Bokan: Sluge globalizma se izruguju užasima „danka u krvi“ i stradanjima Srba

Piše: Dragoslav Bokan

Ako postoji nešto iz drevne srpske istorije što nam odmah tjera suze na oči, onda je to nasilno odvođenje naše djece u janjičare, zloglasni turski „danak u krvi“. Čak i ona Cunetova pesma o janjičaru ima to isto, bolno značenje za svakog normalnog Srbina.

Zašto kažem „normalnog“?

Pa zato što se danas u srpskim osnovnim školama uči nešto jezivo i nakazno po ovom pitanju, nešto što se može mjeriti još samo sa nekadašnjim titoističkih lažima o našoj istoriji.

U udžbenike sedmog razreda osnovne škole, u izdanju „BIGZ-a“ (danas je ova izdavačka kuća u hrvatskim rukama) unijeto je stvarno nevjerovatno tumačenje zloglasne otmice najzdravije i najljepše srpske djece, osuđene da ubrzo zatim postanu ostrašćeni neprijatelji sopstvenog naroda i predačke vjere.

Tri autorke (srpskih imena i prezimena) ovog udžbenika su bez pardona otvorile opciju „pozitivnih (?!!!) i negativnih strana danka u krvi“ – da bi onda ovako opisale „sve prednosti“ ovog stravičnog, ritualnog, divljačkog običaja.

Pa tamo pišu, srpskim osnovcima:

„Danak u krvi je omogućavao dječacima da napreduju na društvenoj ljestvici, a oni su zauzvrat bili potpuno odani sultanu…
Tako su mnogi od njih postali članovi važne i uticajne elite (povlašćenih slojeva u društvu) Osmanskog carstva.“

Možete li da vjerujete da se ovako uče srpska, naša djeca?!!!

Turci su odvođenjem (silom i zauvijek) djece iz njihovog roditeljskog okrilja i prirodnog okruženja, po autorkama, u stvari – njima omogućavali „napredovanje na društvenoj ljestvici“, čineći ih „povlaštenim slojevima u osmanskom društvu“.

Isto kao i ustaše, otimajući Srpčad roditeljima i pretvarajući ih u buduće srbomrsce i koljače, ili aktivisti nacističkog Lebensborn projekta, sa istim ovakvim otimanjem i preobražajem slovenske dječice, pretvorene u buduće Arijevci i odane članove Hitlerove navističke omladine.

I oni, isto tako, „napredovaše na društvenoj ljestvici“ NDH i Trećeg Rajha, baš kao i njihovi „srećni prethodnici“ i istovrsnici iz ranijih vremena turske „proizvodnje elita“.

Da čovjek ne povjeruje svojim očima. Sa sve željom da se ovim sarkastičnim autorkama dogodi nešto upravo ovako pozitivno: da im neko otme djecu, zauvijek (i silom), da im oduzme njihova i podijeli tuđinska imena, i onako plemenito im omogući blistavo „napredovanje na društvenoj ljestvici“. Da postanu „povlašteni sloj“ nekog kolonijalnog, od nas mnogo većeg i brojnijeg društva i da onda slobodno udare na narod i porodicu svojih slobodoumnih majki.

Da im na djelu pokažu kako u realnosti izgleda ono o čemu one tako olako i bezumno, neljudski i idiotski pišu srpskim četrnaestogodišnjacima, osuđenim na ovakve lekcije o svojoj nacionalnoj istoriji.

Neće ovaj pokušaj uspjeti da promijeni svijest mladih Srba i Srpkinja, ali sve ovo jeste sramota za našu državu, njeno Ministarstvo prosvjete i sve odgovorne za ovo udžbeničkog zlodjelo.

I ja ozbiljno očekujem njihovu brzu i adekvatnu reakciju u vidu hitne zabrane ove apsurdne knjige i njene brze zamjene nečim što može da se zaista nazove osnovnoškolskim udžbenikom iz istorije.

Jer se sa dječijim dušom niko ne smije poigravati. Niti sa našim strpljenjem i vječitim čuđenjem na temu „kako je ovako nešto moguće“, a posle svega što nam se dogodilo u posljednjih tridesetak godina.