Bokan: Srbi se dijele na autodestruktivne izrode i svetosavce
1 min read
Nacionalizam kao vrlina
Piše: Dragoslav Bokan
Riječ „izdajnik“ se prosto izlizala od upotrebe, a i koristi se preširoko za ono o čemu govorimo. Naime, izdajnik može da vjerolomno napusti ma šta, ne samo interese i ideale svog naroda. Pa tako imate i ideološke izdajnike, izdajnike svojih uvjerenja i prijatelja, izdajnike sopstvene vjere i mnogo čega drugog (možete izdati i samog sebe, svoje neiskorištene ili zloupotrebljene potencijale i talente).
Uz to, naši najveći unutrašnji neprijatelji – oni o kojima ovdje pišem i koje pokušavam da „častim“ pravim imenom – su već napravili čitav niz lukavih i naivnima veoma zavodljivih „kontri“ i odgovora na svaki pokušaj proglašavanja nekog za izdajnika. I zato nije zgoreg da im napravimo malo dodatnog posla i muke. Zaslužili su to oni više nego stostruko!
Predlažem da u upotrebu, a po ovom pitanju, vratimo riječ IZROD. Dovoljno je oštra, jaka i jasna, a uz to i savršeno opisuje ove uklete nesrećnike. Jer oni, doslovno, IZLAZE IZ SOPSTVENOG RODA, napuštaju ga kukavički i bijedno, iz niskih pobuda i lične koristi – i to sa strašnom mržnjom!
Ovi izrodi kao da žele da nestanu svi svjedoci njihove izdaje i okretanja protiv sopstvenog naroda (a u podaničkom savezu sa njegovim najgorim neprijateljima). I ta samoporičuća, šovinistička mržnja se onda rasplamsava do neslućenih razmjera, pa, nerijetko, i do sramnog učešća u (fizičkom, kulturnom i duhovnom) genocidu nad Srbima i svemu srpskom.
I zato mi nikako ne uspijevamo da se sastavimo sa sobom i svojom nekadašnjom misijom u istoriji (prije kobnih jugoslovenskih i titoističkih skretanja i zabluda). Zbog toga ne možemo nikog da pobijedimo, jer da bi to uspjeli moramo, za početak, mi da budemo MI, da znamo ko smo, šta smo, kuda idemo i za šta se to borimo.
To je početak i kraj svake priče o nama: sukob rodoljuba i izroda na svim stranama političkog spektra, jer i jednih i drugih ima doslovno na svakom koraku, izmiješanih.
To, naravno, ne znači da su svi rodoljubi divni i krasni (ima među nama svakakvih likova), niti da su svi izrodi od reda nedaroviti ili lično nemoralni. To nikako. Postoji i đavolska inteligencija, na jednoj, baš kao i dobronamjerna tupost i neshvatanje čak i najopštijih istina o onome čemu pripadaš, na drugoj strani.
Ali, iznad i povrh svega toga imamo tu osnovnu podjelu unutar velikog duhovnog rata u srpskom narodu i srpskoj (nad)istoriji. Na autodestruktivne izrode i pripadnike svetosavskog dijela naše narodne zajednice. Na vampirske samouništitelje i, nasuprot njima, na vjerne i nepokolebljive čuvare vječnog, onog zavjetnog i predačkog Predanja, otadžbinskog duhovno-društvenog poretka.
To je suština svega i od toga nam valja početi srpski proces povratka sebi i bajkolikog (a realnog) preobražaja od ružne jugoslovenske gusjenice u srpskog leptira.
Daće Bog da uspijemo u tome. Ukoliko pobijedimo naše namnožene i sa svih strana podržane i ohrabrene izrode.
BoKan
Poenta i nije da me svak razumije!
… Ko govori da ga svak razumije, takvome je bolje da ćuti.
( Druga je stvar što bih ja iskreno želio da se Bosiljka i Jelena nijesu pogubile u mojem komentaru … druga je to stvar!)
Prosuđivati, ne o konkretnom čovjeku, to ne bio smio da bude problem po sebi, nego o grupama ljudi, svejedno kako i po kom osnovu grupisanih, je jedno odveć opasno zanimanje!( Nama Srbima nacionalni sport, kako mi sve o svakom znamo, osim o nama samima.)
