IN4S

IN4S portal

Boreta tražio izuzeće vijeća Vrhovnog suda i Vesne Medenice

1 min read
Presuda Vrhovnog suda za ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića i bombaški napad na hotel „Splendid“ ukinuta je odlukom Ustavnog suda 25. juna jer postoji ozbiljna sumnja da su Viši, Apelacioni i Vrhovni sud poklonili vjeru nepouzdanom zaštićenom svjedoku Zoranu Vlaoviću Bohumu, čime je osuđenima za ovo krivično djelo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
Medenice

Vesna Medenica

Sjednica vijeća Vrhovnog suda, na kojoj se danas odlučivalo o presudi za ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića, odgođena je na neodređeno vrijeme nakon što je okrivljeni Saša Boreta zatražio izuzeće cjelokupnog petočlanog sudskog vijeća, ali i predsjednice suda Vesne Medenice, prenosi Fosmedia.

Presuda Vrhovnog suda za ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića i bombaški napad na hotel „Splendid“ ukinuta je odlukom Ustavnog suda 25. juna jer postoji ozbiljna sumnja da su Viši, Apelacioni i Vrhovni sud poklonili vjeru nepouzdanom zaštićenom svjedoku Zoranu Vlaoviću Bohumu, čime je osuđenima za ovo krivično djelo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

Ljubo Vujadinović, Saša Boreta, Ljubo Bigović i Milan Čila Šćekić osuđeni su na po 30 godina zbog ubistva policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića 30. avgusta 2005. godine. Ukinutom presudom Alan Kožar osuđen je na šest godina i dva mjeseca robije zbog bombaških napada na gradilište sadašnjeg hotela “Splendid”.
Pročitajte i ovo: Dva razloga zbog kojih je ukinuta presuda Vrhovnog suda za ubistvo Slavoljuba Šćekića

Ustavni sud je, većinom glasova, utvrdio da je osuđenima povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer se sudovi nisu bavili njihovim navodima o kredibilitetu zaštićenog svjedoka.

Naime, optuženi i njihovi advokati su naveli da je zaštićeni svjedok Zoran Vlaović u zamjenu za svjedočenje u ovom postupku dobio prekid kazne, koju je prethodno služio u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija.

Ustavni sud je naveo da je to moguće u slučaju svjedoka saradnika, ali ne i zaštićenog svjedoka.

Utvrdio je i da je Vlaoviću ubrzo nakon davanja izjave specijalnoj tužiteljki Stojanki Radović prekinuto izdržavanje kazne u Spužu po presudi Okružnog suda u Beogradu.

U odluci Ustavni sud napominje da zakonodavac odredbama Zakonika o krivičnom postupku nije propisao da se zaštićenom svjedoku daju određene pogodnosti ili benefiti sa ciljem da se pridobije za saradnju sa pravosuđem, već da je cilj samo da mu se osigura lična i imovinska bezbjednost.

„Slijedom navedenog, Ustavni sud smatra da se u okolnostima konkretnog slučaja, nameće sumnja da su zaštićenom svjedoku Vlaoviću date pogodnosti u vidu prekida izvršenja kazne zatvora u zamjenu za njegov iskaz, koji je doprinio dokazivanju krivičnih djela i krivice učinilaca u predmetnom krivičnom postupku, pa te okolnosti, po ocjeni ovog Suda, dovode u sumnju pouzdanost i tačnost iskaza ovog svjedoka“, navodi se u odluci Ustavnog suda.

Branioci optuženih su na suđenjima i u žalbama isticali da je jedini motiv za svjedočenje Vlaovića bio njegov prekid izdržavanja kazne, pa je time njegov iskaz nepodoban da se na njemu zasnuje sudska odluka.

„S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da su se redovni sudovi u osporenim presudama ”ograničili” na ocjenu da je saslušanje svjedoka Vlaovića pred istražnim sudijom i na glavnom pretresu obavljeno u skladu sa zakonom, da je riječ o pravno valjanom dokazu i da se na istom mogu zasnivati sudske odluke. Međutim, sudovi u obrazloženju svojih odluka nijesu dali bilo kakvo obrazloženje, odnosno odgovor na uporne navode odbrane o povezanosti svjedočenja Vlaovića i prekinute mu kazne“, navodi se u odluci Ustavnog suda.

