Malović: Biti srpski pisac u Crnoj Gori je kao pucati sebi u ruku
1 min read
Nikola Malović, srpski pisac iz Boke Kotorske, ovjenčan je brojnim književnim nagradama i spada među najpopularnije pisce mlađe generacije. U intervjuu Sputnjiku govori o tome zbog čega je deklarisati se kao srpski pisac u Crnoj Gori jednako kao pucati sebi u ruku kao i da li su Crnogorci izdali zavjet koji im je ostavio osnivač države.
Kako gledate na kulturnu scenu postjugoslovenskog prostora? Koliko je on jedinstven?
– Neosporno je da danas, četvrt vijeka poslije ratova, opažamo pretakanje i preplitanje kultura, uz jednu vrlo bitnu specifičnost. U Srbiju „iz regiona“ (što predstavlja „novogovor“, a znači: iz republika bivše SFRJ) može da se uveze više kulturnog sadržaja nego što iz Srbije smije da se izveze. Region s pohvalama, nagradama i medijskom pažnjom dočekuje širokogrudije one tonove, riječi, slike i predstave koje loše govore o nama, a umjetnici koji su autori takvih predstava, ne samo pozorišnih i filmskih, srdačno su, je li, dočekani i u ostalim zemljama Zapada. Zbog globalističkih filtera, srpska je kultura pod sankcijama i dalje.
Može li književnost prevazići granice koje postavljaju političari?
– Književnost je uvijek prevazilazila granice koje su postavljali političari, nije to njoj problem, ali joj je problem da potkazuje ideologije čiji su političari izvršioci. Postoji prepoznatljiva ekipa, rekao bih, umjetnika širokog spektra, od pisaca do glumaca, koji su poznati zato što su poznati, među kojima ima i takvih drznika da se samoreklamiraju kao „buntovni“, kao „oni koji pomijeraju granice“, „koji prvi put govore o bolnim temama“… A zapravo su i politički i rodno i ideološki korektni, što će reći da igraju na kartu koja ne može da izgubi. Ali politički korektni umjetnici mogu li se zvati umjetnicima? Osim toga što je zanat, umjetnost je i — istina. Kad kažem da je umjetnost istina, sasvim sam svjestan težine Pavićeve univerzalne misli po kojoj „nije isto grčko ne i jevrejsko ne“, što u prevodu znači da se i srpsko ne prevodi drukčije.
Kako izgleda život u Boki Kotorskoj i kako je srpskom piscu iz Boke koji živi u Crnoj Gori?
– Gravitacija jedinog fjorda na Mediteranu je ogromna. Boka je nalik ostrvu, jer je trima stranama omeđena morem kamena, a jednom stranom morem mora. U doba Vuka Karadžića Crnogorci bi govorili da idu u svijet kad su silazili u Boku, dočim i danas ima Bokelja koji na čuđenje Crnogoraca kazuju kako „sutra idu nekim poslom u Crnu Goru“. Biti srpski pisac znači pucati sebi u ruku kojom pišeš.
Živi li Njegoš u srcima Crnogoraca i na koji način?
– Crna se Gora bez pročitanog Njegoševog „Gorskog vijenca“ razumjeti ne može. Krenimo od toga da je dilema vladike Danila bila veća od čuvene biti-ili-ne-biti dileme Šekspirovog Hamleta. Naime, vladika Danilo vidi da je pola Crnogoraca primilo islam, tj. da je zarad koristi promijenilo svoj srpski, pravoslavni kod. I sad, šta da radi? Ako li krene u „istragu poturica“, da se obračuna sa svima koji ne bi da se „vrate vjeri prađedovskoj“ — ubiće braću, a ako li pak to ne učini — cijela Crna Gora, jedino ostrvo slobode unutar Otomanske imperije! — primiće islam. To više neće biti Crna Gora.
