IN4S

IN4S portal

Bezmjerna žrtva Svetog ruskog cara Nikolaja II za Srpstvo i srpske zemlje

1 min read
Nikolaj

Car Nikolaj II

Piše: Milan Gajović

Umom Rossiю ne ponяtь,
Aršinom obщim ne izmeritь:
U neй osobennaя statь —
V Rossiю možno tolьko veritь.

Rusija nije pojmljiva umu, / Aršinom nećeš mjeru joj znati./
Ona je nešto posebno – / u nju možeš jedino vjerovati./
(Fjodor Ivanovič Tjutčev,1803-1873,ruski pjesnik i diplomata)

„…Ime ti bješe predskazanje buduće sudbe tvoje, o Care Mučeniče, jer Nikolaj znači „on sa narodom pobjeđuje“. I, zaista, ti si pobijedio sa narodom Božjim…Čuvši za nevolju svoje pravoslavne braće Srba koje zapadni jeretici ljuto pritijesniše, hoteći da ih za zemlje istrijebe, u pomoć si im odmah pohitao. I mada mnogi govorahu da država carstva tvoga nema sile da vojuje, ti položi svoju nadu na Gospoda nad vojskama, kličući mu sa vjerom. Aliluja!…(Iz akatista (himne blagodarnosti) Svetom Caru Nikolaju Drugom)

„(Ja) sam prije svega Rus…ali…sam odmah poslije toga Srbin i najbliži (su mi) interesi srpskog naroda…Poslije rata ona (Srbija) će biti nekoliko puta veća nego što je to danas.“ (Car Nikolaj Drugi)

Poslednji ruski car velikomučenik Nikolaj Drugi Romanov je i za Srbe sveti čovjek. Ovaj blagovjerni i blagočestivi monarh rodio se 6/19 maja 1868.godine. Na taj dan Crkva slavi starozavjetnog Svetog Mnogostradalnog Jova, uzora smirenog podnošenja najtežih ovozemaljskih patnji i iskušenja, ali i nepokolebljivog uzdanja i nesalomljive vjere u Boga. Možda je i to bilo znamenje carevog budućeg stradalništva na Božjem putu. Na presto je stupio 1894.godine, nakon iznenadne smrti svoga oca, imperatora Aleksandra Trećeg.
Ruska pravoslavna crkva ubrojila ga je u red svetih 2000. godine. I Srpska pravoslavna crkva 17.jula proslavlja Svetog mučenika cara Nikolaja Drugog, caricu Aleksandru i djecu im.

U julu 2014.godine, regent Aleksandar Karađorđević je ruskom caru, između ostalog, pisao:
„U ovim mučnim trenucima ja iznosim osjećaje svoga naroda koji preklinje Vaše veličanstvo da se zainteresuje za sudbinu Kraljevine Srbije.“
Car Nikolaj je odgovorio već 27.jula:
„…neka Vaše veličanstvo bude uvjereno da…Rusija neće napustiti Srbiju…svi moji napori biće upereni na očuvanje dostojanstva Srbije…Ni u kom slučaju, Rusija neće biti ravnodušna prema sudbini Srbije.
Njegovom odlukom, Rusija je odlučila da objavi rat Austro-Ugarskoj, ako dođe do agresije na Srbiju, iako su vojni stručnjaci upozoravali cara da Rusija nije spremna za rat i da ne može da se vojno suprotstavi Njemačkoj. Sveti car je upozoravan i da, u slučaju ulaska u rat, u Rusiji može doći i do socijalnih nemira.
U toku Prvog svjetskog rata. Rusija je u Srbiju slala velike količine municije, hrane, sanitetskog materijala i dobrovoljaca i vršila je pritisak na saveznike iz Antante da pomognu srpskoj i crnogorskoj vojsci.
Car Nikolaj Drugi je direktno zaslužan za spašavanje srpske vojske tokom njenog povlačenja preko Albanije. („Niko ne zna što su muke teške,/ Ko ne pređe Albaniju pješke.“). Uputio je ultimativno pismo saveznicima i zaprijetio da će Rusija istupiti iz rata i potpisati separatni mir sa Njemačkom, ako saveznici, prije svega, Francuska i Italija, ne pošalju svoje brodove i prevezu srpske vojnike i starešine u Grčku. Pismo je glasilo:
„Ukoliko se srpska vojska odmah ne izbavi iz Albanije, Rusija raskida savez sa Antantom i sklapa separatni mir sa Njemačkom.“
Nakon toga, savezničke države su prebacile srpsku vojsku na Krf, početkom 1916.godine.
Carska Rusija, nijednoj drugoj državi, prema prostranstvu i broju stanovnika, nije pružila toliku zaštitu i pomoć koliko Crnoj Gori. Zahvaljujući ruskoj ekonomskoj i vojnoj pomoći, te političko – diplomatskoj zaštiti, Crna Gora je opstala, iako je bila „kap u turskom moru“.
Veze Crne Gore i Rusije uspostavljene su još za vrijeme vladike Danila (Šćepčevića) Petrovića i cara Petra Velikog, 1711.godine, dolaskom u Crnu Goru specijalnih ruskih izaslanika, pukovnika Miloradovića i kapetana Lukačevića. Na poziv ruskog cara u zajedničku borbu protiv Turaka, vladika Danilo, rodonačelnik dvovjekovne crnogorske svetorodne dinastije, kazao je Crnogorcima i Brđanima:
„Mi ‘oćemo da se s Rusima, a Rusi nama, s Božjom pomoću, približimo da ne bismo bili jedni od drugih tako daleko. I Rusi i mi smo iste krvi i istog jezika.“
Sveti Petar Cetinjski se cijelog svog vladarskog i arhipastirskog života zalagao za vječni savez sa Rusijom. Ponovo podsjećam na njegovu amanetnu, testamentarnu kletvu:
„Isto tako da Bog dade onome koji bi od vas od vjernosti blagočestivoj i hristoljubivoj Rusiji odlučiti poiskao i svakojemu, ako bi se koji od vas Crnogoracah i Brđanah našao da pomisli odstupiti od pokroviteljstva i nade na jednorodnu i jednovjernu Rusiju da Bog da jaki te od njega živoga meso otpadalo i svako dobro vremenito i vječno odstupilo.“
Grof Nikolaj Pavlovič Ignjatijev, ministar inostranih djela carske Rusije, još je kao poslanik (ambasador) Carigradu (1864-1877) kazao da je Crna Gora zavjetna ruska zemlja.
I za vrijeme vladavine svetog cara Nikolaja Drugog, Rusija je Crnoj Gori obezbjeđivala velike novčane subvencije za reformu i modernizaciju vojske, njeno opremanje i naoružavanje; za podizanje opšteg obrazovnog nivoa; za gradnju manastira i javnih objekata; te za finansiranje državnog budžeta.
U periodu od 1907. do 1913.godine, stopa rasta industrijske proizvodnje u carskoj Rusiji je bila veća nego u SAD, V. Britaniji i Njemačkoj. Državni budžet je bio uravnotežen, a valuta stabilna sa zlatnom podlogom. Do, od Zapada i zapadnih pulena, inscenirane revolucionarne pobune došlo je poslije poluvjekovnog brzog i sveobuhvatnog rasta.
