Bogoslov Miloš Babović: „Blaženi mirotovrci jer će se sinovi Božiji nazvati!“

Piše: Miloš Babović

Blaženi mirotvorci, jer će se sinovi Božiji nazvati! Ima li većeg obećanja i veće časti, draga braćo, nego se nazvati sinom Božijim; ima li većeg blagoslova nego ući u neraskidivu zajednicu sa Hristom, Sinom Božijim, koju nam je On pripremio ukoliko budemo mirotvorci i nosioci Njegovog mira.
Dar mirotvorstva je najveći od svih darova, jer je čovjek prizvan da miri sebe sa Bogom, a to čini tako što će se miriti i što će miriti druge. Kada čovjek napravi vezu mira sa Bogom i vezu mira sa bližnjim, spreman je da nosi krst smirenja kojim će i konačno pobjediti sebe i izmiriti se sa samim sobom. Grijeh i demoni ne trpe mir u čovjeku, jer kada je mir prisutan onda nema mjesta za njih, već su poraženi. Iz mira proističe nada, jača vjera i u njemu se ovaploćava ljubav.
Čovjek koji zrači mirom jači je od hiljada tamnih nemira koji neprestano bruje nad našim životima. Ovaj život, koji nam je Gospod dao, je zbog pada pun bura i vrlo je promjenjiv, ali kada čovjek postane mirotvorac i postane Studenac mira, tada ga ni najjači vjetrovi ne mogu pokolebati. Gospod Isus Hristos je, draga braćo i sestre, jedini istinski mir u ovome nemirnom svijetu, jedini pramen svjetlosti u ovom tmurnom i turobnom životu koji kada se iskreno primi u srce postane neugasivi plamen koji obasjava čitavu vasionu. Zajedničareći sa Hristom mi postajemo Hristoliki. On, Knez Mira, daje nam svakome u srce po plamičak Sebe, po plamičak Mira i time mi postajemo fenjeri Njegove blagodati kojom se mirimo sa Bogom i sa bližnjima. Mir je mati svih dobara. Gospod Hristos nas je pozvao da činimo mir i ostavio je mir svoj nama.
Ali Gospod ne traži mir ovoga svijeta, o ne, On je pobjedio svijet. On traži onaj mir koji je u Njemu, istinski mir. Ne da se pomirimo sa bludom u ovome svijetu, ili da se pomirimo sa svim gnusnim stvarima koje nam ovaj svijet sve više donosi, ne, On je za takav svijet donio mač. Nego da se pomirimo sa Njim time što ćemo činiti mir drugima, svoje i njihove duše činiti bogolikim, jer onda kada je Božiji lik čist u nama, samo se tada u nas može useliti Duh Mira. To ne znači, draga braćo, ćutati na razvrat, nego smirenjem ga tjerati iz kože naših duša. Hristos je za takav svijet donio mač, a za svijet koji pronalazimo u Njemu donio je mir; i zaista, samo u Njemu čovjek može biti miran. Onda kada ostavimo sve životne brige, kada nismo vezani za ovozemaljsko, kada nismo prizemni, gordeljivi, samoljubivi – mi postajemo mirni. U nama se gase strasti a cvjeta blagodat Gospodnja i mirišemo blagostanjem. Mir Božiji je dar Duha Svetoga, ali naše je da težimo miru. Hristos zapovijeda da sve pozdravljamo sa: Mir ti!
Koliko si puta u životu, o čovječe, nekoga ogovarao, za nekoga lagao, a nekada čak i podmetao drugome kako bi se nešto desilo. Možda nisi ti, ali jeste neko koga znaš… Svaka tvoja riječ ili svako tvoje ćutanje na pomirenje je dodavalo ulje tom plamenu svađe koji se desio. Onda kada nisi bio besrebrenik mira, postao si trgovac gnijeva. Prećutno si darovao podršku svađi i propustio demona bijesa da se približi tvome bratu, sestri, bližnjem…
Onda kad si propustio šansu da budeš mirotvorac, propustio si i šansu da budeš Božiji, a ako nisi sa Njim protiv Njega si. Postao si đavolji.
Koliko puta si osudio brata, posramio ga, ili ga ubacio u vrtlog briga onda kada je učinio grijeh.
Zaista vam kažem, onda kada nismo imali smirenja i ljubavi prema njemu, bili smo bogati gordošću, a takvima se Bog protivi. Čak i onda kada neko protiv nas ima nešto Gospod traži da se najprije sa njim pomirimo pa onda dođemo Njemu i prenesemo dar. Onda kada smo sa svima u miru tada se i ljubav rađa u nama. Mir ne daje da ljubav isčezne, a ljubav ne dopušta da se mir sruši.
Ljubav i mir su dva krila koja uzdižu čovjeka nad njegovom grešnošću i ona ga uznose u zagrljaj Ocu Nebeskome.
Mir u duši je kamen temeljac duhovnog života, nesalomivi mač u borbi protiv iskušenja i veliki dar od Boga radi pomoći u duhovnom uzrastanju.
Blažen je koji umiri podivljali vulkan svojih strasti, nemirne talase zlih misli i koji umiri djela svoja i tijelo svoje. Blažen je onaj kome plodovi grade mir u drugome jer takve plodove i Sam Hristos, Sin Božiji, daje nama.
Pozvani smo da postanemo i sami Studenci mira… Kada pije sa tog studenca slabi u vjeri postaje blagočestiv, onaj kome duša neprestano gazi močvarama očajanja dobija odmor, neshvaćene duše nalaze razumijevanje, usamljene ličnosti konačno postaju prihvaćene, nemirni bezbožnici pronalaze Boga kojeg su u ljekovima tražili i, naposletku, svi oni koji nemaju želju da nastave dalje će možda baš zbog tvog mira dobiti bar jedan zrak te topline u svoje nemirno more života.
Štitom naše vjere u Gospoda Hrista odbijamo napadačke strijele naših bližnjih. Miran čovjek nema neprijatelje jer je izmirio sebe sa samim sobom. Miran čovjek ne prima uvrede sa štetom, već onoga koji ga vrijeđa popravlja.
Obucimo sebe u mir i promijenimo naše nemirno odijelo duše potpunim smirenjem Jevanđelja Hristovog. Utemeljimo stope naše da idu mirnim stazama i postanimo sami izvor iz kojeg teče rijeka mira. Neka nam svima duša zamiriše mirom. Postanimo, dakle, ono na šta smo i pozvani! Postanimo, dakle, sinovi Božiji, sinovi Oca, kome neka je slava sa Sinom i Duhom, sada i uvijek i u vjekove vjekova. Amin.

(Autor je maturant Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog, učenik XXVIII generacije obnovljene Cetinjske bogoslovije (2019-2024)