Božićni običaji – simbolika i značaj

Sveto pismo Novog zavjeta Hristovo rođenje predstavlja kao dan neizmjerne radosti, jer je u pećini u gradu Vitlejemu rođen spasitelj.

Na Božić ujutru, prije svitanja, zvone sva zvona na pravoslavnim hramovima, objavljujući ovu radosnu vijest.

Poslije službe u crkvi ljudi se pozdravljaju rečima „Hristos se rodi!“ i otpozdravljaju „Vaistinu se rodi!“, i tako sve do Bogojavljenja.

Šta znače badnjak i slama

Dan uoči Božića je Badnji dan. Naziv je dobio jer se tog dana sječe badnjak i unosi u kuću. Badnjak je obično mlado hrastovo ili cerovo drvo i po njega se odlazi rano ujutru u šumu. Sječe se i zasjeca sekirom ukoso, i to sa istočne strane.

Po narodnom vjerovanju, mora se posjeći sa tri snažna udarca. Što sjekira od tri puta ne presječe, dovršava se lomljenjem ili uvrtanjem. Kad se badnjak donese kući, uspravi se uz kuću, pored ulaznih vrata, gdje stoji do uveče. Badnjak simbolički predstavlja drvo koje su pastiri donijeli i koje je pravedni Josif založio u hladnoj pećini kada se Hristos rodio.

Poslije badnjaka u kuću se unosi slama, koja se posipa po cijeloj kući. Domaćica u slamu pod stolom, gdje se večera, stavlja razne slatkiše, sitne poklone i igračkice, koje djeca traže dok pijuču kao pilići. Slama simboliše slamu u pećini u kojoj se Hristos rodio.

Položajnik

Na Božić, rano prije podne, u kuću dolazi specijalni gost, koji se obično dogovori sa domaćinom, a može biti i neki slučajni namjernik, i on se posebno dočekuje u kući, a zove se položajnik.

Položajnik pozdravi dom božićnim pozdravom, ljubi se sa ukućanima i odlazi do šporeta. Otvara vrata na šporetu ili peći, ranije na ognjištu, džara vatru i govori zdravicu: „Koliko varnica, toliko srećica, koliko varnica, toliko parica, koliko varnica, toliko u toru ovaca, koliko varnica, toliko prasadi i jaganjaca, koliko varnica, toliko gusaka i piladi, a najviše zdravlja i veselja, amin, Bože, daj.“

Položajnik simbolički predstavlja one mudrace koji su pratili zvezdu sa Istoka i došli novorođenom Hristu na poklonjenje. Domaćica poslije toga posluži položajnika i daruje ga nekim prikladnim poklonom. On je čovek koji na Božić, i tokom cijele naredne godine, donosi sreću u kuću.

Božićna pečenica

Za pečenicu se obično kolje prase ili jagnje, a uz to neko još kolje i priprema pečenu ćurku ili kokošku. Običaj vezan za klanje pečenice ostao je iz starih mnogobožačkih vremena, vezan za žrtvoprinošenje.

Crkva ga je prihvatila i blagoslovila, jer posle božićnog posta, koji traje šest nedjelja, jača hrana dobro dođe, pogotovo što su tada izuzetno jaki mrazevi i zime.

Česnica

Rano ujutro na Božić domaćica zamijesi testo, od kog peče pogaču, koja se zove česnica. U nju se stavlja novčić, odozgo se bode grančicom badnjaka. Kada česnica bude pečena, iznosi se na sto na kom je već postavljen božićni ručak. Svi stanu za sto, a domaćin zapali sveću, uzima kadionicu, okadi ikone, kandilo i sve prisutne, preda nekom mlađem kadionicu koji kadi cijelu kuću.

Ukoliko neko zna, peva božićni tropar, a ako ne, čita se Očenaš naglas. Kad se molitva završi, lomi se česnica. Okreće se kao slavski kolač, preliva vinom i na kraju lomi, i to na onoliko djelova koliko ima ukućana. Onaj ko dobije deo česnice u kojoj je novčić, po narodnom vjerovanju, biće srećan cijele godine.