Brisanje imena Boke kotorske na plenumu sreskog odbora 8. aprila 1945. u Kotoru
1 min read
Boka Kotorska
Piše: Goran Komar
Danas mnogi pišu o statusu Boke kotorske. Izvjesno, srpski autori. Ovo je pitanje i danas politički privlačno iz razloga veoma lošeg položaja Boke u Crnoj Gori. U ovom članku ja se želim osvrnuti na članak pok. mr Velimira-Vela Radovića iz sela Kameno kod Herceg Novog koji je bio učesnik Naučnog skupa 1988. godine „Ujedinjenje Crne Gore i Boke Kotorske 1813-1814. godine“.
Može se slobodno reći da je pitanje istorijskog položaja Boke u okvirima socijalističke republike Crne Gore najotvorenije razmatrao ovaj istoričar koji se duže vrijeme nalazio na položaju direktora Arhiva Herceg Novi. Inače, Velimir Radović je magistrirao u Zadru malo prije ovog skupa sa tezom „Migracioni faktor u historiji Boke Kotorske“.
Ovdje ću ukazati na jedan zanimljiv detalj iz njegovog članka koji je i objavljen u Zborniku Naučnog skupa. Naime, mr Radović piše kako mu u vrijeme izrade članka nije bio dostupan Zapisnik sa sjednice: „Nijesmo mogli doći do zapisnika sa one glavne sjednice kotorske sreske skupštine narodne vlasti, ali postoje neki posredni izvori“ (str. 85. Zbornika).
Podsjetiću uvažene čitaoce Portala da sam ja 1999. godine prvi objavio integralni tekst ovog Zapisnika sa prvom listu Glasa Crnogorca. Dakle, došao sam do kopije Zapisnika. Tim svojim člankom se ovdje neću baviti, samo ću reći da je on dostupan i da se mnogo citira bez navođenja autora članka. Mr Radović i pored izvjesnih nastojanja nije uspio da vidi original Zapisnika. Ovdje ću ukazati na razlike u originalnom tekstu članka kucanog pisaćom mašinom za Naučni skup (u mom posjedu) i objavljenog teksta u Zborniku Naučnog skupa (objavljen u Titogradu 1991). Bliže poznanstvo i saradnja autora i priređivača ovog članka započeto je godinu ranije.
Mr Velimir Radović je veoma bliski rođak moje pok. bake Danice Bronzić rođ. Radović sa Kamenog kod Herceg Novog. Mogu slobodno reći da sam o problemu statusa Boke i ključnim događajima Drugog svijetskog rata u prostoru Herceg Novog slušao čitavog života počevši od ranog djetinjstva. To, stoga, što sam u rodbinskoj vezi sa porodicama nekih žrtava komunističkog terora u Boki. Ta činjenica nema značaj za ovaj moj članak, ali imam potrebu da kažem da mi je poznata „narodna“ istina o političkim procesima u Boki tokom tog rata.
Takođe, želim da istaknem uvjerenje da za Herceg Novi nije dobro da ta složena istorijska pitanja u ovoj vremenskoj distanci drži u fioci, potiskivana iz kolektivne memorije. Nisam jedini koji tako misli, a poslednjih decenija imali smo prilike da na javnoj sceni (ovdje: sjednica Skupštine opštine Herceg Novi u kojoj odbornik insistira na naučnom utvrđivanju činjenica Drugog svijetskog rata) čujemo o drugačijem pogledu na zbivanja. Drugačijem od „službenog“ pogleda iznešenog na simpozijumima i naučnim skupovima bokeških i crnogorskih komunista i učesnika rata. To sve, sada neću otvarati.
Prije nego pređem na predmet, reći ću da je kazivač o događanjima na sjednici aprila 1945. godine mr Radoviću bio sam pok. g. Dušan Popović. Pok. g. Popović, porijeklom iz sela Mojdež, ranije je obavljao dužnost direktora Narodnog muzeja u Herceg Novom (bivša kuća Mirka i Olge Komnenović). U času održavanja sjednice bio je na položaju predsjednika regionalnog odbora i u sjednici učestvovao kao predsjedavajući. Novljanima je uglavnom poznat kao koautor knjige o flori i vegetaciji hercegnovskog područja. Stvarao je i herbarijum biljaka sa područja Herceg Novog koji je propao, ili čiji su ostaci propali tokom devedesetih godina 20. vijeka u krajnje zapuštenoj zgradi Muzeja na Toploj.
Da mr Radović nije u rukama imao Zapisnik vidi se iz riječi: „Na plenumu sreskog NOO Boke Kotorske u Kotoru, u proljeće 1945. g…“ (str. 85. Zbornika). Dakle, nije znao datum održavanja sjednice. Kada u članku pominje Zapisnik Dvanaeste sjednice CASNO, u vremenu održavanja jako bliske našoj sjednici, on jasno navodi da se održala 4. aprila iste godine.
Pasus pri dnu str. 84. Zbornika koji počinje riječima: „Jugoslovenski komunisti ušli su u rat jasno opredjeljeni za federalizam…“ u Zborniku obuhvata šest i po redova. U tekstu za Naučni skup (dalje: Članku), on obuhvata četrnaest redova. U njemu mr Radović u kratkim potezima razmatra istorijski okvir pogleda na pitanje statusa Crne Gore. On pominje Naučni skup održan u Marksističkom centru CK SK Srbije u Beogradu 1987. godine na kojem je bilo govora o ratnim dokumentima u kojima je predviđana autonomna oblast Boka, pa i plebiscit koji bi omogućio da se narod Boke izjasni da li je za integrisanje u državu Crnu Goru ili poseban status u njenim okvirima. Pominju se i razmišljanja da se Crnoj Gori pripoji Kosovo i Metohija, zatim, Sandžak, pa su čak pominjani predlozi i za obuhvatanje Dubrovnika.
U članku autora mr Radovića postoji i specijalni uvod u tekst posvećem sjednici u Kotoru:
„Dugo sam se dvoumio da li u ovaj odjeljak „IV“ – bokeljski separatizam, da unesem jedan povjesni događaj, koji se zbio u proljeće 1945. godine u Kotoru. Radilo se o izjašnjavanju članova plenuma Sreskog odbora Narodnog fronta Boke Kotorske o prisajedinjenju Boke Kotorske Crnoj Gori. Ipak sam riješio da uđe u ovoj odjeljak… Neki rukovodioci i to u onom vremenu glavni, ipak su osudili istupanja nekih Bokelja na plenumu kao nezdrava, da ne kažemo separatistička, pa eto, i iz tih razloga neka bude u ovom odjeljku“ (str. 15. Članka u pripremi za Naučni skup).
Na str. 16. Članka, autor tvrdi da je pitanje statusa Boke na Sjednici pokrenuto potpuno neočekivano, te da je to predstavljano potpuno iznenađenje za delegate. Tako isto piše i u objavljenom radu (str. 85). U Članku doslovno kaže:
„…neočekivano, iznenada za rukovodeću komunističku ekipu Crne Gore i Zaliva, javili su se neki, istina ne brojni, glasovi da se Boki Kotorskoj obezbjedi neki autonomni status u okvirima crnogorske republike. Do dana današnjeg niko o tome nije ništa napisao, kao da je i to, prećutano, neka tabu tema. Evo, ja do sada na ovom skupu prvi put iznosim i mislim da je to umjesno i da to stoji tačno u predviđenim napisanim okvirima za ovaj naučni skup. To je, inače, dobro, lomi se led poslije ravno 43 godine“.
Dalje:
„Neka sjećanja onih koji su tamo bili prisutni, među njima i samog predsjednika Sreskog odbora fronta D. Popovića, bili su jedini izvor“.
I dalje:
„U dnevnom redu, koji je ranije dostavljen delegatima za ovaj kotorski plenum, nije bilo ni traga o nekoj tački koja bi se bavila pitanjem prisajedinjenja Boke Kotorske Crnoj Gori. Po sjećanju D. Popovića njemu je sugerirao prije početka sjednice, to isto jutro, Blažo Jovanović, prva politička i partijska ličnost Crne Gore, da unese usmenu (valjda: „usmeno“) ovu tačku prilikom otvaranja plenuma. Kako Popović kaže, on mu je odgovorio da on to ne može, da je to ipak krupno pitanje, čak jedno povjesno pitanje i da on to neće“ (str. 16).
