i voditi raspravu o svemu što nam se dešava. Mislim da ćemo tada razumjeti da pripadamo jednom prostoru, jednom narodu, jednom jeziku i da na to ne mogu da bitnije utiču njihova različita razumijevanja.

Pozdrav za sve moje drugare iz „IVb“ i baš je lijepo što čitaju moje tekstove.