Godine 1914. Rusija je imala 181.537.800 stanovnika (treće mjesto u svijetu, poslije Kine i Indije) na teritoriji od 21.799.825 kvadratnih kilometara. A sada Rusija ima oko 148 miliona stanovnika, na teritoriji od oko 17,1 miliona kilometara kvadratnih?!
Car Nikolaj Drugi se odrekao prestola, u toku februarske revolucije,1917.godine. Tada je kazao:
„Ako sam ja smetnja za sreću Rusije, i ako me sve društvene sile koje su sada na njenom čelu mole da napustim presto, ja sam spreman da to učinim. Spreman sam, ne samo da se odreknem carstva, nego i da svoj život dam za Otadžbinu.“
U noći između 3. i 4/ 17. jula 1918.godine, boljševici su, u satanističkom piru, masakrirali cara Nikolaja Drugog, njegovu suprugu, četvoro djece, dvorskog ljekara, kuvara, sobaricu, poslužitelja, pa čak i psa carske porodice!
Najstarija careva kći Olga prenijela je njegovu poslednju poruku:
„Otac moli da poručim svima, koji su mu ostali vjerni, i onima na koje može imati uticaja, da se ne svete za njega jer je on svima oprostio i za sve se moli, a da se ne svete ni zbog sebe, nego da pamte da će ovo zlo, koje je sada u svijetu prisutno, biti još silnije, ali da zlo ne može biti pobijeđeno zlom, nego samo ljubavlju.“
Javnost sve više saznaje da su „uspješnosti“ Oktobarske (boljševičke) revolucije („kolektivnom istorijskom eksperimentu“), sa pogubnim posledicama po Rusiju i ruski narod, značajno doprinijela i tajna (masonska) zapadna društva i veliki novac zapadnih megakapitalista. Vođe revolucije Vladimir Iljič Uljanov (Lenjin) i Lav Davidovič Bronštajn (Trocki), kao i brojni drugi „revolucionari“, bili su njihovi plaćenici .
U građanskom ratu stradalo je oko šest miliona ljudi. Pored toga, u prisilnoj kolektivizaciji, prinudnim raseljavanjima stanovništva i staljinističkim čistkama do Drugog svjetskog rata, prema minimalnim procjenama, stradalo je preko 20 miliona ljudi (mahom Rusa)!
I Sveti Sergije Radonješki i Sveta Matrona (Matronuška) Moskovska Svemoćna, slava Im i milost, ukazali su mojoj supruzi Dragici da su Oktobarska revolucija i komunizam, uz skoro dvoipovjekovnu mongolsku okupaciju Rusije, od 13. do 15.vijeka, najveće nesreće koje su zadesile rusku državu i ruski narod.
Međutim, dodali bismo, i u vrijeme mongolske okupacije ruski narod sačuvao duhovno i sociokulturno jedinstvo, a poslije oslobođenja obnovio je i državno jedinstvo. Za razliku od toga, u vrijeme sovjetskog komunističkog perioda na udaru je bio i ruski jezik i ćirilično pismo, a Ruska pravoslavna crkva, kao duhovni stožer ruskoga naroda, i njeno sveštenstvo pretrpjeli su velika stradanja.
Sveti su, takođe, ukazali i da bi Lenjinove posmrtne ostatke trebalo izmjestiti iz mauzoleja na Crvenom trgu, u Moskvi, i sahraniti ih na gradskom groblju, jer i dan-danas isijavaju snažnu negativnu energiju, ne samo po moskovski region, nego i po cijelu Rusiju. Umjesto mauzoleja, trebalo bi podići veličanstveni hram, posvećen Svetoj Matronuški. Na taj način uspostavila bi se veza između Neba i Zemlje, i omogućio priliv blagodatne arhangelske pozitivne energije po Rusiju i ruski narod. Blagodatnost tog svetog čina osjetili bi i Srbi iz svih srpskih zemalja.
Vječna zahvalnost Svetom Caru Nikolaju Drugom i Rusiji! Neka Bog čuva i štiti Svetu Majčicu Rusiju u sadašnjoj pravednoj i planetarno spasonosnoj borbi sa zapadnom „Imperijom zla“!

Milan Gajović, diplomirani pravnik sa advokatskim ispitom i diplomirani ekonomista, iz Podgorice
18.jul 2023.godine

Podjelite tekst putem:

1 thought on “Bezmjerna žrtva Svetog ruskog cara Nikolaja II za Srpstvo i srpske zemlje

  1. U julu 2014.godine, regent Aleksandar Karađorđević je ruskom caru, između ostalog, pisao

    Ni manje ni vise nego 2014. A sto je Gajovic pisao posle rucka pa mu je pao pritisak.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *