Bjelopavlići i 610 godina od prvog pomena plemena (I): Bijeli Pavle SRBIN iz METOHIJE!

Piše: Miljan Stanišić

Datum 17. avgust (n.kal., tj. 4. avg. st. kal.) 1411. godine je dan kada se prvi put u pisanom dokumentu pominje pleme Bjelopavlići. Taj dokument se nalazi u Historijskom arhivu Dubrovnika, a prvi ga je prezentovao Medo Pucić u knjizi „Spomenici srpski“ 1848. godine, a odnosi se na pismo kojim se dubrovački knez i vlastela žale „slavnoj i velmožnoj gospođi Jele“ (Jeleni Balšić) u vezi incidenta sa njihovim trgovcima, a koji se desio na teritoriji plemena Bjelopavlića (Pažići), t.j. na teritoriji države Zete.

U dokumentu se navodi da su njihovi trgovci „šli iz Srbalj, i skupiv se Bjelopavliki, Ozriniki, Maznicje i Malonšiki s voiskom, ter samosilno uzeli naše vlasteli i trgovce i uzeli im srebro, konje, oružje, vse što oni nosili“. Ta žalba dubrovačkog kneza i vlastele upućeno Jeleni Balšić pisano je ćiriličnim pismom. U dokumentu (pismu, žalbi) „slavnoj i velmožnoj gospođi Jele“ odnosi se na Jelenu, kćerku kneza Lazara i kneginje Milice, koja se 1387. godine udala za gospodara Zete Đurđa II Balšića Stracimirovića. Đurađ II umire 1403. godine, a Jelena Balšić sa svojim sinom Balšom III nastavlja da vlada Zetom. Za Mletke odlazi 1409. godine u pokušaju sklapanja mira sa njima. Udaje se 1411. godine za vojvodu Sandalja Hranića, a te godine bilo je i upućeno pismo, žalba od Dubrovčana.

Nakon ovog prvog pisanog pomena, Bjelopavlići se sve češće pominju i u drugim pisanim dokumentima, a navode se i pojedine ličnosti iz tog plemena, o čemu piše više autora u svojim knjigama u kojima su ih prezentovali, kao što je Risto Kovijanić u knjizi „Pomeni crnogorskih plemena u Kotorskim spomenicima, 14-16 vijek“.

Od svih tih izvora navešćemo jedan dokument koji se desio više od pola vijeka od pomenutog prvog pisanog pomena plemena Bjelopavlića (1455. godine), iako je do tada bilo više drugih pisanih pomena, ali ćemo ovaj prezentovati zbog njegovog značaja i uloge Bjelopavlića. Naime, u cilju regulisanja odnosa između Zete i Mletačke Republike Stefan Crnojević, gospodar Zete, koga su smatrali „mletačkim čovjekom“ i Jovan Bolodin, mletački provodur za Albaniju, a u ime Mlečana, potpisali su sporazum, dogovor 5. septembra 1455. godine u manastiru Sveti Nikola na Vranjini, zašto su morali da pridobiju saglasnost i poznatijih plemena, među kojima se ističu i Bjelopavlići, a kako bi on što više dobio na težini i značaju. Ugovorom je bila priznata izvjesna potčinjenost Zete Mlečanima, a glavni razlog je bila narastajuća opasnost i potreba zajedničkog otpora Turcima. Od tih poznatih srpskih plemena kojima je ponuđeno da daju saglasnost pomenutom sporazumu i da ga i oni potpišu, pominju se i Bjelopavlići, kao i Lužani, Malonšići, Pješivci, Piperi, Nikšići i dr.

Naziv pleme koji se tada pominjaao, u načinu kako su ona tada bila strukturisana, prije bi se tu moglo govoriti da je to bila rodovska organizacija koja je obuhvatala bratstvo, katun i sl., a koja su se kasnije razvijala u modernije oblika koji su se smatrali plemenom, a koje je u sebe uključivalo veći broj bratstava i sl., sa jačom organizacijom i ustrojstvom.

Analizom pomenutog ugovora može se utvrditi teritorijalna rasprostranjenost pojedinih plemena i njihova vezanost za te prostore, kao i njihova konfesionalna pripadnost. Bjelopavlići i druga navedena plemena su bila izričita da pomenuti sporazum neće potpisati ukoliko se ne uvaži njihova primjedba koja bi bila sastavni dio sporazuma i kao posebna tačka ugovora, a ona se odnosi na sledeće: „Da ne bude nikakvog popa i arhiepiskopa katoličkog nad našim crkvama, već da bude od naše vjere nastojnici (pravoslavne, primj. M.S.) naših crkava i da ne bude pod latinskim arhiepiskopom iz Krajine. Mora se postaviti mitropolit slovenske vjere, jer se ovaj Mitropolit iz Krajine naziva Mitropolitom Zete i on postavlja naše sveštenike, bez kojih ne možemo biti“. Bjelopavlići i dr. pomenuta plemena su bila odlučna da se ugovorom mora prihvatiti i regulisati da upravu nad pravoslavnim crkvama ne mogu imati, kako je navedeno latinske starješine, već samo oni pravoslavne vjere. Bjelopavlići kao i ostala srpska plemena bez ispunjenja ovog uslova nijesu bili spremni da stave potpis na ugovor, bez obzira na posljedice, pa su navedeni (Stefan Crnojević, gospodar Zete i Jovan Bolodin, predstavnik Mletačke Republike) morali udovoljiti ovom njihovom zahtjevu, jer im je mnogo značilo da uza sebe imaju ova plemena. Iz navedenoga se može jasno zaključiti da tada nijesu odlučno istupili Bjelopavlići i dr. navedena plemana protiv tendencija Mlečana za procesom pokatoličavanja Zete, ubrzo bi bili „polatinjeni“.

Ovo nam jasno pokazuje kolika je u Bjelopavlićima bila imanentna pravoslavna vjera i za koju su bili spremni da podnesu sve žrtve, što pokazuje i pomenuti primjer.

Anton Dabinović u knjizi „Kotor pod Mletačkom Republikom“ ističe da se u istorijskim izvorima 1452. godine pominju Bjelopavlići, Lužani, Pješivci i Malonšići, kako su se zajedno priključili Stefanu Crnojeviću, koji se prvo odvojio od despota Đurđa, potom sa svojim snagama pobijedio vojvodu Altomana, a zatim i vojsku Tome Kantakuzena.

U prepisci Stefana Crnojevića sa prvacima Mletačke Republike iz 1460. godine u kojem se navode sukobi sa vojvodama despota Đurđa oko teritorije Gornje Zete pominje se aktivna uloga Bjelopavlića u tome, i to kako su im oni dobrovoljno pristupili, kao i Lužani, Malonšići i Pješivci. Između ostalog u pismu se navodi: „Videći Zećane da nemaju više uzdanice u navedenog gospodina despota, dobrovoljno se predadoše Vašoj pravednosti, a to su plemena i katuni- Bjelopavlići, Lužani, Pješivci i Malonšići.

Kako pojedini autori i neke javne ličnosti porijeklo Bjelopavlića krivotvore, kao što je bio slučaj i na skupštinskom zasijedanju crnogorskog parlamenta, u raspravi dr Srđana Pavićevića i Genci Nimanbegua, u većem broju nastavaka ovog feljtona iznijeću istorijske činjenice koje nedvosmisleno potvrđuju da je Bijeli Pavle bio Srbin iz Metohije, a mi njegovi potomci srpsko pleme.

2011. godine objavio sam feljton u dnevnom listu „Dan“ povodom 600 godina prvog pisanog plemena Bjelopavlića u 12 nastavaka. Iduće godine (2022.) izaći će mi knjiga o porijeklu plemana Bjelopavlića, kao plod višedecenijskog interesovanja i istraživanja navedene tematike.

Nastaviće se…