Bogu niko nije oteo svijet

Piše: Bećir Vuković

Na grbači od naroda,
Lažan sjedi demagoga,
Da g’ otolen tobož štiti,
I od Krune i od Boga.

Kralj Nikola

Crkva neće ugroziti temeljne vrijednosti države, kaže šef države, i šef partije.

Poslije ove misli šefa države i šefa partije, ne pomaže ni tuce papirnih maramica.

Morali bi i neznabošci znati da je čovjeku povjerena svaka riječ Božija.

Vrijeme je da šef države i šef partije, počne razmišljati o tome da li će ostaviti još koju misao iza sebe.

U komunizmu isto su bili partija i država. Crnogorski postkomunisti uspijevaju da prevaziđu i komunističke pretke.

Kad se spoje pohlepa i glupost, kad se to dvoje betonom preveže, onda ni Bog ne pomože… Zaista, neznabošci ne mogu znati – ako sude drugome – sebe osuđuju.

Zaista, nema misterioznog spasa od tiranina, a svaki razgovor sa tiraninom je besmislen, piše u Svetom pismu.

Dublji je zakon koji nije pisan slovom. A, neznabošci koji pod noge bacaju svaki zakon, postaju tirani.

Tirani ruše vječni život, i upisuju se u vječnu smrt.

Tiranin bi i beton usuo u Zid plača.

*   *   *

Ne može se reći da nekim putem Gospodnjim nije stigao i onaj koji huli. Zašto ima i takvih puteva, nikad nećemo znati. Čudni su putevi Gospodnji.

Proglasiti crkvu neprijateljem države veliki je doprinos gluposti. Ako je država odvojena od crkve, onda se radi o antologijskoj gluposti.

Crkvu koja je stvorila državu proglasiti neprijateljem države, istovremeno znači da ste i državu proglasili neprijateljem.

Narod je jasno vidio – crkva nije jedini neprijatelj vlasti. Zato se istovremeno ruše oba temelja, i crkva, i država.

Rušeći i crkvu i državu – rušite narod. Takvo – komunističko rušiteljsko finale – mimo svijeta, još zatičemo u Crnoj Gori. U ime naroda rušite narod.

*   *   *

Sveopšta istorija beščašća uvijek je otvorena, i danju i noću, i kad kiša pada i sunce grije; u nju svakog trena ulaze, upisuju se beščasnici, bijedni, ucjenjivači, prevaranti, špijuni, siledžije, ubice, lažni proroci…. Onda, više nije knjiga, nego – brlog.

Vrijeme je da napustimo priviđenje, i predstavu, i izađemo iz pozorišta, i odemo u život. Nije najgore misliti, kažem onome što je uzaludno čekao Godoa.

‘Lažni demagože’, nemoj se naljutiti što još nešto tražimo. Nema ništa moralnije nego još nešto tražiti od života.

Neki su ostali u pozorištu da čekaju Godoa, mi smo izašli da tražimo Boga. Usput, prizuvajući cokulu bez pertli, siromašak kaže: osim daske po glavi, u tom pozorištu nemam više šta da tražim.

Litije imaju šta da traže. Litije traže Boga. Hiljade mladih ljudi svake nedelje ide ulicama svojih gradova tražeći Boga, i svi ga nađu.

Litije pokazuju koliko je narod željan Boga.

Bez patetike, i slijepi i nijemi stignu do crkve.

U ovoj državi, crkva je jedino živa. Jedino ona ne može umrijeti. Vidi se na licima djece u kolijevkama, u litijama.

Ali, nekoga je stigla nesreća, i neće na litije. Ne zato što je kratkovido, nego što ga je prestigla nesreća. Na kraju, ispovijediće se tiraninu.

Litije liječe bolesni mentalitet. Jedina odbrana od otrovanog – partijskog mentaliteta – jesu litije. Jedino bi litije izliječile i sumasišavšu vlast. Ako im ima lijeka, onda su to litije. Ali, lijek se ne ostavlja za kraj.

Kad već pominjemo lijek, da pomenemo i ljekara: čuli smo i za ljekare koji se prvo zakunu Bogu, pa tek Hipokratu.

*   *   *

Nije najgore misliti. I, ja mislim, da ćemo mi Srbi, osloboditi i Crnogorce od Crnogoraca.

Protesno veče pisaca

Pisci, članovi UKCG, na „Tribini riječ“ u Manastiru Svetog Simeona Mirotočivog, na Nemanjinom gradu, 17. septembra 2015. god. održali protesno književno veče povodom usvajanja nacrta zakona o vjerskim zajednicama u Crnoj Gori.

Učestvovali: Ranko Jovović, Ilija Lakušić, Budimir Dubak, Bećir Vuković, Veselin Rakčević, Perivoje Popović, Andrija Markuš, Draško Vulević, Garo Brajković, Božo Vučić, i urednica ‘Tribine’ Milica Kralj.

Pročitajte JOŠ:

,,Badnjak“, ,,Srpski soko“, ,,Srpski ljetopisi“: ,,Glas Crnogorca“ 1880. o knjigama koje su kupovali stari Cetinjani