Dalje, autor na istoj strani Članka kazuje kako je L. N. delegat kandidovao pitanje prisajedinjenja Boke Kotorske Crnoj Gori na samoj Sjednici. Kaže, takođe, kako smo vidjeli i iz Zapisnika koji sam objavio 1999. godine, da je ovo pitanje razmatrano pod tačkom „Razno“ ili „Eventualije“.
Autor je u oba teksta apostrofirao stav sveštenika Veselina Čukvasa i domaćina Vidaka Pavlovića. On kaže:
„U raspravi o ovoj tački diskutirao je pravoslavni sveštenik iz Herceg Novog Veselin Čukvas i u svojoj riječi podvrgao ovaj predlog oštroj kritici“ (str. 16 Članka).
To se zaista može vidjeti iz Zapisnika, ali se može vidjeti i to da se mišljenju pravoslavnog sveštenika sasvim pridružio rimokatolički sveštenik. To mr Radović ne pominje u tekstovima. Kaže dalje:
„Nastala je jedna vrlo neprijatna situacija pa se na izričit predlog Blaža Jovanovića sjednica na kratko prekida. Blažo odmah povlači članove KPJ na poseban kratki dogovor, pa se poslije toga sjednica nastavlja i plenum prihvata da se Boka Kotorska prisajedini, bez ikakvih autonomnih povlastica, jedinstvenoj republici – državi Crnoj Gori“ (str. 16-17 Zbornika).
Po mom skromnom sudu, važno je podsjećanje autora mr Radovića iznešeno u tekstu objavljenog članka da je ranije (prije Sjednice) održan skup političkih aktivista Zaliva, ličnosti iz Narodnog fronta, vlasti, Partije, omladine, AFŽ i dr., na kojem je preliminarno ovo pitanje postavljeno i da je na tom skupu i drug Blažo Jovanović zagovarao stav da je plebiscit potreban (str. 85. Zbornika). Ukoliko je to tačno, imali bismo dokaz da je stav donešen u najvišim krugovima partije oko Broza tih dana.
U oba članka autor mr Radović skreće pažnju na Zapisnik Dvanaeste sjednice CASNO od 4. aprila 1945. godine gdje su se čula mišljenja da o tome pitanju treba vidjeti stav Bokelja. Dakako, iznošena su i drugačija mišljenja (str. 85. Zbornika i 17. Članka).
Autor mr Radović donosi zanimljive poglede na str. 86. Zbornika. Kao autor, on iznosi stav kojim opravdava i objašnjava politički mehanizam Partije. Ali, pri kraju pasusa, neočekivano kazuje: „Ali su Čukvas i Vidak pokazali da imaju svoje „ja“ i da je stav komunista bio nedemokratski i diktatorski“.
Dalje, u posebnom pasusu on navodi riječi istaknutog pripadnika partizanskog pokreta u Boki Luke Matkovića koji je tokom rata kazao da je narod Boke i srpski i hrvatski.
Cjelina članka koji je objavljen bavi se, dakako, Dobrotskom skupštinom 1813. godine. Ovdje smo iznijeli sliku jednog postupka autora koji je učesnik Naučnog skupa 1988. godine i koji je imao smjelosti da malo poslije smrti Josipa Broza progovori o ovoj istorijskoj temi. Sam Zapisnik koji sam objavio 1999. godine, veoma oskudno kazuje o događajima na Sjednici 1945. godine. Vidi se da je bilo teških intervencija u nekom izvornom zapisniku, ako je uopšte vođen. Čak se ne slažu brojevi delegata i glasova koji su prebrojani. No, Partija je bila spremna da oduzima živote i to je izdašno činila tokom i poslije rata.
Moje pitanje je sljedeće: kako su istaknuti kadrovi i ideolozi pokreta koji je personifikovao Broz, još na početku rata mogli gledati na ovo pitanje, pitanje statusa Boke u budućnosti? Sigurno je da im je Boka, u njihovom pogledu, predstavljala teško rješivu zagonetku. Nisu je poznavali i nisu je mogli poznavati. Lično vjerujem da je bilo moguće da u razgovorima na temu statusa Boke tokom rata, ukoliko su se javili oportuni pogledi, budu oduzimani životi.
Za mene danas, upadljivo je i prevažno sljedeće. Drug Blažo Jovanović je prisustvovao Sjednici. Delegati su, na prečac, upoznati sa namjerom otvaranja pitanja. On je usmeno mogao prenijeti stav partije. To govori jednu stvar zbog koje ja sada objavljujem ovaj članak.
Boka u Crnoj Gori – svakako. To je i moj lični stav. Nema tu spornog. Ali, demokratskoj Crnoj Gori. Meni je previše godina da bih ukrivao stav. Dakle, ja ovdje govorim o istinski i potpuno demokratskoj Crnoj Gori. A takva država i takvo društvo mora isključivati instrument p o v j e r e n i k a za Boku. Tako nešto se ne može ni pomisliti. Taj instrument nije samo upotrebljen od partije koju je ovdje zastupao Blažo Jovanović ili današnja DPS. Takav instrument u praksi i te kako koriste opozicione partije Crne Gore i danas.
Teško da se ovdje bilo šta može mijenjati. Boka Kotorska je mogla, da je bilo jedinstva, snažno uticati na proces demokratizacije Crne Gore. Da Crna Gora nije poznavala povjerenika, nego da je poznala kulturni sadržaj Boke, da je mogla poznati ravnopravnost Boke i Crne Gore pod svetiteljskim plaštom Sv. Petra Cetinjskog 1813. godine, mogla je danas stajati mnogo stabilnije.
Treba li Boki regionalna stranka ?
Svjedoci smo da centralna vlast vrlo cesto donosi zakone koji u potpunosti ne uvazavaju nikakve posebnosti Boke kotorske. To se posebno odnosi na urbanizam, morsko dobro itd. Ovo bi sigurno bile rjedje pojave kad bi u centalnoj vlasi partcipirao i neko iz Boke.
U cilju zastite stanovnistva Boke od apsolutne kontrole centralne vlasti potrebno je stvoriti sranku koja bi ublazila ovu pojavu I doprinjela harmonizovanju propisa, kako za cijelu Republiku tako i za Boku.
Velika razlika u uspjesnosti Boke i ostatka drzave se manifestuje kao posledica niza centralnih zakona koji nekada ne odgovraju Boki, a nekada i ostatku Crne Gore.
Boka je stotinama godina imala izrazenu i priznatu regionalnu samostalnost. Centralna vlast nemoze uspjesno rjesavati pitanja lokalne, regionalne, centralne globalne drzavne I ceto svjetske probleme.
Cesto se ne vrednuju istorijske I kulturne razlicitosti koje dovode do generisanja razlicitih interesa izmedju Boke i ostatka drzave.
Centralisticke stranke uvijek imaju nejednak interes za sve dijelove drzave, racunajuci iskljucivo na svoju vlast I obecavajuci potporu zaostalom dijelu zemlje, radi dobijanja njihovih glasova, ali kad dodju na vlast provode sasvim drugu politiku, cesto sasvim oprecnu od one koju su obecavali prije izbora.
Centralistickim strankama je vazno da budu snazne na drzavnom nivou, a posebne potrebe regija se ne vrednuju. Stoga ce za Boku uvijek biti svejedno koja je vlast vodeca na drzavnom nivou, jer ce se Boki obracati samo pred izbore.
Boka se mora izboriti da je na nivou centralne vlasti predstavlja politicki reprezentativna stranka koja ce drzavni program centralisticke stranke prilagoditi i posebnim interesima regiona, tj.Boke.
Pobjeda jedne regionalne stranke sastavljene od kompetentnih I postenih ljudi bi sigurno imala veliki uticaj na centralnu politiku. Tako se nebi moglo dogoditi da u Vladi nema nikoga iz Boke, a da regionalne interese Boke niko ne zastupa.
Nazalost, svaka vlast je u Boki gajila medjunacionalne razmirice i tako od nje imala mir, a Boka status zaostale provincije. Tako se sada HGI predstavlja kao regionalna stranka, mada je ona iskljucivo naciionalna, a koliko su sa njom zadovoljni Hrvati vidi se da census postize glasovima iz dijelova Crne Gore gdje nema nijednog Hrvata.
Iz jos mnogo razloga, potrebno je stvoriti jaku bokesku stranku koja ce pobjedom u Boki ucestvovati u Skupstini i Vladi i tako pomoci oblikovanju zakona koji ce nam pomoci ka putu veceg standarda I zadovoljenja kulturnih posebnosti. Tako ce se izbjeci da se zakoni koji direktno pogadjaju Boku I primorje donose aklamacijom.
Mihailo Rundo – Ovaj tekst sam u cjelosti pročitao i prisjetio sam se da sam sa aprilske skupštine „originalni zapisnik“ i ranije čitao, dao mi ga je pokojni Dr. Đorđe Budeč iz Novoga i skrenuo mi pažu da je pod stavkom RAZNO odlučivano o prisajedinjenju Boke Crnoj Gori. S R A M N O ! da ne može sramnije biti! Iz zapisnika je jasno bilo da je Blažo Jovanović bio došao u uniformi pukovnika vojne organizacije OZNA i da je čitavo vrijeme imao revolver za pojasom. Tačno je da je većina delegata ipak bila da se tako važna odluka o prisajedinjenju Boke odloži za vrijeme po završetku rata. Tako je većina na toj sjednici i smatrala. I Sveštenici Čukvas i katolički sveštenik iz Perasta don Roko Pasković bili su istog mišlljenja! Blažo Jovanović je bio „krvav do lakata“ i sa njime nije bilo šale- njegova se nije poricala sve do pred smrt, kada je i on skrenut pred najezdom mladih, lijepih i „poštenih“ ! Nažalost, ne može se danas vratiti točak istorije, neka se barem zna PRAVA A NE LAŽNA – I S T I N A! Hvala Dr. Komaru na istinitoj priči i na njegovom zalaganju da istina dođe – na vidjelo!
Bože, spasi Boku od montenegrinske okupacije
U vrijeme ZAVNO CG u Kolašinu, bili su „Crna Gora, Boka i Sandžak“, Sandžaklije će se kao vrlo uporni i violentni još i izboriti za nešto, pravoslavni Starorašani već teže, Bokelji kao tolerantniji i kulturniji još mnogo teže. Da ne zaboravimo da je nakon proširenja teritorija Crna Gora (4 nahije) sebi prvo pripojila 7 Brda, pa onda Staru Hercegovinu, pa Primorje, pa Podgoricu sa Zetom,…
Teško da se ovdje bilo šta može mijenjati. Boka Kotorska je mogla, da je bilo jedinstva, snažno uticati na proces demokratizacije Crne Gore. Da Crna Gora nije poznavala povjerenika, nego da je poznala kulturni sadržaj Boke, da je mogla poznati ravnopravnost Boke i Crne Gore pod svetiteljskim plaštom Sv. Petra Cetinjskog 1813. godine, mogla je danas stajati mnogo stabilnije.
Sve se mora platiti i placalo se pitanje je samo do kada,i dali ima sredstva za placanje,jer i teritorije je ogranicena sve ima neke svoje prirodne granice tako i zaliv.
Kadase pogleda ko ne poznaje stvri sve izgleda samo tako ugladjeno izgradjene kuce ,ima i podjekoji hotel to izgleda lijepo ali samo prolazniku,onome ko tu zivi ili je zivio sve je drugacije i itekao izmijenjeno u svakom smislu rijeci.Bpoka je usla u Kraljevinu SHS pa evo do ovg laznog refrenduma nije bila nekim cvrstim granicama odovjena ni od Crne Gore ni Hercegovine a samim tim i Srbijemprema zapadu je bilo svedo Trsta Beca i Sakzburga i Montekarla slobodno za kretanje,sada i na Klobuk te pitaju gdjeces.kazu ako imas paso Bi H mozes preko Nudola uci u Trebinje,nesto slicno kao izmedju Belgije i Hpolandije i Likusemburga nekad,napredujemo ali sa pasosem cijim B i H , ciji je?