Ko je tu zašao, u taj zabran, svaki je takav pogrešio.
Uopštavanja, bilo koja i kakva, su poruga čovjeka!
… Evo, umješano za B. I J. za koje bih, rekoh li, volio da su me iz prve razumjele, kako je svakako do mene krivica: Pripadnost vjeri pravoslavnoj nije ulaznica za nekog podrazumjevajuće boljeg čovjeka, u ovom slučaju Srbina!
Još i … Ateisti, nevjerujući Srbi ( u Bokanovoj varijanti, odnosno podjeli „autodestruktivni izrodi „) kao zamišljena i uprosečena skupina nijesu bezuslovno gori ljudi od vjerujućih, makar i pravoslavaca!
I u prvom i u drugom slučaju, svaki je čovjek za sebe. Neko dobar, neko loš, neko gori, neko bolji. Nije moguće da ih takvima kaže sama činjenica (ne) pripadanja pravoslavlju!
… I ne znam zašto imam osjećaj da dokazujem da je voda mokra!
Naravno da ateista Srbin ne mora po automatizmu biti lošiji čovjek od vjerujućeg Srbina, ali Srbi autošovinisti ili u slučajiu Crne Gore -dukljaši i montenegrini kao moderne rasrbice, poturice i pokatolice, dolaze skoro po pravilu iz atestičkog kružoka, jer srpski ateizam je prirodni rezervoar iz kog se regrutuju novi antisrbi i srbofobi među Srbima.
upravo tako !
…atom uđe u sunčanu zraku, toli neće u nemirnu dušu.
Dâko dođu k sebi izgubnici…
Bokan, koga uzgred i lično znam, je izuzetno obrazovan i častan čovek, komplikovan …
Vrlo sam iznenađen njegovim skorašnjim nastupima đe on veoma rigidno i smplifikatorski pojednostavljuje “ prostranstva“ ljudske prirode i složenog vrjednosnog sistema, etičkih i moralnih normi.
Takva mu je i ova podjela na loše i dobre Srbe, đe svetosavlje predstavlja moralni imperativ!?
Što će reći da se ljudi, tj. Srbi, dijele zapravo po liniji svoje (ne)privrženost jednom vrjednosnom religijskom sistemu, toj “ normativnosti svetosavlja“ koja po njemu nepogrješivo graniči i svjedoči dobro ili zlo u čovjeku!?
Žao mi je što ovo moram da kažem, ali to je zaista posve pogrešna logika, najdalje razumnost i razumevanju čovjeka!
Jer, čovjek nije prije svega i samo to, religijsko biće! Njegova psiho-socijalna struktura je najkompleksnija, jednovremeno intuitivna i iskustvena, ali i odveo složena genomska, memo matrica. Interakcijska, još uvijek nedovoljno ispitana, nerazjašnjena do kraja, nesaznajna u potpunosti!
I da sve to na čas zaboravimo, ateisti su tu okolo nas. Dio su našeg iskustva, u najmanju ruku. U najtešnjim odnosima sa vjerujućima, povezani na hiljade načina, pa i rodnim i krvnim vezama.
Da uprostimi, nije valjda da tako kompleksno povezane ljude, u međuvremenu potpuno oličene sopstvenim životima i socijalnim relacijama sa drugim ljudima, dijeli ambis religijskog (ne)vjerovanja, đe se prvi kazuju bezuslovno lošima, samo zato što su drugi “ svetosavci“, po Bokanu, bezuslovno, svejedno, i uslovno dobri!?
Valjda u svakom pogledu, podrazumjevajući i rodoljublje, ili prije svega rodoljublje!
Volio bih da je tako, ali nije …
Što svako od vas, nas , jednako dobro zna!
Da se ljudi tako ne dijele!!!
Da je to ona pogubna podjela koja dopire, ne iz istinske vjere, koja je najveće ljudsko i civilizacijsko dobro, nego iz pogrešnih interpretacija vjere, fundametalističkih, oštro međureligijski sukobljenih, u besomučnom istorijskom klinču sa svakom drugošću!