To za sudije Ustavnog suda izgleda „posebno sporno“, jer su navodi optuženih potvrđeni rješenjima Ministarstva pravde o prekidima i produženju prekida kazne Vlaoviću, kao ni da se do danas nije javio ZIKS-u radi izdržavanja preostalog dijela zatvorske kazne.

„S toga je ocjena ovog Suda da, redovni sudovi u osporenim presudama nijesu ispitali tvrdnje podnosilaca ustavnih žalbi, u pogledu okolnosti pod kojima je pribavljen iskaz svjedoka Vlaovića, pa u nedostatku odgovarajućeg obrazloženja sudova, Ustavni sud ima ozbiljne dileme o pouzdanosti i tačnosti iskaza ovog svjedoka, kao i o kvalitetu tog dokaza u konkretnom krivičnom postupku“.

Ukinutom presudom Vrhovnog suda od 20. oktobra 2015. godine odbijene su žalbe Vrhovnog državnog tužilaštva Crne Gore – Odjeljenja za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina, optuženog Milana Šćekića i njegovih branilaca i branilaca optuženih Ljuba Vujadinovića, dok je uvažio žalbe optuženog Saše Borete i njegovih branilaca i branilaca optuženog Ljuba Bigovića i Alana Kožara i preinačio presudu Apelacionog suda Crne Gore samo u odnosu na krivično djelo iznuda u pokušaju vezano za dešavanja podmetanje i aktiviranje eksplozivnih naprava na gradilištu hotela „Splendid“, nalazeći da se radi o osnovnom obliku tog krivičnog djela, a ne o kvalifikatornom obliku ovog djela kako je to zaključio drugostepeni sud, dok su žalbe izjavljene u korist ovih optuženih u preostalom dijelu ocijenjene neosnovanim.

Podsjetimo, Vrhovni sud je tada saopštio da je presudom utvrđeno da su nižestepeni sudovi pravilno i potpuno utvrdili sve odlučne činjenice koje su od značaja za pravnu ocjenu krivičnih djela zbog kojih su optuženi oglašeni krivim i za pravilnu primjenu odredbi Krivičnog zakonika.

„Po ocjeni ovog suda Viši sud u Podgorici i Apelacioni sud Crne Gore su pouzdano zaključili da je optuženi Alan Kožar, podstreknut od optuženih Saše Borete i Ljuba Bigovića, u junu i julu 2005. godine, sa njemu znanim licima, u tri navrata učestvovao u podmetanju eksploziva na gradilištu hotela „Splendid“ u Bečićima – Budva i da je motiv podmetanja i aktiviranja eksplozivnih naprava bio da se suvlasnici preduzeća „Montenegro stars“, koje je bilo investitor radova, prinude da kupe susjedne nepokretnosti za iznos od 2.500.00€ (dva miliona i petsto) iako oni nijesu bili zaintresovani za njihovu kupovinu, a sa namjerom da optuženi Saša Boreta, Ljubo Bigović i Alan Kožar sebi pribave protivpravnu imovinsku korist“, navodi se u obrazloženju presude Vrhovnog suda iz 2015. godine i dodaje:

„Takođe, Vrhovni sud je našao da su nižestepeni sudovi pravilno utvrdili da su optuženi Ljubo Vujadinović i Milan Šćekić preduzeli radnju izvršenja ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića u noći 30.08.2005. godine, u naselju Tološi, Podgorica, podstreknuti od optuženih Saše Borete i Ljuba Bigovića, koji su im za realizovanje radnje lišenje života policijskog inspektora obećali visoku novčanu nagradu. Motiv podstrekača bio je namjera optuženih Saše Borete i Ljuba Bigovića da se prekine policijska istraga kojom je rukovodio sada pok. Slavoljub Šćekić i ostanu neotkriveni akteri podmetanja eksploziva na gradilištu hotela „Splendid“. Izvršioci ubistva su vozilo džip „Čiroki“, koje je korišćeno prilikom izvršenja ubistva, odvezli do Komanskog mosta i uništili ga aktiviranjem eksplozivne naprave.“

Ukinutu presudu Vrhovnog suda u oktobru 2015. godine donijelo je vijeće kojim je predsjedavala sutkinja Stanka Vučinić, sudija izvjestilac je bio Petar Stojanović, a članovi vijeća sudije Svetlana Vujanović, Hasnija Simonović i Branimir Femić.

Izvor: Fos media

Podjelite tekst putem:

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *