Bio je primjer čojstva i junaštva, i ponosan na svoje srpsko!
1 min read
Pisati o Crnoj Gori kakva je ostala upamćena u pričama naših predaka, a ne pomenuti Marka Miljanova Popovića, prosto je nemoguće.
Pričati o čojstvu i junaštvu – osobinama koje su krasile naše pretke, nemoguće je bez Marka Miljanova.
Biti ponosan na svoje srpsko, što je i osnovni slogan naše kampanje u susret predstojećem popisu, a ne pomenuti Marka Miljanova – bilo bi, prosto, neprimjereno.
Marko Miljanov Popović rođen je 25. aprila 1833. godine u Medunu (Crna Gora). O njegovom ranom detinjstvu malo se toga zna. Uglavnom, svi hroničari koji su se bavili Markovom biografijom kao prekretnicu u njegovom životu navode 1856. godinu kada je došao na Cetinje i ušao u službu knjaza Danila kao perjanik.
Marka opisuju kao čovjeka džinovskog tijela, otvorenog, iskrenog, poštenog lika… Iz njegovih očiju sijeva ona srčanost koja prkosi smrti, a njegov hod je elastičan, pun okretnosti i snage.
Svoju vojničku slavu stekao je predvodeći crnogorsku vojsku u borbama na Fundini u avgustu 1876. kada je zadao konačni udarac turskim snagama i donio možda najvažniju pobjedu u ratu protiv Turaka.
Nakon ove pobjede Vojvoda Marko Miljanov preuzima ulogu gradonačelnika Podgorice, a ratni izvještači takmiče se u hvalospjevnim tekstovima.
Primjera radi, Spiridon Gopčević piše da se Marko “ovenčao u ovom ratu besmrtnim lovorikama“. U samoj Crnoj Gori, podsjeća Milan Bogojević, smatraju ga prvim junakom i najboljim vojskovođom. Njemački naučnik Bernhard Švarc je pisao nakon okončanja rata da je Marko “najčeličniji“ od svih Crnogoraca. Italijan Franćesko Kinigo piše o njemu kao o novom Garibaldiju. Kažu da je upravo ova iznenadna popularnost u narodu bila i glavni kamen spoticanja između njega i Knjaza Nikole što je rezultiralo oštrim sukobom nakon čega je Marko Miljanov vratio čin Vojvode i napustio Državno vijeće te odlučio da se vrati u rodni Medun.
Marko je do svoje smrti, napisao nekoliko knjiga od kojih je sigurno najpoznatija “Primjeri čojstva i junaštva“. Ta djela su izazvala u tadašnjoj intelektualnoj javnosti izuzetno pozitivne reakcije. Na primjer, najpoznatiji srpski kritičar, akademik Jovan Skerlić se iskreno divio Marku Miljanovu. Skerlić, koji je doktorirao u Francsukoj, priznaje da je Marko jedan od “najsvetlijih pojava naše rase“. Skerlić je visoko cijenio “Primjere čojstva i junaštva“ smatrajući je “retkom knjigom“ iz koje izbija plemenitost.
Marko Miljanov, zaista, s punim pravom krasi bilborde IN4S-a.
bio, ali primjeri čojstva i junaštva ne borave u Crnoj Gori zemlji koje nema , dobili smo p, preduzeće u stećaju MNE
Marko Miljanov koji se u ondašnjem crnogorskom društvu ostvario i kao najveći junak , ratnik i vojskovođa, posle toga i kao političar , premudri starac i prije svega dobar čovjek . Taj i takav Marko Miljanov je danas više nego aktuelan . Prezreo je sistem vrijednosti ondašnjeg skorojevićkog crnogorskog društva , koje je preko noći htjelo da postane neko građansko , evropsko , licemerno , uskogrudo , površno………………Pokazao je svoju duhovnu nadmoć ne pristajanjem da odustane od dobra , Svetosavlja ,kosovskog zavjeta , srpskog roda i pisma . Crnogorsko društvo mora da se vrati njegovim načelima , iskonskom dobru i Svetosavlju , svojoj tradiciji i kulturi . Društva koja ne drže do svoje tradicije i kulture su osuđena na propast . Još uvijek crnogorci nisu shvatili i naučili šta je čojstvo a šta junaštvo . Gospod naš Isus Hristos je svojim beskrajnim milosrđem i čovjekoljubljem uslišio naše molitve . Crnogorskom društvu je preko Molitvenih Litija preko noći vratio i čojstvo i junaštvo . To je put istine i pravde . Za Krst Časni i slobodu zlatnu !!!
Samo jedna ispravka
Kuči kazu NA Medunu.
Primjeri :
–Rodjen sam na Medunu.
–Ja sam sa Meduna