Današnja pak država, manjine ostavimo li s mirom, jeste Crna Gora u kojoj je vladar s većinom naroda promijenio kod, i sada — o istorijskog paradoksa! — hoće da istraži svakog Srbina, i dođe mu glave. U srcima Crnogoraca starog koda žive sve Njegoševe poruke i poduke iz „Gorskog vijenca“, kao neka vrsta nacionalnog ustava i moralnog kodeksa, dočim se grupa koja se odvojila, prvo 1945. pa finalmente 2006. godine, grupa koju Crnogorci-Srbi zovu Montenegrinima i Dukljanima — nerado laća Njegoša, i tumači ga selektivno, van konteksta. Uprkos amanetu da se sahrani u Crkvi Sv. Petra Cetinjskog na Lovćenu, Montenegrini su srušili crkvu i na njenom mjestu podigli Meštrovićev mauzolej, bez ikakvih religijskih obilježja, što je nepravda do neba, jer je Njegoš bio duhovni poglavar tada zaista ponosne, srpske Sparte, države Crne Gore.
Hoće li Crna Gora biti srećnija u NATO-u nego što je bila u zajednici sa Srbijom i u bivšoj Jugoslaviji?
– Ono što je Sv. Petar Cetinjski ostavio u amanet Crnogorcima (u formi doslovne kletve sa slikama jezivih prizora — ako prevjere) jeste da se nikad, nikad, nikad i nikad ne okrenu protiv Rusije. Montenegrizirana Crna Gora, upravo se okrenula protiv Rusije. Da je vrag kao u filmovima Živka Nikolića ušao u Crnu Goru vidjelo se onoga trenutka kada je jedna desetina državne teritorije, koja je imala pravo odlučivanja 50:50 odsto (!), uzela da unutar državne zajednice Srbije i Crne Gore urinira na tu vrstu ravnopravnosti, jedinu na svijetu, i traži „samostalnost i suverenost“. Dakako, nije narod uzeo da sadi tikve s vragom, nego kupljena ili ucijenjana vlast. Ali, ko može da kaže Srbiji i Rusiji da Crnogorci kao narod nisu dozvolili da ih uzjaše zlo?
Kako gledate na redefinisanje istorije u Crnoj Gori?
– Odgovoriću vam odlomkom iz romana „Lutajući Bokelj“: Nije još u istoriji bilo primjera da narod koji je formirao vlastitu kulturu na bazi jednog nadahnuća, jednog ideala, promijeni taj ideal i počne stvarati novu kulturu na novu temu. Ne.
Narodi jedne organske epohe vaplote svoj duh jedino u njima svojstvenoj formi i time bivaju predodređeni da genetsko trajanje prožive u datom okviru, razvijajući ga, obogaćujući ga, dijelom modifikujući ga, ali ne zamjenjujući i ne izdajući ga. Takva izdaja predstavljala bi kulturno samoubistvo. Ili znak etničke starosti i obezvređivanje naroda.
Šta danas znači Kosovo za Crnogorce? Milo Đukanović je, sa Marovićem i Bulatovićem, došao na vlast na demonstracijama na kojima je zahtevano rešavanje kosovskog problema. Živi li „Kosovski zavet“ još uvek u srcima Crnogoraca?
– Definitivno ima previše Crnogoraca u vašim pitanjima. „Overloaded“ sam s Crnom Gorom i Crnogorcima.
Kao Primorac, baždaren sam da istrpim određenu kvotu dnevnih promišljanja na temu CG/MNE, sve preko toga počinje da me zamara.
Može li Crna Gora bez Srbije? A Crnogorci? Šta danas Crnogorcima znači Srbija?
– Crna Gora danas govori s jezikom koji se račva. Otkud znam. Ja Crnogorac nisam, nego Bokelj. Meni je potrebna Srbija, no samo ako je nezavisna, samostalna i suverena. Mislim da treba izvrnuti pitanje na postavu.
Šta Srbiji znače njene zemlje? Neka na ovo moje tumačenje i ustanu u Crnoj Gori. Boka se 1918. ujedinila sa Srbijom. Iste se godine i Crna Gora ujedinila sa Srbijom. Ta su ujedinjenja bila iz ljubavi, a ona nije nestala, nego je razvod indukovan. Izazvan je.
Koji je politički događaj obeležio 2015. godinu?
– Godinu 2015. obilježile su nove bitke trećeg svjetskog rata. U Ukrajini i Siriji. Novi rat vodi se drukčije u odnosu na prethodna dva, a počeo je bombardovanjem Srbije 1999.
Koji bi događaj mogao obeležiti 2016.?
– Navodni teroristički napad u Londonu. Plašim se da bi to mogao da bude evropski 11. septembar. Krivci bi, naravno, i opet navodno, dokazano imali Kuran u zubima, kao u Parizu, koncem 2015. Drugi događaj koji bi mogao da obilježi 2016. g. — režirano obaranje NATO aviona nad nekom baltičkom republikom, a za što bi se, naravno, optužila Rusija, bila bi prilika da se aktivira član 5 iz Kolektivnog ugovora NATO-a, po kome se „napad na bilo koju članicu tretira kao napad na sve ostale“. Ne daj bože.
Ko bi od političara mogao biti Deda Mraz (ko bi mogao da obraduje građane i na koji način)?
– Od političara niko. Od državnika samo Putin.
Čestitke za gospodina Malovića.
Ko o čemu, rasisti o rasizmu!
Boka Kotorska je sada područje tri današnje opštine u zalivu (Kotor, Tivat, Herceg Novi). Naglašavamo riječ „današnje“ jer ih je nekad bilo znatno više (Prčanj, Dobrota, Perast, Risan, Morinj, Bijela, Zelenika, Luštica, Grbalj), tradicionalno-istorijski joj pripada i područje opštine Budva (Maine, Pobori, Paštrovići), a dio opštine Bar od Kufina do rijeke Željeznice (Spič) se nikako ne može smatrati Bokom. Jedino po čemu je Spič vezan sa Bokom je to što je pripajanjem ovog kraja Austro-Ugarskoj nakon Berlinskog kongresa 1878. godine spičanska opština postala dio kotorskog kotara i to što su katolički vjernici na tom području iz Barske nadbiskupije prešli pod jurisdikciju Kotorske biskupije.
„Boka se 1918. ujedinila sa Srbijom. Iste se godine i Crna Gora ujedinila sa Srbijom. Ta su ujedinjenja bila iz ljubavi, a ona nije nestala, nego je razvod indukovan. Izazvan je.“ Ovo moze samo da kaze samo neko kome je nacionalizam i rasizam popio mozak? Reci da je CG ujedinjena 1918 sa Srbijom iz ljubavi, je vise nego cinizam. To je sprdnja sa ogromnom patnjom crnogorskih rodoljuba u toku „Bozicnjeg ustanka“. Cudno je da se neki narod, mjesec i po dana po „braku iz ljubavi“, pobuni i rizkuje i izlozi se necuvenom teroru bracnog druga (srbijanskih zandara i kvislinga)? Mora da se „mladozenja“ nije lijepo pokazao u toku „medenog mjeseca“?
Sto se tice Boke, ona, osim u doba Nemanjica, nikada nije bila „srpska“. Jedino je bila prisutna srpska crkva Pecka Patrijarsija (P.P.) sto je i dokaz da Srbi u CG i Boki nijesu nikada bili etnicki srpski narod, vec „vjerski“ (crkveni) narod – srpski milet (raja). Strasno je kada se neko ko nesporno ima inteligenciju i talenat za pisanje ovako glupo ponasa i prica. No, nije to prvi primjer u istoriji. I jedan Ezra Pound je bio ljubitelj Ducea (fasizma), a, vjerovatno najveci filozof dvadestog vijeka Hajdeger, je bio nacista. Ideologije, posebno nacionalizam, su strasno opasne bolesti. I za one koji obole od te opake bolesti, i za njihovu okolinu.
Vi ste, vidim, savršeno zdravi.