Granica koja nije bila 1000 godina postavljena je mada se i danas sa sigurnoscu nemoze pouzdano znati za rt Kobilu kome pripad,Hrvati po navici govre da je sve njihove,a kda su oni rekli da nesto nije njihove,nikad,a nasi se tu mnogo potrosise,jednako kao oni iz Beograda dok smo bili u saveznoj Jugoslaviji.medjutim bas tu zemlju je platila Kraljevina SHS ljudima koji su imali zemlju tada bas tu,ali vjerovatno Montegrini za to znaju pa vele to je platio Acaa Palikuca ,jedini kralj rodjen naCetinje necemo mi to?
Sve u svemu ne pomaze jadikovanje,nego se malo treba trgnuti,osnovati stranku na prostoru Boke za pocetak,ta ce biti napadana od svih to vam sa sigurnoscu mogu reci odmah sada i iz same Boke,ali neko mora prvi poceti,ima li takvog?Da ce biti odmah proglasen cetnikom ustasom a izdajnik svakako , sa time mora racunati i spijun Vatikana,moze li to neko od ugleda preuzeti na sebe,da bar nesto spasi ako se jos spasiti moze?Nagledali smo se Krusa i krusnika,ima li neko da G ukne ili rekne nesto po tom pitanju ada gadrugi podrze?
Tu treba biti mudar poslati poziv svima bez obzira na partisku pripadnost proslu i sadasnju,svako ko je tu rodjen ili zivi vise od 50 godina ,moze ucestovati,pa i manje svjestan istorije i jos nekih stvari, sve se urusava bas sve ,od arhitekture do prirode i kulture,sve to je bila jedna zasebna sredina koju je gaio narod sa ovog prostra iz Boke i Katunske nahije vjekovima,sada se to sve dovelo pod veliki zank pitanja primitivluka mafije i politickih neznalica koje vladaju silom zakona pripadnosti jednoj politickoj grupaciji,razlike velike nema a najvecu odgovrnost ipak snose oni koji su tu dugo jer su dozvolili da ih trecerazredni i nizerazrdni lokalni zavedu za nesto sto se zove propast,i jos se pored svega u tovjeruje.Ima koji vide ,ima koji bi nesto uradili,ali ima i onih kao uvjek koji vide svoju licnu korist i sve bi da zrbiju i druge proglase spijunima.Licno mi je to na ovom portalu porucio neki iz DF,da se zna za koga radimo,misleci valjda UDBA.Njega sma se sjtio mada nije sam i razlike nema u bilo kojoj vazecoj stranci ,sve su protiv osnivanja stranke za Boku ili Bokeljske,iamju i razloga,a u NJU VJEROVATNO NEBI BILI POZVANI;NASLI SU ZAJEDNICKI JEZIK i potomci italijanskih spijuna i potomci komunista koje su opet ovi prvi izgoreli u Drugom ratu.Takvo je stanje a Boka ceka da neko osnuje Bokeljsku stranku,uistinu nema Stjepana Mitrova Ljubise i drugih vidjenih ljudi,ali nemze biti da bas niko nece,a ako stvarno nece onda netreba ni da se bune,ono bune se i navodno protestvuju sebi u brk kada niko necuje i dok se ne primaknu birackim kutijam,a tek te bruke i sramote,kao i u ostatku drzave ,ni bolje ni gore.
Gorštačka violencija + komunističko-kominternovska ideologija + ratna otimačina su ostavili Boku Kotorsku bez imena i samobitnosti! Bokelji izborimo se za Bokeljsko stanovište!!
Nismo mogli gore proći. Daće Bog da izborimo autonomiju,pa makar i naša djeca nekada. Sačuvaj nas Bože montenegra!
Djed mi je rodjen u Austro-Ugarskoj, otac u zeckoj banovini , ja u SFRJ-u, sin u SRJ-u, cerka u SCG, a sad zivimo u samostalnoj Crnoj Gori, mrdnuli sa mjesta nijesmo a od mene traze da budem “ super CRNOGORAC” malo neligicno i pomalo tuzno! Idemo dalje!
SPS je KPJ govna crvena i dalje su na vlasti
Postovani gos.Komar,
Samo nastavite sa ovakvim prilozima, veoma su znacajni za sastavljanje istinite istorijske slike ovih prostora.
Narocito jer su liseni ideoloskih narativa
Bravo.