Još i svi dobro znamo da pripadanje bilo čemu, pa i pravoslavlju, samo za sebe ne znači ama baš ništa.
Živjeti u vjeri nije isto što i istinski vjerovati, živjeti u skladu sa vjerom i “ zakonima“ vjere!
Vjera je samo onaj poželjni okvir, koji on jednako traži čovjeka, kako i čovjek voljom svoje kompleksne ličnosti traga za najboljim sistemom vrednosti u kojem može da prepozna samoga sebe i svoje poglede na svijet … traga svoju vjeru, najčešće je pronalazi u religiji svojih predaka, što je logično i očekivano.
Opet, nema vjere, svejedno koje, bez sama čovjeka.
Čovjek je, i to je nepobitna činjenica, stariji od religije.
Prije koje, religije, je taj isti čovjek bio čovjek, ili to nije bio.
Opredeljujući svojom voljom i razumevanjem života i svijeta, hoće li i u kojoj mjeri da slijedi etablirane društvene norme i opšreprihvaćene vrijednosti od najranijeg doba organizovanih ljudskih zajednica. I prije, i poslije religije, iako je poviše onih koji smatraju da čovjek nikada, nijednog dana nije bio Bez Boga.
Konačno, pravoslavlje je naša srpska religijska tradicija i sasvim je prirodno i normalno da baš u tom sistemu vrjiednosti tragamo za smislom života u pokušaju da se ostvarimo kao kompleksno socijalno biće. Takođe je logično da unaprijed verujemo u vjeru svojih roditelja, da je ne biramo, nego nasleđuje!
Međutum, vjera je, pa i pravoslavna samo putokaz!
Ne kaže Andrić tek tako, nego mudro i znakovito, da je “ svijet pun gada, krštenog i nekrštenog“!!!
Jedino što mogu da tvrdim, duboko uvjeren da to nije samo moj intimni doživljaj sopstvene vjere, već da se to uspješno i manje-više lako može i dokazivati ,da je pravoslavlje bolje, ili manje zlo, kako vam volja, od dvije nam religije u vjekovnom dodiru, od katoličanstva i islama.
Slaba je to utjeha, ali nije da uopšte nije.
S druge strane, posebno treba imati u vidu da čovjek, on nije bezuslovno ono čemu pripada, čak ni ono kako misli, već samo ono što djela. Djela, samo ona istinito i neporecivo kazuju čovjeka, izvan svakog pokušaja da se on unaprijed formatizuje, bilo kako, pa i religijski!
Čovjek je, i to je njegovo osnovno, autentično i prirodno stanje, fizičko, ali i duhovno, čovjek je prije svega individua!
Njegova individualnost prilagođena društvenim, pa i religijskim normama i vrijednostima, to je čovjek svojom cjelinom. Niđe nije rečeno da je dovoljno čovjeku da bude vjernik da bi bio čovjek. Stvar je bez sumnje daleko složenija!
Religija, i svetosavlje svakako, ima za cilj da čovjeku pokaže i uputi ga kako da živi. Ona je vjerna pratilja ljudskog roda, graditeljka onog boljeg, valjanog društvenog života i poretka, prije svega vodilja do pravih moralnih vrjiednosti i istine o sebi i drugima!
Religija je zapravo Riječ, i to ne bilo koja nego ona koja čovjeku omogućava komunikaciju sa Stvoriteljem. U tom suštinskom smislu čovjek nije objekt religije nego je on sam religija, dakle, subjekt, obogotvoreni čovjek. To je onaj čovjek koji ne živi za vjeru ( fundamentalusta), nego onaj koji živi u vjeri čitavim svojim bićem!
Takav nije svaki vjernik, pa ni pravoslavni.
Zato on ( vjernik, bilo koji, pa i pravoslavac) ne može unaprijed biti dobar, loš, bolji.
Bezuslovno može biti samo vjernik ili ateista.
Sve drugo je upitno i zavisi od konkretnog čovjeka, njegovog života.
… Pravoslavlje nikoga ne čini boljim od drugoga, ono mu samo nudi mogućnost da bude bolji.
I sve to Bokan zna još pobolje od mene, pa me utoliko još više čudi ovaj njegov tekst prepun improvizacija i isključivosti.
