Čanković o KiM i napadu na Srbe u Hrvatskoj: Sve za nešto

Piše: Dane Čanković, SNP

Alternativa politici, „Albanci da dobiju Sve a Srbi ništa“, ne može biti politika razgraničenja, nešto za Sve. Dati Sve za nešto, ne može i ne smije biti politika Beograda, jer srpski narod to nije zaslužio bez obzira na političare koje je imao više decenija unazad. A Sve, je Kosovo, „grdno sudilište“, ono duhom srpskim prožima srpsko sjeme. I u budućnosti.

Kvasac živi koji je tajna za druge, a i sami Srbi skoro da ne znaju na koji način djeluje, ali ga osjećaju i po tom najdubljem osjećaju reaguju. Bez njega srpski narod bi odumirao i na kraju nestao. I zato nema tog srpskog političara kojem će srpski narod aminovati da ga se odrekne i Kosovo ma koliko da je, prizna kao nesrpsku zemlju. Posredovanje SAD-a u pregovorima između vlasti u Srbiji i privremenih institucija Kosova, nije ništa drugo, do pokušaj da se nadmudri ili primora srpska vlast da prizna Kosovo ili jedan njegov dio kao tuđu teritoriju – drugu državu. Ne trebaju nam ni autoputevi, ni neboderi, ni strane investicije, kojima se otvaraju radna mjesta i radnici dobijaju male plate dok stranci iznose ogroman profit, ako i pri svemu tome izgubimo Pećku patrijaršiju, Prizren, dostojanstvo, Kosovo. Izgubimo Sve. I srpski genetski potomci budu ono što Srbi nikad bili nisu.

Srpski narod je ozbiljan, ima Ustav Srbije, pa i Rezoluciju Ujedinjenih Nacija 1244. Zato se mora pored SAD, koje su priznale tzv. Kosovo, pozvati i Rusija koja to nije učinila, da se uključi u pregovore i pomogne u dolasku do rješenja. Ko nas tjera i zašto bi prihvatili poraz kao pobjedu? Izdržati a delati i Bogu se moliti i zlatnu zoru Srbi će tako dočekati.

Politika popuštanja dovodi do još većih prohtjeva i zahtjeva druge strane. Srbi su ugroženi i u Crnoj Gori, a u Hrvatskoj je doveden u pitanje i opstanak ono malo Srba što je tamo ostalo poslije zločinačkog protjerivanja preko 400.000 Srba sa svojih vjekovnih ognjišta. Svjedoci smo i skorašnjeg nemilog događaja kod Knina kada su maskirani srbomrsci (odgajani u atmosferi koju stvara hrvatska vlast a pokrenuta još iz vremena NDH, Pavelića i Tuđmana), pretukli Srbe a među njima i šesnaestogodišnjaka dok su gledali fudbalsku utakmicu.

Srbi u Hrvatskoj ne smiju se ni radovati dobrim rezultatima srpskih klubova, a Srbija skoro da ćuti, doduše često se organizju turističke ture za Hrvatsku. Čak bi se u BiH podržao i treći – hrvatski entitet. A pravedno bi bilo da Hrvati u BiH imaju isti status kao Srbi u Hrvatskoj ili, obrnuto, jer su i jedni i drugi živjeli u zajedničkoj državi Jugoslaviji i bili konstitutivni i u Hrvatskoj i u BiH. Čak im je i brojnost bila približna (Srba u Hrvatskoj oko milion, a Hrvata u BiH oko 700 hiljada).

Srca su slomljena mnogim svjetskim javnim ličnostima zbog šume koja gori ovih dana u Amazonu. I to je uredu, a šta ćemo za Srbe koji su ubijeni kako bi se prodali njihovi organi, sa trgovinom djece i njihovo seksualno zlostavljanje? Ko je kriv i zašto se bar ne podigne glas protiv zla i nepravde koja se nanosi srpskom narodu.

Šta rade srpski političari i oni zaposleni u ambasadama i predstavništvima? Zašto dobijaju novac građana? Gdje su protesti? Gdje je borba za istinu – srpski narod jedan je od najugroženijih naroda u svijetu, i nanosi mu se velika nepravda.

Kosovo je i sistem vrijednosti. Ono traži hrabre ljude, pune ljubavi i požrtvovanja za svoj narod. Ljude kojima je opšti interes iznad ličnog, duhovno iznad materijalnog. Kako kaže patrijarh Pavle „Rađe i nestati kao ljudi, nego opstati kao neljudi, za nas drugog izbora nema. Bolje i mrtav čovjek, nego živ nečovjek. Jer čovjek i mrtav, nije mrtav pred Bogom živim. Pred njim je mrtav nečovjek i dok hoda i gazi po ovoj zemlji.“