Prvo lijevoruki morao bi da znaš a i znaš nego si nažalost zlonamjeran da se u Crnoj Gori nije ,,pobunio,, narod nego šačica zelenaša pristalica svrgnutog kralja Nikole koji je ,,junački,, utekao u Italiju.Baš ti Italijani su i stajali iza tog ,,ustanka,,.Što se Boke tiče u sastavu C.Gore je evo od 2006 pa vidimo kakvo je raspoloženje Bokelja.Sjeti se samo u kom vijeku su Nemanjići vladali pa ćeš izvući kontinuitet sa Srbima.Termin vjerski narod – ,,milet,, prvi put čujem i navodi me da si ti musliman.Nijednom riječju ti ne smeta genocidna politika Turske imperije prema C.Gori ali su ti puna usta srbomržnje.Nazivaš nas rasistima što znači da ti u osnovi ne shvataš taj pojam .Svako tvoje javljanje je prožeto mržnjom tako da se pitam kakav ti problem imaš i nosiš na duši toliko zla??!!!
Pozdrav za gospodina Malovica, bas citam njegovu pricu u zbirci Zemaljski dugovi. U Crnoj Gori je danas biti pisac pravo cudo u moru skribomana koji su vise napisali „knjiga“, nego sto citalaca imaju. Za utjehu gospodinu Malovicu neka bude cinjenica da je pisac, a ne savjetnik u Ministarstvu Istine, kao i cinjenica da cistacica u tom ministarstvu nece podmetati njegovu knjigu kad kleca noga od rolo ormara u nekoj sumornoj kancelariji. Ostavimo malecnim Neronima njihove violine, a mi cemo u Crnoj Gori uvijek imati dovoljno knjizevnog zita da proberemo medju polupismenim kukoljem.
Zaista lepo rečeno i potpuno tačno!
Poštovani Primorac dugujem Vam jedno izvinjenje! Sve što sam rekao za Boku važi i za cjelokupno Primorje ,dakle uključujući i Grbalj,Maine ,Paštroviće pa do starodrevnog grada Bara.Pametan čovjek kao Vi je prepoznao moju dobronamjernost i omašku.
Bajo, na znanje Tebi i drugima: Boka Kotorska i Bokelji se prostiru od Debelog Brijega, na kraj Heregnovske opstine pa sve do Kufina u kraj Pastrovica, u Budvanskoj opstini. Znaci, Boku Kotorsku sacinjavaju 4 primorske opstine: Harceg Novi, Kotor, Tivat i Budva, a Bokelji su svi njihovi tradicionalni stanovnici. Svaka druga tvrdnja je odavno prepoznata kao neznanje i zla namjera!
Ner samo do Kufina nego tu spada i Spič sve do Bara.
Rasisti se lako sloze. Imaju ogromnu zajednicku mrznju prem drugima?
Hvala Vam, Bajo, na tako lijepim riječima o Primorju! I Vi Hercegovci ste na Primorje donosili čestitost, odvažnost i skromnost! Inače, moja baba je rodom iz stare Hercegovine, a majka iz Crne Gore, ali sve su to porodice vaspitane u tradicionalnom „kodu“, za razliku od pripadnika ovih „novokomponovanih“ identiteta! Ono što jako iritira sve njih je to da Primorci od Novog do Bara, uključujući i onu obespravljenu manjinu u Ulcinju, jako dobro znaju ko su i što su, a ljudima „s mora“ se malo teže može reći da su nepismeni, neobaviješteni i neznaveni! U tome je „jadac“!
Pravo je uživanje čitati ovog čovjeka.A i slušati Bogami.Njegovi stavovi beskompromisni i uvijek jasni.I reče jednu istorijsku istinu toliko prikrivanu.Boka se 1918 ujedinila sa Srbijom!!!To su gospodstveni i ponosni Bokelji.Ukras cijelog Srpstva.Vijekovima smo mi Hercegovci silazili u Boku i primali i usvajali najfinije osobine primorskog čovjeka.Živ ti nama bio Nikola I još dugo da te čitamo i slušamo!!!