Niko ne može biti bolji samom činjenicom da je vjernik.
Svako može biti bolji čovjek ako se odluči da živi u vjeri a ne za vjeru!
( Destruktivni, autodestruktivni čovjek, jednako živi u i izvan religijske zajednice. Vjernik ili ateista, čovjek jeste čovjek ili nije to!
Jedina je istina da je čovjeku vjerniku u svakom pogledu lakše da živi kao čovjek! )
Uu,Djikane,izgubih se u citanju,u svakom smislu reci
Takodje!
Nije Bosiljka da se izgubismo nego nesto i naucismo a nije na odmet ,bar ja tako mislim!
Veoma inteligentno i razložno za moje poimanje.
Vaše gledište sa brda jest besprekorna.
Ali g. Bojan je počeo od septičke(zemaljske) jame
Veoma se hrabro upušta u koštac sa raznim miomirisima… Kako se u narodu kaže, za to treba poveća petlja. Moje je ubeđenje da ono što nije podložno nestajanje neće nestati, jer koliko sam razumeo oko toga se vrti priča.
Pozdrav
BoKan
Bokan je uvek u pravu. Samo bih dopunio: Pored ove dve krajnosti, ima u Srba jedna siva gomila u sredini, koja mudruje i gleda kojoj će se strani prikloniti. Takvi ujutro ripnu iz kreveta i gromko zapevaju „uskliknimo s ljubavlju Svetitelju Savi“, a uveče omrknu kao destruktivci koji se gnušaju nacionalizma. Destruktivce nekako mogu da razumem, pa i da požalim (bolest je svačija). Ali, ovu sivu gomilu mudrijaša, ove dvokapiće i stokapiće, njih otvoreno prezirem! Za svo zlo što nas je snalazilo – oni su krivi! Oni i njihovo mudrovanje.
Pa i to su vrste izroda .. Jedno mislim drugo delam trece sanjam .. Srbi koji su jos uvek cisti u svom dnk kodeksu nemaju rascep licnosti , dakle razliku u mislim, govorim, delam ,postojim .
U koje onda spada Bečić.
Bokan je u pravu. Samo da ga pitam da li je Drašković Srbin, patriota, rodoljub, da li slavi slavu, da li ima veru srpsku i da li piše na ćirilicu. Da li to radi njegova frau Danica. A braća Karići, veliki rodoljubi i patriote. Šta uradiće od 2012 od kada su i vlasti sa Vučićem. Ništa , sram da ih bude
I Draškovića sram da bude. I rističevića i maju Gojković i vulina i još neke. Za koga bre vi radite, za sebe, za Srbiju ili za NATO.
A ti Bojane kad vrednuješ ljude i njihove osobine, da li je bolji dobar partizan ili ti komunista, a loš četnik. Šta je bolje, patriota komunista ili izdajnik četnik. Šta je Drašković pa četnik, šta je Velja Ilić pa četnik, šta je Šešelj pa četnik. I td i td. Jel su to rodoljubi, ili gledaju sebe i svoje porodice. Ja mislim da ovi sada u politici svi do jednoga gledaju sebe i da obezbede i unuke i oaraunuke i lukun lukun unučiće. A nas ko nas j… I zato mislim da je vreme da se ponovo i opet vrate komunisti ha čelo države, s i Rusija da se vrati komunizmu, i Kina i Kina i ostale zemlje koje joj hoće. Jer tu je spas. Ovo ne liči ni našta. Jel ovo Evropa sa hitlerovske Merkel, jel i o Evropa sa Briselskim komesarima, jel ovo svet sa sorošem na čelu.
Kaži bre čiča Bokane, druže Bokane, gospodine Bokane, patrijarhu Bojane. Kaži ako si pametan..samo nemoj još i da kažeš da u Srbiji treba da nam dođu za kralja Karađorđevići. Oni mogu da dođu na presto, tek kada vrate 60 tona zlata koje su pokrali 1941 godine.
Ti si „druze“ pobrkao loncice u pojmu Srbin i Srpstvo !
Bravo Raso „srbine“
Raša je, reklo bi se, neki Titov pionir sa 70 ljeta na plećima.
Odlican tekst
Vehunski!!